Pobjeda se nameće kao imperativ. Nema više alibija, želuci nisu prazni.
RIJEKA – Ivo Ištuk se zdravo hrani. Poput Francuza, najprije salata, pa ostalo iz klupske kuhinje. Sam, ujutro nije bilo treninga. Samo porcija razgovora sa sportskim direktorom Nikicom Milenkovićem. Ne može mu puno pomoći…
Put do pogotka je trnovit i – uzbrdo. Prošla su vremena Osojnaka, Veselice, Bursaća, Gulina, Radovića, Kustudića, Ercega, Vugrineca… Riječka škola nogometa specijalizirala se za stopere. Napadači dolaze na kapaljku za oči. Posljednji pogodak iz igre postigao je Armando Mance, u Kranjčevićevoj, protiv »Lučkog« 3. prosinca prošle godine. On će u nedjelju voditi napad protiv »Lokomotive«. Jer, Sivonjić je ozlijeđen, a neće biti niti Čuline, Matovine i Stepčića, dok je Čehič, kako reče trener Ištuk – napola zdrav!
Nogomet se igra za golove, sve su taktike podređene, u konačnici, jednom jedinom cilju, zatresti suparničku mrežu. Strijelci su na cijeni, svi promašaji su im oprošteni u trenutku pronalaska čarobne putanje. »Rijeka« će na proljeće njegovati napadački nogomet, u rasporedu 4-3-3, ali Ištuk muku muči s gol igračima.
U dosadašnjih osam Ištukovih prvenstvenih susreta »Rijeka« u koloni postignuti pogotci ima upisanu brojku 11. Ali više od pola tih pogodaka nema ime strijelca. Šest golova (i bodova), upisano je u susretima bez igre, protiv »Karlovca« i »Varaždina«. Plodovi recesije.
– Ako laže koza, ne laže rog, brojke su činjenica. Protiv »Lokomotive« moramo početi zabijati golove, u protivnom ništa od bodova. Kako? Zna se. Na igračima je. Tu se ne može puno utjecati, igrač ima ili nema taj osjećaj za gol. Ne da se popraviti kao kvar na automobilu. Polagali smo dosta nade u Sivonjića, ali opet se ozlijedio. Ostali su mladi, Mance, Čulina, Čehič, Matovina… Treba im vremena. Za strijelca je bitno iskustvo. Donosi mirnoću, a to su golovi. Mladost plaća danak brzopletosti – kazat će Ištuk i problem proširiti na cijelu Prvu HNL.
