Riječki nogometni nomad

Ivor Weitzer pojačao Opatiju koju poput Orijenta želi uvesti u Drugu HNL

Marko Cvijanović

Ivor Weitzer u dresu Orijenta/Foto Arhiva NL

Ivor Weitzer u dresu Orijenta/Foto Arhiva NL



RIJEKA Rijeka, Orijent, Pomorac, Široki Brijeg, Istra 1961, Malavan, Zadar, Pecsi, Lučko, Panelefsiniakos, Vllaznia, Bukhara, Sloboda, Al-Arabi i sada… Opatija! Ambiciozni opatijski trećeligaš petnaesti je klub u karijeri Ivora Weitzer, koji je nedavno naprasno okončao svoju avanturu u Perzijskom zaljevu.


– Kompleksna je to priča, nekad je tako u arapskom svijetu, kada se utakmica pobijedi si Bog, a kad se izgubi ne valjaš ništa, ali dobro… Bilo pa prošlo. Iza mene je u svakom slučaju još jedno iskustvo, to sigurno. Moram biti iskren i prema sebi, nisam bio na optimalnoj razini tjelesne pripremljenosti i to u prvom redu zbog ozljede koju sam zaradio neposredno pred početak sezone. Uza sve to, bio sam drugi strijelac i prvi asistent momčadi koja je ostvarila povijesni uspjeh budući da nikad na polusezoni nije osvojila ovoliki broj bodova – opisuje svoja iskustva u emiratskom drugoligašu Al-Arabiju u kojem stožer čine riječki treneri Predrag Stilinović, Boris Milanović i Hrvoje Stilinović. Unatoč svemu, Weitzera će uz Ujedinjene Arapske Emirate vezati uglavnom lijepe uspomene.


– To je stvarno sjajna zemlja za život. Najviše sam ostao fasciniran klimom i sigurnošću. Ti tamo doslovno možeš na cesti izgubiti sto tisuća dolara i za šest mjeseci kad se vratiš taj će te novac dočekati na istom mjestu. Naravno da tamo nikome ne nedostaje novaca, njima je od kad se rode sve omogućeno. Zato i jesu malo ego-triperi, zato i jest tamo teško raditi. Evo, potjerali su Prandellija samo zato što je domaćem team menadžeru zamjerio što je zaspao. Ovaj se pobunio kod gazde i bilo je »Prandeli, ciao!«. Domaći igrači su dosta komotni, teško ih je natjerati da izađu iz zone komfora, ne možeš ih motivirati novcem, jedino ako se dogodi da netko od njih ima urođenu želju za sportskim uspjehom, ali takvi su rijetki.Za razliku od Weitzera, koji u Opatiju stiže pun ambicija.

– Uvijek sam volio biti u sredinama s izraženom ambicijom, motiviran sam sam po sebi, jer volim nogomet. Opatija želi napraviti drugoligaški iskorak i meni je to dovoljno. Da, već sam imao priliku napraviti jedan takav iskorak s Orijentom, volio bih da to isto sada ostvarim i s Opatijom. Velika bi stvar bila za ovaj kraj da dobijemo dva drugoligaša, iako… Orijent je iskoristio stanje u hrvatskom nogometu i postoji mogućnost da iduće godine završi u Prvoj ligi, što se prije dvije godine činilo kao apsurd svih apsurda.




U Opatiji će igrati s nekadašnjim suigračima…


– Igrao s braćom Rudan u Orijentu i Pomorcu, s Lazićem dvije godine u Orijentu, Bertošom i Krešićem u mlađim uzrasnim kategorijama Rijeke, s Pejanovićem kratko u Pomorcu… Opatija u svakom slučaju ima jako dobru momčad, ne znam na kojoj me poziciji trener Bogolin vidi, ali znam da neće biti jednostavno izboriti se za mjesto u momčadi, sa čime posljednjih godina nisam imao problema. Uvjeren sam da ćemo izboriti kvalifikacije za Drugu ligu, a onda je sve moguće – zaključio je Weitzer.