RIJEKA  Igor Budan u utorak se probudio u svom domu u Palermu, s nogu doručkovao i otišao – na posao. Ne na trening, nego na posao. Prvi put u životu. Koliko se god naradio i za igračkih dana. Kad se vratio kući, supruzi Đini i kćerci Viktoriji bila je već srijeda. Morat će se naviknuti, njihov tata i suprug više nije igrač već team menadžer »Palerma«, koji iduće sezone opet želi igrati Serie A. Već mjesec dana nije u kopačkama, ali u utorak je službeno okončana jedna velika igračka, a počela jedna obećavajuća poslovna karijera. 

   – Baš tako! Uh, nisam mislio da će biti tako naporno, a ja sam već prvi dan bio zgažen. Momčad se vratila u Palermo, odradila prvi trening po povratku s priprema, na stadionu je bilo sedam tisuća ljudi, posla je kao u priči, novinari su čuli vijest da sam postao team menadžer, mobitel mi je zvonio cijeli dan, ludnica… Sad konačno znam kako je to biti na poslu od jutra do mraka, kao što su mi ljudi znali govoriti. E, baš tako je izgledao moj prvi radni dan, ha, ha… – kaže Budan, koji je bez obzira na »kuknjavu« pun entuzijazma. 

Veliko povjerenje

  – Prije otprilika dva, tri mjeseca. Prelomio sam u sebi, razgovarao s predsjednikom Marizijom Zamparinijem, koji mi je ponudio mogućnost ostanka u klubu… Mogao sam ja još igrati, jer najljepše je biti igrač, ali, s druge strane, Zamparini mi je ukazao veliko povjerenje. Ne događa se baš svaki dan da stranac u klubu dobije tako odgovornu funkciju. To vrijedi poštovati. To je velika stvar. Svi su zadovoljni sa mnom, na meni je samo da što više radim na organizaciji dana, posla… Naravno da mi treba vremena da uđem u posao, nitko ništa nije naučio preko noći. Trudim se. »Palermo« dosad nije imao team menadžera, ovo je prvi put, valjda sam zato toliko tražen ovih dana. Mislim da sam u utorak imao preko sto poziva, treba biti spreman na sve, a dan uvijek ima jednak broj sati. Ne bojim se, to je sigurno. 

  Suradnja i prisan odnos sa Zamparinijem traje praktično od vašeg dolaska u Italiju. U čemu je tajna?

   – Od prvog dana do danas imali smo stvarno fenomenalan odnos, vrlo fer i korektan s obje strane. Sada mi se to vratilo. Zamparini silno vjeruje u mene, da nije tako ne bi mi ni pružio ovu priliku. Rezultat, naravno, može sve promijeniti. 

  Valjda neće team menadžere mijenjati kao trenere?

– Ha, ha… Nadajmo se. U svakom slučaju bi se više trebao bojati Gattuso, koji za osnovni cilj ima povratak u Serie A. Na njemu je, dakle, puno veća odgovornost. 

  Što točno stoji u opisu vašeg novog posla?

   – Sve i svašta. Trebao bih biti spona između predsjednika, direktora i momčadi, na usluzi igračima, baviti se organizacijom i pripremom putovanja… Ostao sam blizak s igračima, još uvijek najviše vremena provodim na terenu. U odličnim sam odnosima s trenerom Gattusom, klupske ambicije su tradicionalno vrlo visoke, svi se želimo odmah vratiti u Serie A, puno smo novca uložili u prvu momčad… Klub je u novu sezonu stvarno ušao vrlo ambiciozno, baš kao i ja. 

  Dakle, možemo očekivati da ćete iduće sezone odraditi »mercato« uoči povratka u Serie A?

Pozivi

Bez obzira, uskoro možete očekivati velik broj poziva iz Hrvatske. Vjerojatno će mnogi nuditi usluge igrača?

   – Zovu, zovu, ne brinite. Znam da će me zvati svakakvi ljudi, bit će svega, ali još nisam odlučio s kim ću i kako raditi. Uostalom, još uvijek nisam sportski direktor. Međutim, u kontaktu sam s nekim ljudima. Nemam potrebe još stvarati neku svoju mrežu ljudi, ali počeo sam raditi i na tom planu. Uostalom, Zamparini mi je napomenuo da se koncentriram za naše područje i da pratim to tržište. 

  Jeste li po tom pitanju već razgovarali s odgovornim ljudima na Kantridi?

   – Imam veliku želju iduće sezone krajem srpnja organizirati na Kantridi trokut-turnir na kojem će nastupiti »Rijeka«, »Atalanta« i »Palermo«, imamo dovoljno vremena to dogovoriti. To je za početak. A naravno da se nadam da ćemo kasnije dovesti nekog igrača »Rijeke« u »Palermo«. 

  Recimo vašeg prezimenjaka i rođaka Matka koji igra u kadetima?

Koljena zahvalna

Je li teško biti na terenu, a ne zaigrati?

   – To je bila najteža promjena, više nisam ja glavni u cijeloj priči, sada sam ja u sjeni igrača, radim sve da igračima bude bolje. S druge strane, osjećam se ispunjenim na drugi način, pronašao sam nove izazove u ovom poslu. Uostalom, jednog sam dana morao reći – dosta. Mislim da su mi moja koljena vrlo zahvalna na toj odluci, ha, ha… Evo, neki dan sam zaigrao s mojim novim kolegama na poslu, fizioterapeutima, pomoćnim trenerima… Odmah mi je koljeno nateklo k’o lubenica. Nije uvijek lako biti niti igrač, riješio sam se bolova, nije mi se više dalo trpjeti, iako… Mislim da će mi novi posao uzeti puno više slobodnoga vremena nego kad sam bio igrač. Onda bih odradio trening i mozak na pašu. Supruga će morati imati malo više razumijevanja, ha, ha… 

  Koji ste si cilj postavili kad ste u utorak kretali na posao?

   – Želio bih jednog dana voditi klub, to je velika stvar. Naravno da za to treba vremena, ali imam od koga učiti. Sad samo trebamo, moja obitelj i ja, stisnuti zube i izaći na pravi put. 

  Možda jednoga dana naslijedite Zamparinija na čelu »Palerma«?

   – Niste prvi koji me to pitao, baš me sad zvao jedan vaš talijanski kolega i rekao da će se to jednog dana dogoditi. A sad se ispričavam, žurim, imam jako puno posla. Čujemo se.