RIJEKA Nakon što je u nogometu prošla gotovo sve funkcije, od igračice, trenerice pa sve do predsjednice kluba, Jelena Jurić odlučila je na riječkome području proširiti ponudu treninga nogometa kod ženskog spola. Prije otprilike godinu i pol dana osnovala je Školu nogometa za djevojčice na inicijativu i u suradnji s Futsal klubom Zvončar. Treninzi se održavaju na području Kastva i Viškova, točnije na terenu sportskog centra Equlibre i Osnovne škole Sv. Matej.

– Škola broji dvadesetak registriranih djevojčica u rasponu od 2008. do 2014. godišta te treniramo tri puta tjedno. Uzrast nije limitiran tako da svaka djevojčica koja se želi okušati u nogometu, to može slobodno učiniti. Rad u školi nastavak je mojeg dugogodišnjeg rada kao sportskog djelatnika, nešto što se samo po sebi nametnulo. Interes djevojaka? Pokazao se dobrim, iako ih je u početku bilo tek nekoliko, ali u relativno kratkom roku se broj djevojčica znatno povećao.

U školi se provodi program rada kao i u klupskim školama nogometa, iako znatno fleksibilnije. Obveze i zahtjevi u klubovima kod pojedinih djevojčica stvaraju otpor prema sportu pa je ova škola primjereno mjesto za fleksibilniji rad, ali rad koji će zasigurno igračicama omogućiti brzu prilagodbu u nekom od klubova, ako se za to odluče – objašnjava Jelena Jurić, koja je u ŽNK-u Rijeka bila igračica, trenerica, a potom i predsjednica.

Jelena Jurić

Drugi smjer

Upravo je odlaskom iz riječkoga kluba, koji je prošle sezone izborio plasman u Prvu HNLŽ, odlučila krenuti nekim drugim smjerom.

– Bavljenje sportom, odnosno nogometom, stil je života koji živim. Više je od pola životnog vijeka moja glavna preokupacija upravo nogomet. Rad s djecom mi je poseban užitak tako da odluka nije bila upitna. Razlog mog odlaska iz ŽNK-a Rijeka? Prvenstveno, »zamor materijala«, desetogodišnji rad u klubu te činjenica da silan angažman nije više provocirao adekvatan rezultat. Naravno da su to i subjektivne, i objektivne okolnosti, financijski i ljudski resursi, neadekvatna i nedostatna podrška, činjenica da smo organizacijski prešli svoje kapacitete, a da uspjesi na klupskoj razini nisu adekvatno popraćeni.

Kap koja je prelila čašu 2019. godine, kada je Jelena Jurić otišla iz kluba, bio je gubitak financijskih sredstava od Hrvatskog nogometnog saveza.

– Velika pljuska došla je iz HNS-a, koji je 2019. godine prešutno ignorirao odluku da klubovima donira sredstva, koja je svake godine uobičajeno donirao ovisno o rangu natjecanja. A u našem slučaju to je bilo 50 tisuća kuna. S tim manjkom sezona nije mogla biti završena bez dugovanja. Nažalost, nisam se prepoznala u pojedinim odlukama koje su donesene na početku mandata nove uprave, a sve je puklo kada je došlo do raskola u struci. Mogla sam iščitati da moj rad u klubu više ne bi dao rezultat i da su nam polazne točke u načinu rada sasvim različite.

Godinu i pol godine nakon njezina odlaska, seniorke su se vratile u Prvu HNLŽ, što im je drugi plasman u viši rang u posljednjih pet godina. Od Prve su lige morali odustati 2015. godine zbog čestog problema u ženskome nogometu – nedovoljnog broja igračica.

Financije

– Pojavio se problem smjene generacija, nedovoljnog broja seniorki i sve učestalijeg korištenja kadetkinja u seniorskom pogonu koje su odigravale prevelik broj utakmica, što nikako nije bilo dobro za njih. Što se financija tiče, one su goruće pitanje svake godine, tako da niti jedna godina nije bila nešto lakša po tom pitanju. Preko RSS-a smo osigurali plaćanje jednog trenera, a kroz program razvoja nogometa u ruralnim sredinama osigurali smo sredstva za jednu administrativnu osobu.

Počela je i suradnja s HNK-om Rijeka, niz paralelnih aktivnosti koje su zahtijevale enorman angažman. No rješenja za svakodnevne situacije nismo imali, a dobar razlog tomu je što se tražio profesionalizam od amatera. Unatoč svemu tome, otvorili smo vrata prvoj Kvarnerskoj rivijeri za djevojčice te Festivalu nogometa za djevojčice Morčić. Nepopularna odluka odustajanja od Prve lige kratkoročno je bila katastrofalna, ali dugoročno se pokazala ispravnom. Sačuvale su se kadetkinje koje su imale prevelik broj utakmica, snage i financije su se usmjerile u osnivanje i popunu Škole nogometa da bi se napravila baza igračica najmlađih uzrasta.

Jedina ženska trenerica u PGŽ-u s UEFA A licencom vidi poboljšanje u tretiranju ženskoga nogometa iako situacija definitivno može biti još bolja.

– Mislim da se prema ženskom nogometu još uvijek mnogi odnose s figom u džepu. Iako moram priznati da se situacija mijenja, sve je više djevojaka koje žele igrati i trenirati i mislim da je to donijelo svojevrsnu prekretnicu. Danas ima puno više klubova, ima puno više registriranih nogometašica, prilika i mogućnosti za igrati nogomet. Broj reprezentativki u svim uzrastima puni se igračicama iz hrvatskih liga, što ranije nije bio slučaj. Možda su ipak najveću ulogu odigrale FIFA i UEFA odlučivši podebljati budžet za ženski nogomet i prisiliti Savez na izravno ulaganje.

Što nedostaje Rijeci da bi imala stabilnog prvoligaša? Mislim da su problemi koji tište ženske nogometne klubove jednaki ili jako slični. Pojedine muči broj igračica, nedovoljan broj trenera, loša infrastruktura, oprema, a ono što sve muči jesu financije. Teško je reći što nedostaje, klub je živa materija koja traži angažman 365 dana u godini – zaključuje Jelena Jurić.