Matko Djarmati

Bivši igrač Rijeke kao sportski direktor Vllaznije osvojio albanski Kup: “Rijeka traži trenera za dugoročniji projekt, vjerujem da će uspjeti”

Denis Frančišković

S TROFEJOM ALBANSKOG KUPA - Matko Djarmati

S TROFEJOM ALBANSKOG KUPA - Matko Djarmati

Predsjednik Mišković je čovjek koji traži trenera za duži projekt, od tri, četiri godine najmanje. Dosad su nalazili takve stručnjake pa vjerujem da će i sada. Rijeka je poželjno odredište za trenere, nije to ona Rijeka kad sam ja igrao i kad nije bilo novca niti za papar - kaže Djarmati



RIJEKA Gotovo prije dvije godine Matko Djarmati, bivši igrač Rijeke i Pomorca, preuzeo je funkciju sportskog direktora albanskog prvoligaša Vllaznije iz Skadra. Klub je sve posloženiji, a kao nagrada stigla su dva osvojena Kupa u posljednje dvije sezone. Posljednji pobjedom nad klubom Laci (2:1) koji je u prvenstvu završio kao drugi iza Tirane. Vllaznia je bila peta u Ligi 10 i izborila kvalifikacije Konferencijske lige.


Djarmati je za Rijeku igrao u sezoni 2001./02. nakon završene omladinske škole, potom još branio boje Istre 1961, Hrvatskog dragovoljca i Pomorca 1921. Uslijedilo je igranje u Albaniji, isprva u Skenderbeu od 2009. pa u raznim drugim klubovima do završetka igračke karijere u Kastriotiju 2016. godine.


– Dođem u Rijeku kad god mogu, ali u Albaniji živim, tamo mi je sve. Već sam navikao, pet, šest dana Rijeka pa pet, šest dana Dalmacija – kaže Djarmati. – U Vllazniju sam došao 2020. i prvu godinu osvojili smo Kup,a prvenstvo izgubili za jedan gol. Imali smo isto bodova kao i Teuta, igrali potom Europu i izbacili Široki Brijeg. Ispali smo od AEL-a iz Limassola. Sad smo opet osvojili Kup i igramo drugo pretkolo Konferencijske lige. Moguće je čak da dobijemo i Rijeku. Za mene bi to bile jako posebne utakmice.


Prenga i HNL




Postojala je ozbiljna i dobra namjera da Rijeka i Vllaznia ostvare čvrstu suradnju.


– Klub je bio državni i prije dvije godine došao je novi vlasnik. Moj kontakt s klubom bio je preko Rijeke, oni su željeli ostvariti neku suradnju s Rujevicom i uspostavili kontakte s Ivanom Manceom. Tražili su neku osobu koja bi preuzela ulogu sportskog direktora te sam s Manceom surađivao po pitanju praćenja igračkog kadra na Kosovu i Albaniji. Mance je predložio mene u toj suradnji i preuzeo sam funkciju sportskog direktora. Pokušali smo napraviti dobru suradnju, ali pojavila se korona pa je Ivan otišao u Pafos i tu su nekako kontakti oslabili. Roberta Palikuču nisam upoznao, ali održavam kontakte preko Luke Ivančića i Antoninija Čuline.


Sama uloga sportskog direktora novi je izazov.


– Došao sam do svih potrebnih licenci. Posjedujem UEFA Pro licencu i više me je privlačio menadžment nego prva momčad i trening. To me zanima i vidim se u tome u budućnosti.


Sve više mladih albanskih igrača dobiva šansu i u HNL-u.


– Kvaliteta albanske lige može se vidjeti po onome što dolazi u zagrebačku Lokomotivu. Imamo jakog skauta Besnika Prengu koji mlade, darovite igrače iz Albanije dovodi u HNL. Mislim da ima jako puno prostora za albanske igrače u hrvatskoj ligi. No, sve ovisi o klubu, hoće li on razvijati igrače ili se boriti za trofej. A najbolji hrvatski klubovi svake godine ganjaju trofeje i jako teško afirmiraju mlade igrače.


Boje Vllaznije brani i Ante Aralica iz Hrvatske…


– Aralica je bivši igrač Rudeša, a mi smo ga doveli iz Lokomotive Plovdiv. Ovu sezonu zabio je 14 golova, a riječ je o potentnoj špici od 24 godine. Jedini je Hrvat u našem klubu. Imamo dva Bosanca, dva Makedonca, dva Crnogorca, složili smo jedan dobar balkanski miks.


Dolazak kod Bledija Shkembija

Zanimljiva je i Matkova epizoda dolaska u Albaniju…


– U Skenderbeu sam došao kada je kapetan bio Bledi Shkembi, bivši igrač Rijeke, a uz mene su došli Antonio Rukavina, Marijan Tomašić i Miliam Guerrib. Te godine klub se spasio od ispadanja i potom ispisao povijest, sedam puta zaredom bio je prvak Albanije. Karijeru sam završio u drugoligašu Kastriotiju. Potom sam radio i kao trener u Tirani. U Albaniji sam igrao Prvu ligu dugo godina, završio sve potrebne škole za trenera i direktora i tamo sam i dandanas – kaže Djarmati.

Rački i Ostojić


Djarmati očekivano pozorno prati sve što se događa u HNL-u…


– Mislim da su se na kraju momčadi poredale po očekivanju, odnosno sukladno ulaganjima. Svi znamo da Dinamo ima najveći budžet, Hajduk je ove godine složio momčad koja je budžetom na pola od Modrih i osvojio Kup. Mislim da je sve realno završilo.


Rijeka je na prekretnici, nema još niti trenera.


– Predsjednik Mišković je čovjek koji traži trenera za duži projekt, od tri, četiri godine najmanje. Dosad su nalazili takve stručnjake pa vjerujem da će i sada. Rijeka je sada postala poželjno odredište za trenere, nije to ona Rijeka kad sam ja igrao i kad nije bilo novca niti za papar.


Kontakti s bivšim suigračima?


– Najviše sam u kontaktu s Natkom Račkim i Stjepanom Ostojićem. Čujem se s Damirom Milinovićem, a s Pedom Račkim i poslovno.


Kantrida i Rijeka samo su mu djelomično ispunili snove kao igraču.


– Nenad Gračan mi je pružio prvu priliku da zaigram u prvoj momčadi Rijeke, debitirao sam u Vinkovcima i zabio gol glavom i nakon toga 22 utakmice sjedio na klupi. Kod Predraga Stilinovića odigrao sam mislim 21, 22 utakmice i tu sam ispunio svoj dječački san igranja za Rijeku. Želja mi je tada bila jednog dana zaigrati i za reprezentaciju Hrvatske, ali eto ostvario sam jednu želju. No, to je bilo vrijeme kad je Rijeka imala tisuću problema i sredina nije bila baš zdrava za mlade igrače poput Mikca, Linića, mene… Ahmad Sharbini došao je malo kasnije. Iz Rijeke sam otišao na posudbu u Istru gdje sam bio godinu dana, potom dvije godine igrao za Dragovoljac. Nakon toga došao sam u Pomorac – prisjeća se Djarmati.