Manje od gola po utakmici. Skromno i preskromno! Posebno ako se uzmu u obzir naglašene riječke ambicije i činjenica da je »Rijeka« u većini utakmica dominirala, te stvarala relativno puno (polu)prilika. Uostalom, protiv »Hajduka« su »bijeli« nanizali čak 15 kornera, najmanje pet dobrih prilika (Benko 5′, 30′, Mujanović 24′ 53′, Kreilach 26′), te niz poluprilika, udaraca, slobodnih udaraca… Na kraju je put lopti u mrežu pronašao Damir Kreilach i to s bijele točke. Osim tog pogotka, jedinog ove sezone iz prekida (unatoč brojnim prekidima koje su zaradili Riječani!), »bijeli« su tresli mreže udarcima s 20-ak metara (Weitzer u Kranjčevićevoj i Mujanović u Osijeku), te udarcima glavom unutar šesnaesterca (Weitzer i Benko). Od pet pogodaka samo dva postigli su igrači kojima je u opisu posla – postizanje golova.

Nema učinka

Trener Elvis Scoria koristio je ove sezone u napadu petoricu igrača u nekoliko različitih sustava (4-4-2, 4-3-3, 3-5-2…) koje je prakticirao. Neki od njih su klasični napadači (Cesarec, Benko), neki krilni (Mujanović, Mutombo), a neki takozvani ofenzivni veznjaci (Čulina), koji su formacijski djelovali više kao napadači nego igrači srednjega reda. Scoria je u ovih sedam kola isprobao sav ofenzivni potencijal kojega je imao, a iz te priče treba izuzeti Danijela Cesarca, napadača koji je najkasnije stigao i najmanje igrao da bi se mogao adekvatno valorizirati njegov učinak.

Cesarec još uvijek nije dovoljno spreman za svih 90 minuta, ušao je do sada u dvije utakmice, sakupio 57 minuta tijekom kojih je stigao namjestiti jedan pogodak. Pardon, gurnuti Mujanovića u akciju iz koje je dosuđena najstroža kazna protiv »Hajduka«. Cesarec dakle nije stigao osjetnije doprinjeti golgeterskoj suši koja neumoljivo prati njegove suigrače iz vrška napada.

Andrea Mutombo i Antonini Čulina dvojica su mladih ofenzivaca koji su najviše igrali i najmanje toga donijeli momčadi kada je u pitanju konkretan učinak. Upisali su svih sedam nastupa, Čulina je sakupio nešto manje minuta jer nije počeo Jadranski derbi. Obojica nemaju niti jedan pogodak i niti jednu dodanu loptu za pogodak! Mutombo se svidio trkom, zalaganjem i potezom, Čulina je gotovo u svakoj utakmicu ušao u barem jednu izglednu situaciju pred suparničkim golom, ali što to sve vrijedi kada nema onoga najvažnijega – gola. Unatoč mladosti od obojice se očekivalo puno više.

Kvaliteta više

Više se očekivalo i od nominalno prvog riječkog napadača – Leona Benka. Postigao je Benko u šest nastupa tek jedan pogodak (Lokomotiva), iako je kroz pripreme uredno zabijao pogodak po utakmici. Budući da se u Benkovu okruženju ništa bitnije nije mijenjalo u odnosu na pripreme (Rijeka stvara jednaki broj prilika), jasno je da razloge njegove golgeterske šutnje treba u prvom redu tražiti u njemu samome. Možda ga je iz ritma izbacila klupska aljkavost, kada nije mogao nastupiti u Splitu u prvom kolu, a možda se jednostavno teško nosi s pritiskom koji je prisutan i posebno je naglašen baš kod napadača. Goran Mujanović nije klasični napadač, ali ima najbolji učinak od svih svojih kolega. Jedan gol i jedan izboreni penal u 255 minuta!

Vrijeme će pokazati je li golgeterska šutnja prolaznog karaktera ili posljedica pogrešne selekcije igrača. Subjektivni dojam je da »Rijeci« nedostaje kvalitete u vršku napada i da će sportski direktor Srećko Juričić već ove zime morati ispraviti pogreške iz ljetnoga prijelaznog roka i nastaviti potragu za provjereno kvalitetnim napadačem bez kojega niti jedna ozbiljna momčad na svijetu ne može ostvariti neki doseg vrijedan pažnje. Na aktualne »Rijekine« napadače bi se u ovom trenutku malo tko kladio. No, napadači su poput jesenskog vremena. Nikad ne znaš kada će im procuriti…