Ariedo Braida

Legendarni direktor “rossonera” iz zlatnih vremena: “Iz kluba sam otišao 2013. godine i obećao si da neću govoriti o Milanu”

Igor Duvnjak

Arideo Braida/Foto Arhiva NL

Arideo Braida/Foto Arhiva NL

U Milanu sam bio 27 godina i imali smo sezona koje nisu bile dobre, nisu bile pozitivne. Imali smo godine kada stvari nisu išle dobro, ali to je normalno, ljudski je i dio je sporta jer nogomet je i ciklički. Nekoliko godina se stvari odvijaju dobro, zatim ne, a onda se opet vratiš



RIJEKA Ariedo Braida ime je koje se sa štovanjem izgovara, ne samo u »calciu«, nego i u svjetskom nogometu. Riječ je o čovjeku koji je nakon zapažene i duge napadačke karijere, kao funkcioner ostvario opus kakav se rijetko viđa. Bio je generalni direktor i direktor Milana iz zlatnih godina »rossonera« kada je klub nezaboravnog gazde Silvija Berlusconija gospodario Italijom, Europom i cijelim svijetom. Za njim je duga epopeja kada su tifosi, milanisti godinama proslavljali domaće i međunarodne trofeje koji su samo nicali kao glavice salate po vrtovima.


Braida s monografijom »Papa među nama«


U ovim danima kada nema ni »calcia«, ni nogometa zabavljamo se gledanjima brojnih TV-snimki velikih sportskih događaja, pa smo tako vidjeli nanovo veliko finale Svjetskog prvenstva 1994. godine kada su Brazilci u SAD-u, u Pasadeni nadmašili Italiju. I Braida se sjetio tog klasičnog nogometnog Obračuna kod O. K. korala u kojem su Cafu, Romario, Bebeto, Branco, Aldair i ostali carioce na jedanaesterce slavili s azzurrima, juventinom Robertom Baggiom, milanistima Maldinijem, Baresijem, Donadonijem, Massarom i ostalim izabranicima Arriga Sacchija, trofejnim kormilarom Milana baš iz Braidinog doba. Ova je utkamica Braidi jedna od epizoda u karijeri koju će uvijek pamtiti.


Utakmica u Pasadeni


Zvonimir Boban, Silvio Berlusconi i Dejan Savičević


– Bio sam u Pasadeni, išao sam vidjeti tu utakmicu, bilo je strahovito vruće. Za nas je to bila jako neugodna utakmica jer nije ugodno izgubiti na jedanaesterce nakon što smo odigrali jedan jako dobar susret. Čovjeku bude žao zbog toga. Bili smo samouvjereni s izbornikom, našim bivšim trenerom u Milanu Arrigom Sacchijem. I on je bio jedan veliki trener. Tu je bilo puno velikih igrača, bilo je to inače u razdoblju jednog velikog Milanovog perioda, a finale se igralo s bivšim trenerom našeg kluba. On je pisao povijest pobjedničkog Milana. Izvođenje jedanaesteraca ispadne često kao izvlačenje brojki na lutriji, sreća se nekome osmjehne, a nekome okrene leđa, prisjeća se Braida koji je osjetio gorčinu u Pasadeni isto kao što se osladio koncem osamdesetih kada je njegov Molan kao veliki favorit u Kupu prvaka u Beogradu kontra Dejana Savičevića, kasnije velikog pojačanja rossonera, Dragana Stojkovića i ostalih iz momčadi zvezdinog kormilara Ambasadora Stankovića, jedva prošao. Domaćini su vodili 1:0, a onda je susret prekinut zbog magle. U novoj utakmici nije bilo pobjednika da bi Rijkaard, Van Basten i Gullit prošli na jedanaesterce.


Fra Matija Koren, Ariedo Braida, Piero Giardelli i Predrag Naletilić u Trsatskom svetištu




– Uvijek ima to nešto u povijesti nekog kluba ili neke reprezentacije. Jedanaesterci su neki puta rulet, ispadne ti nešto crveno ili pak crno. Ti pobijediš ili izgubiš, ovisno o trenutku. Uistinu, u ovakvim se prilikama može govoriti o sreći i o nesreći, a također i o umješnosti, smatra Braida.


Velika prijateljstva


Milan je uskoro angažirao već spomenutog Crnogorca Savičevića, došao je i hrvatski legendarni kapetan reprezentacije Zvonimir Boban, kasnije i njegov suigrač iz hrvatske reprezentacije Dario Šimić.


– Dejan je uz ostalo dao onaj famozni gol u finalu Lige prvaka s Barcelonom u Ateni 1994. godine. On je za nas bio jedan od igrača koji su obilježili povijest onih godina, osamdesetih i devedesetih. Tu mislim i na Zvonu Bobana. Uostalom, obojica su igrala u onoj utakmici koju sam spomenuo. To su igrači koje jako volim. S Dejanom imam jedan čvrst odnos, čujemo se jako često, isto je tako i s Bobanom, pričali smo nedavno. Čujemo se, to je jedan odličan, jako lijep odnos. Oni su bili dva velika šampiona, a recimo da sam ja pridonio tome da dođu ovdje kod nas, u našu momčad, u Milan, ističe Braida.


