Novi sport

Hibridu nogometa i stolnog tenisa popularnost raste iz dana u dan, ni Ronaldinho nije odolio teqballu

Marko Cvijanović

u kratkim crtama

  • Do sada su održana tri SP-a u teqballu

  • Teqball bi najranije 2032. godine mogao postati olimpijski sport

Ronaldinho

Ronaldinho

Svi koji vole nogomet i njegov tehnički aspekt, voljet će ovu igru - kaže Ronaldinho



RIJEKA Oni nogometaši koji su kasnili na obiteljske ručkove ili »spojake« sa svojim djevojkama, jer su poslije treninga dugo ostajali na terenima da bi uživali u nogo-tenisu, konačno su došli na svoje. Zbog njih već izvjesno vrijeme postoji teqball. Iako njegovi začeci sežu do 2014. godine, službena verifikacija uslijedila je tri godine poslije, riječ je o novom sportu i svojevrsnom hibridu između nogometa i stolnog tenisa. Osnovnu ideju razvio je Mađar Gabor Borsanyi, još u danima kad je bio mladi profesionalni nogometaš i kad se u pauzama između treninga sa svojim prijateljem dodavao loptom na inim betonskih stolova za stolni tenis u svom kvartu u Budimpešti. U konačnici je shvatio da će sport dobiti na atraktivnosti ako se stol zakrivi na krajevima i tako je nastao teqball koji u svojoj srži kombinira brzi ritam stolnog tenisa i vještinu baratanja nogometnom loptom. Odatle u nazivu teq (tehnika) i ball (lopta).


– Jedna od velikih prednosti teqballa je u tome što ne trebate momčad ili ekipu da biste ga igrali, dovoljan vam je samo jedan prijatelj i uživancija može početi. Naša tvrtka koja je razvila teqball osnovana je 2014. godine sa sjedištem u Budimpešti, zapošljavamo oko 130 ljudi, od kojih su mnogi mlađi od 30 godina. Osnovni cilj tvrtke je stvoriti vrijednost kroz snagu sporta. To je ono što nas pokreće – poručuju iz FITEQ-a, Svjetske federacije teqballa, na čelu koje su Gabor Borsanyi (predsjednik), Gyuri Gattyan (potpredsjednik), Viktor Huszar (suosnivač), Marius Vizer (glavni tajnik) i Matthew Curtain (sportski direktor).


Staro i mlado


Pravila teqballa su vrlo jednostavna, broj igrača jednak je kao i u stolnom tenisu, dakle mogu se igrati pojedinačni ili susreti parova. Teqball se igra nogometnim loptama, a preporučena veličina je »petica«. Pobjednik je pojedinac ili par (muški, ženski i mješoviti) koji bude bolji u tri seta, a svaki set se igra do 12 poena. U odlučujućem setu pobjednik mora ostvariti trijumf najmanje s dva poena prednosti. Igrači i ekipe mijenjaju strane svaki set, a vrijeme promjene ne smije biti duže od minute. Svaki poen počinje servisom za uspješnost kojega postoje dva pokušaja. Kada je lopta u igri, mora biti vraćena na protivničku stranu stola i pritom biti udarana nogom ili glavom i to maksimalno triput. U igri parova svaki od igrača mora dirati loptu prije negoli ona bude vraćena protivnicima, a lopta kod vraćanja protivniku ili protivnicima ne može biti udarana istim dijelom tijela uzastopce. Ako lopta udari u sami rub stola, poen se ponavlja. Igrači i ekipe izmjenjuju se u serviranju poslije svaka četiri poena, a tijekom odigravanja poena igrači ne smiju dodirivati stol.




Jedan od ambasadora teqballa je i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Davor Šuker, koji je kao čelni čovjek krovne organizacije hrvatskog nogometa svojedobno svim prvoligašima donirao stolove za teqball


Dosad su održana već tri svjetska prvenstva u teqballu, svake godine od službene inauguracije sporta 2017. godine, i to dvaput u Budimpešti (2017., 2019.) i Reimsu (2018.). Zanimljivo, na posljednjoj svjetskoj smotri, na kojoj je bilo 158 natjecatelja i natjecateljica iz 57 zemalja, nastupio je i devetogodišnji Izraelac Maor Ankona, koji je u mješovitom paru igrao s pedesetogodišnjom Talijankom Indrit Bejtaga. Inače, teqball je omiljen među profesionalnim nogometašima, a postao je dio trenažnih procesa mnogih velikih klubova, koji smatraju da poboljšava koordinaciju, reakciju i osjećaj za loptu. Stol za teqball košta oko 2.400 eura, savijen je prema zemlji kako bi bi se lopta od njega odbijala što više, a na krajevima je zaobljen da se igrači ne bi ozlijedili.


Ambasadori


Da je teqball postao vrlo popularan među nogometašima, ukazuje i podatak da su njegovi ambasadori postali mnogi vrhunski igrači, među njima i Sadio Mane, Harry Maguire, Douglas Costa, John Terry, John Stones, Fred, Willian, Neymar, Marcelo, David Luiz, Aymeric Laporte…, klubovi Real Madrid, PSG, Arsenal, Chelsea, Juventus, Sevilla, Valencia…, ali i bivši velikani poput Davida Beckhama, Nwankwoa Kanua, Lothara Matthäusa, Luisa Figa, Roberta Piresa, Carlesa Puyola, Nuna Gomesa, Nikolasa Anelke, Jarija Litmanena, Marca Materazzija, Gianfranca Zole ili Ronaldinha, koji je svojedobno toliko zagrizao da je kao teqball igrač odlučio ispuniti neostvarenu želju.
Jedan od najboljih brazilskih nogometaša svih vremena, koji je s reprezentacijom osvojio broncu na Olimpijskim igrama u Pekingu, i dalje sanja olimpijsko zlato, a planira ga osvojiti baš u teqballu! Pritom, Ronaldinho mora držati palčeve da teqball uopće dobije priliku postati olimpijski sport, što bi se, prema nekim naznakama, moglo dogoditi 2032. godine. Ronaldinho će tada imati 52. godine. Ako može Indrit Bejtaga, valjda može i Ronaldinho.


– Svi koji vole nogomet i njegov tehnički aspekt, voljet će ovu igru – siguran je Ronaldinho.


Uzgred, jedan od ambasadora teqballa je i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Davor Šuker, koji je kao čelni čovjek krovne organizacije hrvatskog nogometa svojedobno svim prvoligašima donirao stolove za teqball. Za sada teqball u Hrvatskoj još nije zaživio u službenim okvirima, ali, s obzirom na raskoš talenta za svim sportovima, nije isključeno da na sljedećem svjetskom prvenstvu i Hrvatska bude imala svoje predstavnike.