Skadarsko i finska jezera. Slapovi vode na Čačićevu vodenicu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. Skadar i Tampere, šest bodova začinjeni sa sedam golova. Samo jedan u finskoj mreži. Nakon »albanskog vatrometa«. Strepili smo do kraja. Mogli smo dobiti gol u sudačkom vremenu. Dvadeset početnih minuta, kada sve stavimo pod povećalo, bilo je dovoljno za jedan pogodak i tri boda! Dobili smo drugorazrednog suparnika bez igre. Potvrda kvalitete, najbolji smo u skupini. Još uvijek nismo igrali s Ukrajinom izbornika Ševčenka, bez obzira na to što nismo blistali protiv Turaka u Zagrebu.

Mario Mandžukić je zakucao Kramarićev gol nakon Vrsaljkova centaršuta. Mandžukiću je konačno prešlo u naviku zabijati golove. Nije se zasitio u Skadru, htio je pojesti i »Kramarićevu loptu«. Manje od pola sata i nakon toga je netko ugasio svjetlo u našoj igri. Nakon što su Finci do tada teško izlazili iz bunkera, branili se s desetoricom, imali problema s loptom.

Bez Modrića, Rakitića, Ćorluke, Pjace, Lovrena… Marko Rog je svejedno dobio samo devet, a Nikola Kalinić tri minute plus sudačku nadoknadu, još toliko. Sva je sreća da filmski producent Aurelio De Laurentiis, predsjednik Napolija, nema ingerencija nad Čačićem… Inače bih ga pitao u čemu je problem. Kao što javno proziva svog trenera Maurizija Sarrija zašto Rog nije dobio ni minute, a platio ga je 16 milijuna eura… Druga je priča s Nikolom Kalinićem, igra kada Mandžukiću dosadi.

Ovo je bila tipična utakmica za one koji su oženili teoriju da danas svi igraju nogomet… Točno, čak i finski letači na skijama izgledali su kao ozbiljna momčad kada su naši šetali terenom. Naravno bez agresije, bez stajanja blizu svog igrača i trčanja, u totalnom taktičkom neredu. Finci su se okuražili, koristili prostor i počeli se pojavljivati u Subašićevu prostoru. U takvim utakmicama je kao sa zmijama, treba im stati na glavu, a gaziti po repu. Hrvatska je morala jačim intenzitetom igre otvarati koridore u suparničkoj šumi igrača i zabiti drugi gol… Nedovoljno je lopta bila brza na sredini terena. Usamljen je bio Kovačić, na njegova je leđa pala kompletna organizacija igre. Badelj je bio samo sjena onog igrača iz Skadra, a Brozović je uglavnom lutao od krila do krila, horizontalno. Kramarić je odradio svoje iza prve špice Mandžukića, a kako je trebalo napadati skromne Fince pokazao je Perišić u završnici utakmice… Možda bi bilo bolje da je Rog ranije ušao, s Kramarićem na Brozovićevom mjestu.

Previše smo nakon vodstva kontrolirali utakmicu, premalo igrali. Igrali se s vatrom. Taoci talijanskog nogometa – Badelj, Brozović, Perišić, Mandžukić – kao što je činjenica da se ne može svaka tri dana zabijati po šest golova.

Finci nisu nikoga dobili godinu dana, to je razdoblje u kojem je naš izbornik, Ante Čačić, s jučerašnjom dobio deset utakmica, tri remizirao i izgubio samo jednu. Onu s Portugalom u 118. minuti. Ne može si još uvijek oprostiti što nije čekao do kraja i – ruleta kaznenih udaraca. Uoči utakmice u Skandru netko je izborniku bacio kost, hoće li podnijeti ostavku ako izgubi. Naučen je na medijsku torturu »Mamićeva tv servisera«, najavio je osvajanje šest bodova. Bez alibija. Održao je obećanje. U godinu dana kormilarenja broda hrvatskih dragulja nema većih zamjerki. Naravno, osim one što nije postao prvak Europe u Francuskoj, kada mu se otvorio ždrijeb nakon čudesne pobjede nad Španjolskom. Zato, pustite Čačića. Nije vrag tako crn kako izgleda. Ako ga igrači slušaju, kapetan Luka Modrić, kao stvarni gazda u svlačionici i na terenu, svi zadovoljni i sretni. Vidi se iz rezultata. Jer, bez obzira na blijedu predstavu, ispod hrvatske razine, ni ovih finskih 1:0 nije za baciti. Darovanom konju ne treba gledati u zube.

Do utakmice s Islandom 12. studenoga u Zagrebu. Posljednje ove kalendarske godine. Bez publike, naravno. U očekivanju kazne UEFA-e za skadarsku sramotu na tribinama. Primitivizam i divljaštvo veći su problem od slabog protoka lopte u Tampereu. Posebice kada je ostvaren cilj – osvojena su tri boda.