Uzbuna na Kantridi

Dovedite Alenu Horvatu pojačanja prije nego što bude prekasno

Ivan Volarić

Alen Horvat je osuđen na neuspjeh ako se Uprava na čelu s Robertom Komenom ne trgne i ne počne dovoditi pojačanja umjesto što troši već drugog trenera u kratko vrijeme



RIJEKA Nogometaši »Rijeke« prošle su subote zaključili pripreme u Sloveniji tijekom kojih su odigrali tri prijateljske utakmice. Dvije protiv slovenskih prvoligaša (Hit Gorica i Mura) (ispod)prosječne kvalitete i jednu protiv ukrajinskog premierligaša (Arsenal Kijev), koji je objektivno gledano daleko kvalitetniji od skromne momčadi »Rijeke«.


U te tri utakmice »Rijeka« je postigla jedan pogodak (Čulina protiv »Mure« iz slobodnog udarca) iz prekida, stvorila u prosjeku dvije izraženije prilike po utakmici neovisno o snazi suparnika, pokazavši pritom ono što se vidjelo još prošloga proljeća.


Bivši trener Elvis Scoria je nastavio rad Nenada Gračana i u nastavku drugoga dijela sezone opreznijim pristupom sazidao kvalitetnu obranu koja je ostala na okupu i predstavlja najbolje što »Rijeka« u ovom trenutku ima. Zahvaljujući ostavštini svojih prethodnika novi trener »bijelih« Alen Horvat još uvijek uspijeva sačuvati sve tanje živce.


Mladi, strahovito temperamentni trener jako emotivno proživljava svaku utakmicu na klupi »Rijeke«, a s ovom momčadi osim debelih živaca treba imati i jako puno sreće da bi se izbjeglo ono najgore. Horvat još ne zna za poraz, »nabrijao« je ekipu i drži je na visokom okretajima, međutim još nema naznaka prepoznatljive igre i pozitivnijih rezultata jer nema – igrača.   

Spavači




Na stranu sve priče o mladim i darovitim igračima koji su osvojili nikad slabije izdanje »Kvarnerske rivijere«. Horvat je osuđen na neuspjeh ako se Uprava na čelu s predsjednikom Robertom Komenom ne trgne i ne počne dovoditi provjerena pojačanja umjesto što troši drugoga trenera u kratko vrijeme. Horvat će bez dva, tri provjerena igrača teško dugoročno opstati na klupi »Rijeke«.


Osim toga, »Rijeka« u ovom trenutku nema ni brojčano dovoljan broj igrača. Horvat je počeo polako otkrivati dugogodišnje zablude u selekciji igrača, ono što je otkrio njegov prethodnik prije mjesec dana pa je ušao u svojevrstan sukob s Upravom. U riječkim redovima ima previše »spavača«, igrača koji se kod niti jednog trenera ne uspijevaju nametnuti, a nitko ih nema hrabrosti skinuti s klupskog platnog spiska. Horvat je praktički prekrižio Bijelića i Ljubovića, a sljedeći je vjerojatno Simanović. Do kraja priprema Horvat će uz neke iznimke doći do Scorijinih zaključaka i pokušati očistiti svlačionicu od igrača koje su predsjednik Robert Komen i njegovi suradnici Veljko Karabajić i Luciano Sušanj ne tako davno radije odabrali nego provjerenog trenera.



Alen Horvat još uvijek na spomen pojačanja djeluje jako strpljivo. Očito vjeruje ljudima koji ga okružuju i koji su mu pružili priliku.– To je moja sudbina,  nitko mi ništa u životu nije darovao. Evo, utakmica protiv »Mure« je najbolji pokazatelj,  dobili smo nakon što smo cijelo vrijeme bili u grču. Tako je meni cijeli život. Što se pojačanja tiče, naravno da ih očekujem. Stalno pričamo da nam trebaju ta dva ofenzivna igrača, na pozicijama na kojima je struka na čelu sa mnom procijenila da je neophodno reagirati. Mislim da bismo s ta dva  igrača imali solidnu momčad za HNL okvire – kaže trener »bijelih«.


Horvat je, sudeći prema prijateljskim utakmicama, počeo dolaziti i do neizbježnog otkrića da većina iz skupine dojučerašnjih juniora još uvijek ne može izdržati napore seniorskog nogometa. Najlakše je to dočarati na primjeru Armanda Mancea, najboljeg strijelca Prve juniorske lige. Mance protiv druge ekipe »Hit Gorice« nije uspio dobiti duel u 45 minuta igre, a kamoli ući u priliku. Mance je rasni golgeter, igrač vrijedan pažnje, ali ništa ne ide preko noći. I Ahmad Sharbini je bio najbolji strijelac »Orijenta« prije nego što je dobio priliku na Kantridi.   

Scoria i Horvat


Odbiju li se donedavni juniori i igrači na koje Horvat sve manje računa, dolazi se do otprilike 13-14 igrača. I tu skupinu igrača treba podijeliti na dvije. U prvoj su starosjedioci, igrači koji su već provjerene vrijednosti poput Lisjaka, Čaglja, Vukmana, Bakovića… a u drugoj igrači koje Horvat pokušava ustaliti u momčadi iako mu to teško polazi za rukom. Riječ je o Pilčiću, Stepčiću… Trude se, trče i rade, ali nema onoga od čega žive treneri, klubovi i igrači – opipljivog učinka.


   Antonini Čulina u ovom je trenutku jedini ofenzivac u momčadi koji raste iz utakmice u utakmicu i ima osigurano mjesto u ekipi. Sve ostale pozicije su otvorene. Horvat u ovom trenutku ima vratara i sedam igrača, traži središnju i desnu polušpicu, te špica. Križman (desno) je stalno ozlijeđen, Sivonjić (špic) je izgubljen do proljeća, a njihove alternative – neuvjerljive. Tri tjedna prije početka prvenstva situacija na Kantridi je alarmantna, kao što je bila i prije mjesec dana. Scoria je upalo zvono na uzbunu na koje se Obersnelov tim za spas kluba i njihova stručna akvizicija Nikica Dido Milenković – oglušili. I Scorijin nasljednik počinje polako gubiti živce i svojim postupcima zvoniti na uzbunu.


Gospodo, dovedite Horvatu neophodna pojačanja prije nego što bude prekasno i kola nezaustavljivo krenu nizbrdo! I nemojte živjeti u nametnutoj zabludi da se u drugim klubovima živi lošije nego na Kantridi. »Rijeka« je jedan od rijetkih prvoligaša koji još nije doveo (ne računajući teško ozlijeđenog Sivonjića) niti jednog provjerenog prvoligaškog igrača, a pritom je raspustio više od pola momčadi.