Braida u posjetu Trsatskom svetištu


Prisjetio se velikog trenera Sacchija, koji nije imao veliku igračku karizmu, ali isto tako i Fabija Capella i Carla Ancelottija koji su nakon blistave igračke karijere ostvarili i nezaboravan trenerski opus.


– Capello je bio jako veliki trener. U pet sezona je osvojio četiri »scudetta« i jednu Ligu prvaka. To je nešto lijepo, bio je pobjednički trener. Bio je cijenjen svugdje. Išao je u Romu i bio prvak, išao je u Real Madrid, dva puta je tamo osvojio prvenstvo, osvajao je »scudetta« i s Juventusom. Moram kazati i da sa Sacchijem, Capellom i sa Ancelottijem imam odličan odnos, veliki smo prijatelji. To su osobe koje se međusobno poštuju, koje se vole. Recimo Capella sam i pred koji dan čuo na telefon. To je znači osoba koju jako volim i za koju sam jako vezan, emotivan je Braida.


Il grande Nale


U društvu Marka Naletilića


Kao mnogi igrači, treneri i klubovi, poput konkretno i samog Milana, Braida ne može izbjeći spominjanje hrvatskog prezimena Naletilić. I vrapci su na granama znali za Predraga Naletilića, popularnog Naleta, dugogodišnjega uspješnog i cijenjenog nogometnog menadžera, čijim stopama već godinama na isti način kroči njegov sin Marko.


– Il Grande! Predrag je osoba koja ima velike sposobnosti i srce te veliku sposobnost uspostavljanja dijaloga s ljudima. Gdje god da pošao, svugdje uspije naći neku osobu koja ga voli. Svugdje je poštovan i voljen. Nale je dobra osoba, plemenita, s velikim srcem. To je otac, a sin Marko je profesionalac, jako sposoban, jako ozbiljan koji vodi igrače velike razine kako iz Hrvatske, tako i iz drugih zemalja. S njima sam uvijek imao odličan odnos. Obavili smo operaciju dovođenja Savičevića, onda i Bobana. Sjećam se kada smo s Naletom bili u mom uredu s Marinkom, ocem Zvone Bobana i kada smo odlazili u Beograd radi Savičevića. Predragu Naletiliću skidam šešir, kaže Braida koji se prisjeća i Marija Stanića kojeg je Predrag Naletilić vodio u Lugano gdje su ga držali mjesec dana.


U društvu Roberta Racanea i Željka Milljanića u poznatnom milanskom restoranu Giannino


– Bilo je ratno vrijeme, a poslije ga je on svojom menadžerskom sposobnošću, kada ga više nisu držali tamo, odveo u Portugal, u Španjolsku, u Englesku sve dok ga nije vratio ovdje, u Parmu. Preuzeo je Stanića zbog dobrog srca, da mu pomogne jer je bio dobar igrač, a izbio je rat. Naletilić to nije radio radi zarade, samo mu je tog časa htio pomoći, a Mario je poslije postao veliki igrač, objašnjava Braida.


Enorman brend Milana


Stariji navijači mogu onim mladima pričati o tolikim danima slavlja, to je na žalost velike armije tifosa, velikog kluba, sve davnija prošlost i nema ni traga nečem sličnom u današnjim vremenima.


– Otišao sam, ostavio sam Milan prije sedam godina, 2013. godine. Poslije toga sam si obećao da neću govoriti o Milanu. Nikada za ni jedne novine nisam govorio o Milanu otkada sam otišao iz njega. Što hoćete da vam kažem? Ovo je jedan težak trenutak. Zbog čega je težak? Zato što je dolazilo do promjene vlasništva. Tu je prije bio Berlusconi, poslije njega i tolikih godina s njim vlasništvo prešlo na Kineza pa onda na fond Elliott. U biti, znači da više nije bilo kontinuiteta, a on je važan. U grupnom radu treba kreirati projekte i provoditi ih. Naravno, treba i vremena. Poslije ti, recimo, i pomogne sretna zvijezda jer se katkada stvori alkemija koja je jako važna i jako lijepa u jednoj momčadi. Katkad se treba jako puno više mučiti. Ali, kada dolazi dio čestih promjena, recimo da onda više nema kontinuiteta u radu, nema više projektiranja. Recimo to ovako: sada započnemo neki projekt, a onda ga na koncu godine promijene. Poslije dođe netko drugi pa se na koncu one iduće godine opet nešto promijeni, tako se iznovo mijenja i sve postaje jako komplicirano. Ponavljam, treba stvoriti projekt, ustrajati u njemu i voditi ga naprijed. To je moje mišljenje i mislim da je to pravi put kako bi se kasnije stvorili preduvjeti koji će poslije donesti rezultate, to svakako, ističe Braida.


