Andrej Prskalo

Vratar nogometaša Rijeke željan pravog treninga: “Dojadili su nam već i bickl, trčanje, suho treniranje…”

Denis Frančišković

Andrej Prskalo i Ivor Pandur/Foto Arhiva NL

Andrej Prskalo i Ivor Pandur/Foto Arhiva NL

Naravno da nam nedostaje kontakt igra koja je u nogometu najvažnija, ali vjerujem da ćemo uskoro moći trenirati kao nekad - kaže Prskalo



RIJEKA U slučaju Andreja Prskala najvažnija vijest tiče se činjenice da već izvjesno vrijeme trenira punim intenzitetom, što je značajan iskorak uzme li se u obzir činjenica da je u određenom razdoblju muku mučio s ozljedom lista, zbog koje je preskočio dobar dio jesenskog i početak proljetnog dijela sezone. Zato prije odgovora na pitanje o zdravlju svaki put kuca o drvo.


– Hvala Bogu, ne boli ništa, jedino malo osjećam umor od treninga, ali to je normalno. Odradio sam odlične terapije, oporavak je potrajao, ali sada je sve u najboljem redu – kaže Prskalo koji je platio danak preuranjenom povratku treninzima.


– Dogodila mi se reruptura, ožiljak na mišiću lista, koji je bio prilično duboko, očito nije bio do kraja zacijelio i dogodilo se to što se dogodilo. Opet sam morao pauzirati, ali imao sam sasvim dovoljno vremena za potpuni oporavak. Sad sam opet k’o nov, napravili smo pregled magnetskom rezonancom da bismo se uvjerili da je sve ok pa je uslijedilo veliko olakšanje.




Za svakoga sportaša u novonastaloj situaciji treninzi su najveća radost. Vježbanje u stanu je jedno, a na terenu sa suigračima ipak nešto sasvim drugo.


Svibanj ili lipanj?


– Zaželio sam se pravih treninga. Trenirali smo mi po posebnom programu koji je sadržavao određene vježbe, trčanja, vožnju biciklom, ali… To nije to. Sada, kada radimo na terenu tek sve to ima smisla. Još uvijek, doduše, ne treniramo kao nekad, radimo u skupinama od po pet ili šest igrača, ali barem konačno osjećamo loptu, opet se osjećamo kao nogometaši, ha, ha, ha… Dojadili su nam već i bickl, trčanje, suho treniranje. Rad s loptom je nešto sasvim drugo.


Priznaje Andrej da je prvih dana bilo pomalo čudno dolaziti na treninge i trenirati pridržavajući se posebnih mjera ponašanja uslijed pandemije koronavirusa, ali sada je to već prešlo u naviku.


– Prvih dana smo svi bili malo pod dojmom svega toga, ali navikli smo se. Međutim, odgovorno se ponašamo, pridržavamo se one mjere socijalne distance, ne rukujemo se i ne grlimo. Ipak, čini mi se da smo se posljednji nekoliko dana malo opustili, nismo više u grču.


 


Trener nam je rekao da se pripremamo kao da 30. svibnja igramo utakmicu i mislim da je u ovom trenutku to najbolje razmišljanje – kaže vratar bijelih


 


Riječani odrađuju svojevrsne pripreme za nastavak prvenstva koji je sve izgledniji s obzirom na dobru epidemiološku situaciju u Hrvatskoj, pritom se kao najraniji početak spominje 30. svibnja, iako se u ovom trenutku izglednijom čini opcija prema kojoj će se Prva HNL nastaviti u lipnju.


– Trener nam je rekao da se pripremamo kao da 30. svibnja igramo utakmicu i mislim da je u ovom trenutku to najbolje razmišljanje. Najgore bi bilo odrađivati nešto na pola, naravno da nam nedostaje kontakt igra koja je u nogometu najvažnija, ali vjerujem da ćemo uskoro moći trenirati kao nekad. A utakmice… To je ono što svi jedva čekamo. Ne, ne osjećamo nikakav strah, ne možemo dočekati trenutak kada ćemo opet igrati.


Sportaši će se morati pomiriti s činjenicom da će do daljnjega igrati pred praznim tribinama, Andrej već sad žali što će »bijeli« ostati bez značajne podrške svojih navijača.


Konkurencija


– Bit će ružno, to sigurno, osjećat ćemo se kao da igramo nekakve trening-utakmice, nećemo imati huk u leđa, ostat ćemo bez podrške našeg dvanaestog igrača. Na žalost, situacija je takva da se svi mi do daljnjega moramo pridržavati mjera suzbijanja epidemije. Svejedno, nadam se da će uskoro situacija to dozvoliti i da ćemo ponovno igrati pred navijačima zbog kojih se, uostalom, i igra nogomet


Prskalu ni u jednom trenutku nije teško pala kućna karantena, čak štoviše, konačno je imao vremena podijeliti puno slobodnog vremena svojim najmilijima i uživati u toplini obiteljskog okruženja.


– Dok još nisu bile uvedene e-propusnice bili smo malo na Krku, malo kod mene u Istri, a onda poslije cijelo vrijeme bili u Rijeci. Koliko je god za nas sportaše ova situacija bila vrlo loša, s druge strane sam nenadano dobio priliku više vremena provoditi s djecom i suprugom. Nije mi ni u jednom trenutku bilo dosadno, puno sam bio angažiran s klincima, a i mogao sam se u potpunosti posvetiti saniranju neugodne ozljede. Da, da, nešto sam i kuhao, ali… Evo, supruga je s djecom otišla na Krk, a ja poslije treninga radije odlučio pojesti nešto iz Fortice, nego sam skuhati. Ako ćemo biti sasvim iskreni, kome je do kuhanja poslije dobrog treninga…


Andrejeva ozljeda zaoštrila je konkurenciju među vratarima, tim više što je mladi Ivor Pandur maksimalno iskoristio priliku koja mu se nenadano pružila. Trener Simon Rožman je u svakom slučaju taj koji mora odlučiti tko će biti broj 1 kada se nastavi prvenstvo.


– Ja se u svakom slučaju time ne zamaram, to su pitanja isključivo za trenera. Znam samo da nikome nikad nije škodila zdrava konkurencija, ona nas sve tjera na još veći angažman na treninzima i utakmicama. Kod mene se po tom pitanju ništa ne mijenja, ja sam na treninzima uvijek davao sto posto, bez obzira jesam li bio prvi ili drugi vratar, mislim da bismo tako trebali razmišljati svi u momčadi.


više vijesti