Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Igor Štimac objavio je jučer popis igrača za predstojeće važne natjecateljske ispite protiv Srbije (22. ožujka) i Walesa (26. ožujka) na kojemu je jamačno među prvima podcrtao ime Josipa Šimunića, stožernoga prvotimca i najkonstantnijega igrača »kockastih« u dosadašnjem tijeku kvalifikacijskoga ciklusa za Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu. Iako je nedavno navršio okruglih 35, iako će protiv Srbije na maksimirskom travnjaku odigrati 101. utakmicu za reprezentaciju, u Joeu još uvijek bukti zanos dječaka koji ne može dočekati da se lopta zakotrlja. A kada utakmica počne… 

  – Jedva čekam – kaže Joe. – Ostala su još dva tjedna, ali u meni već kuha. U glavi već izvjesno vrijeme vrtim film utakmice, mentalno se pripremam. Ja sam duboko uvjeren da ćemo ispuniti naša i očekivanja javnosti. 

 Odigrali ste puno velikih utakmica u karijeri, ali ne igra se svaki dan protiv Srbije?

  – To je točno, ali iskreno ću vam reći, koliko god to nekima može svučati čudno ili nestvarno, za mene će to biti utakmica kao i svaka druga. Odnosno, ne želim je doživljavati kao sudbonosnu u smislu rivaliteta dviju zemalja koje iza sebe imaju određenu povijest. Meni će ona u prvom redu biti važna s aspekta plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Ako izbacimo njezinu povijesnu i političku pozadinu, toj utakmici moramo pristupiti kao i svakoj drugoj natjecateljskoj. 

 Za razliku od hrvatskoga nogometnog puka za koji je ta utakmica još uvijek puno više od nogometa?

Luka Modrić

 Kako zauzdati emocije?

  – Vjerujem da su moji suigrači svjesni natjecateljskoga značaja te utakmice i da su dovoljno iskusni da ne podlegnu atmosferi. Gledajte, naš je primarni cilj plasman na Svjetsko prvenstvo. Svi igrači to moraju znati, imati u glavi, moraju biti maksimalno koncentrirani i usredotočeni na utakmicu, na događanja na travnjaku. Ništa ih drugo ne smije zanimati. Uostalom, vidjeli ste u utorak na utakmici između »Manchester Uniteda« i »Reala« kako jedan detalj može promijeniti tijek i ishod utakmice. Riječ je o sitnicama, moramo paziti na svaki detalj, biti oprezni, igrati pametno. 

 Na Old Traffordu smo vidjeli i sjajnoga Luku Modrića…

  – Prvi put sam nakon dugo vremena skočio u zrak kad je jedan igrač dao gol dok sam gledao utakmicu na televizoru. Strašno mi je drago zbog Luke,ali ja nisam iznenađen. Kvaliteta je u njegovom slučaju morala isplivati na površinu. Nije mu bilo lako, trebalo je proći fazu prilagodbe, naslušati se negativnih kritika, ali na kraju je pokazao koliko vrijedi. Vrijeme će pokazati koliko je bitan ovaj pogodak »Manchester Unitedu«. Može se vrlo lako dogoditi da bude vrijedan desetog naslova europskog prvaka »Reala«. To je velika stvar za Luku, ali i hrvatsku reprezentaciju. Sretni smo da u momčadi imamo takvu klasu. Ušao je u sjajnu formu baš uoči Srbije, gdje ćeš bolje. 

 Uspoređujući igračku kvalitetu dviju reprezentacija, neprijeporna je činjenica da je Hrvatska trenutačno u velikoj prednosti?

Bilić je prošlost

  – Dejana znam jako dobro, ne znam hoće li biti pozvan ili ne, ali jako bih volio da se vidimo u Zagrebu. On je veliki igrač i ljudina, o njemu mogu reći sve najbolje. 

 Zašli ste u godine koje su mnogi prije vas dočekali u igračkoj mirovini, a vi još uvijek igrate nogomet na vrhunskoj razini. U čemu je tajna uspjeha?

  – Pokušavam svoj posao raditi najbolje što mogu. U zadnje vrijeme, hvala Bogu, nisam imao nikakvih ozbiljnijih ozljeda. U mojim godinama to je najvažnije. Kontinuitet. Pokušavam uvijek dati sve od sebe, kao i onda kada sam bio puno mlađi. Valjda se takav pristup isplati. Discipliniran sam, pazim na neke stvari još više nego prije. Normalno, da sam kao mlad znao ono što sada znam, ne bih toliko posijedio, ali ja još uvijek uživam u nogometu kao malo dijete koje prvi put ugleda loptu. To je valjda dobitna formula, ha, ha… 

 Utakmicu sa Srbijom dočekujete kao jedan od najvažnijih igrača, a malo je nedostajalo da poslije razočaranja tijekom Europskoga prvestva u Poljskoj zauvijek kažete zbogom reprezentaciji?

  – Nemam što skrivati, bit ću iskren prema vama kao i uvijek. Ja sam poslije Poljske već bio otpisao reprezentaciju. Raščistio sam sa sobom. Novi izbornik Igor Štimac me, međutim, vratio u život. Dobio sam novu priliku i hvala mu na tome. Još uvijek osjećam da mogu pomoći, drago mi je da sam tu. 

 Što se uoči i tijekom europske smotre u Poljskoj dogodilo između vas i Slavena Bilića?

  – Odmah da se razumijemo, ja nisam na Bilića bio ljut što ne igram. Na tome mu nisam zamjerio. Međutim, smatrao sam da kao igrač koji je dao nešto reprezentaciji imam pravo barem na razgovor. Toliko sam valjda bio zaslužio. Nisam ja jedini, bilo je još igrača koji su doživjeli sličnu sudbinu, ali nisu o tome željeli govoriti. Preko noći sam završio u drugom planu bez ikakvoga objašnjenja. Mislim da to nisam zaslužio. Osjećao sam se jadno, poniženo, ali to je sada prošlost. Ne želim više govoriti o tome kako su se neki ljudi tada ponašali. Danas gledam prema naprijed, uvijek sam govorio da sve dođe na svoje. Vrijeme sve pokaže, nadam se da će u mom slučaju još dosta toga pokazati.