S obzirom na vrlo jaku konkurenciju, osim kontinuiteta, presudna je velika sportska kvaliteta. Braida po renomeu kluba vidi Milan u elitnoj konkurenciji svjetskih klubova.


Prije jedanaest, dvanaest godina Milan i Barcelona su imali jednaki prihod. Danas je Milan ostao na razini od prije deset godina, a Barcelona je učetverostručila svoj prihod – kaže Braida


– Ali, konkurencija je, iz raznoraznih razloga, uvijek bila jaka. Recimo, ja sam u Milanu bio 27 godina i u tih 27 godina imali smo i sezone koje nisu bile dobre, koje nisu bile pozitivne. Imali smo godine kada stvari nisu išle dobro, ali to je normalno, ljudski, dio je sporta, nogomet je i ciklički. Nekoliko godina se stvari odvijaju dobro, a zatim godinu, dvije ne, onda se opet vratiš. Momčadi na leđima imaju jedan važan projekt, imaju velikog gazdu i velike resurse. Milan je recimo jedna velika marka, enorman brend. I takav veliki brend su Real Madrid, Barcelona, Bayern i još neki. Milan se ubraja u ovu elitnu grupu, uvjeren je Braida.


Crveno-crno srce


Kada povlači paralelu između Milana i Barcelone, dva nogometna titana, priča u iz prve ruke. Braida je stvarao povijest tih klubova, nekadašnjeg velikog Milana i današnjeg hita Barcelone.


– Prije jedanaest, dvanaest godina Milan i Barcelona su imali jednaki prihod. Danas je Milan ostao na razini od prije deset godina, a Barcelona je učetverostručila svoj prihod. Znači ako stežeš remen, sve mora stati unutar stisnutog remena, upozorava.


Godinama je Braida bio na velikoj sceni uz velikane svjetskog nogometa – kako one igračke tako i trenerske – dok su se događale velike stvari. Mnogima je svojom rolom davao značajan doprinos, međutim, samozatajan je kada govori o svojoj ulozi.


 


 


Od Udinesea do zvijezda

Ariedo Braida rođen je 21. travnja 1946. godine u mjestu Precenicco u Furlaniji. U dugačkom luku od 1961. do 1981. godine igrao je redom za Udinese, Pisu, Bresciu, Mantovu, Varese Cesenu, Monzu, Palermo, Parmu i Sant Angelo u različitim ligama. U sezoni 1969/70 je sa 13 golova golgeter Serie B poravnat sa suigračem iz ekipe Robertom Bettegom, kasnije slavnim napadačem i Aquilinom Bonfantijem iz Catanije.


Od 1981. do 1984. bio je sportski direktor Monze da bi nastavio u istoj ulozi u Udineseu, nakon čega je počela zlatna era u Milanu gdje je bio generalni direktor od 1986. do 2002. godine. Potom je u klubu sportski direktor do 2013. godine. Iduće godine postao je generalni direktor Sampdorije, a u veljači 2015. godine je obavljao dužnost sportskog direktora Barcelone.

– Ne dozvoljavam si pričati o drugima, a ne priča mi se ni o sebi. Ako postoji netko tko misli da mu je potreban čovjek s nogometnim iskustvom koje imam, koje sam skupio kroz sve te godine, to je druga stvar. Jednom je jedan veliki autor kazao da ne treba nikada govoriti o sebi, pričati o sebi bi bilo kao i lažno svjedočiti. Znači, ne treba pričati o sebi, pustimo da o nama govore drugi, smatra.


Prije par mjeseci, dok pandemija koronavirusa nije zaustavila nogomet, krenule su špekulacije da se slavni funkcioner vraća u Milan.


– Ja sam sebe ne mogu angažirati. Hvala svima, imam Milan u srcu, ali ponavljam, i oni u Milanu su dobri, ne trebaju moje savjete. Volim Milan, njegov sam navijač. Ali nikada nisam imao nikakav kontakt bilo koje vrste i ono što je bilo, bilo je, a u budućnosti ćemo vidjeti što će biti. Milanu uvijek želim najljepše stvari koje mu se mogu dogoditi jer to zaslužuje, ima veliku povijest, a tu veliku povijest će ponoviti i u budućnosti, zaključuje Ariedo Braida.


 


Svi Milanovi trofeji

Milan se može ponositi trofejnom sagom: ima čak 18 naslova koje priznaju Euefa i FIFA. Bio je sedam puta prvak Europe, od toga čak pet puta kada je Braida bio jedan od vodećih u klubu. Rossoneri su osvojili i tri Interkontinentalna kupa i jednom nasljednika ovog natjecanja, Svjetsko klupsko prvenstvo. Uz 29 titula prvaka Italije i pet talijanskih Kupova i šest Superkupova osvojio je i pet europskih Superkupova, a dvaput je pobjedio u Kupa kupova