ZAGREB U samo četiri dana »Dinamo« je prošao ogroman put od nadmetanja s jednom od tri najjače momčadi na svijetu do rutinski odrađenog ogleda s»fenjerašem« Prve HNL.

– Normalno je da utakmice s »Realom« i »Varaždinom« ne mogu biti ni izbliza iste. U srijedu smo imali pune tribine, a sada je došlo puno manje ljudi. Nije se bilo lako prebaciti iz filma Lige prvaka, i zato moram čestitati svim suigračima na uvjerljivoj pobjedi. Najvažnije je da smo nastavili kontinuitet dobrih igara i zabilježili uvjerljivu pobjedu – kaže Domagoj Vida, jedini »Dinamov« igrač uz Luisa Ibaneza koji je obje utakmice odradio od prve do zadnje minute.

Prošlo je nekoliko dana od gostovanja »Reala« u Zagrebu. Kako s ove distance gledate na tu utakmicu?

– Mislim da smo pružili jako dobar otpor »Realu«, ali ne trebamo se zavaravati i zbog toga dignuti nos u nebesa. Moramo i dalje naporno raditi kako bismo pokazali da ta igra nije bila plod slučajnosti i velike motivacije koju nosi tako veliki suparnik. Takav pristup utakmici treba ponoviti i protiv »Lyona« i »Ajaxa«. Samo tako se možemo nadati bodovima u Ligi prvaka i plasmanu koji vodi prema europskom proljeću.

Nakon samo dva mjeseca u »Dinamu« postali ste jedan od stupova obrane. Jeste li se nadali takvom razvoju događaja kada ste stigli iz Leverkusena, gdje ste jako malo igrali?

– Moram priznati da mi nije bilo svejedno nakon sezone s jako malo nastupa u »Bayeru«. Nisam bio siguran koliko vremena će mi trebati da se vratim u natjecateljski ritam i izborim se za mjesto u udarnoj postavi. No, znao sam da mi neće trebati puno za prilagodbu novoj sredini, jer desetak igrača jako dobro poznajem iz U-21 reprezentracije. Osim toga, ovdje, za razliku od Leverkusena, nije postojala jezična barijera.

Što vam je predstavljalo najveći problem?

– Takve stvari gode svakom igraču, a ja nisam iznimka. Nisam gledao Zajeca, ali znam da je bio veliki igrač. Uostalom, dovoljno govori činjenica da je i dan danas legenda ovog kluba. Moram biti zahvalan na komplimentima i usporedbama s takvom igračkom veličinom, i tu priča staje. Čast svakome, ali ja sam Domagoj Vida i pokušavam gajiti svoj stil igre.

Dok su vaši suigrači razmišljali s kim će zamijeniti dres nakon utakmice s »Realom«, vi ste tvrdili da vam takve stvari ne padaju na pamet. Jeste li ipak došli u napast kada ste se našli oči u oči sa zvijezdama iz Madrida?

– Ni slučajno, čvrsto sam ostao pri odluci da neću mijenjati dres nakon prvog nastupa u Ligi prvaka. Taj »Dinamov« dres je uspomena koju želim imati kod kuće. Osim toga, onaj »Realov« crveni dres nije mi se baš nešto ni svidio, ha, ha… Međutim, brat me već sada žestoko stišće za utakmicu u Madridu. Meni je draža »Barcelona«, a on je za »Real« i htio bi imati njihov dres. Iskreno, još uvijek nisam siguran hoću li ga tamo mijenjati. Možda u Madridu ipak popustim i uzmem njihov dres zbog brata.