Nikad punija Kantrida/S. DRECHSLER
Više od 25 tisuća gledatelja se tog 26. svibnja 1999. godine natiskalo na Kantridi
povezane vijesti
RIJEKA Prošle su točno 24 godine od najvećeg nogometnog događaja u gradu na Rječini. Svaka čast veličanstvenoj pobjedi nad Real Madridom, povijesnom remiju s Juventusu ili bombastičnom izbacivanju Stuttgarta na putu do Europske lige…. Svaka čast Kupovima i titulama (duploj kruni!) osvojenim u bivšoj Jugoslaviji ili Hrvatskoj, ali Rijeka i njezina okolica, ma više od pola Hrvatske, nikad prije i poslije tog 26. svibnja 1999. godine nisu disali tako zdušno i srčano za Bijele. Fešta je trajala danima, ulaznice su planule u rekordnom roku. Više od 25 tisuća gledatelja (u klubu su u prodaju puštali ulaznice s prijašnjih utakmica jer više nisu imali karata!) natiskalo se na stadionu na Kantridi u iščekivanju pobjede nad Osijekom vrijedne naslova prvaka.
Nekoliko sati prije utakmice stadion je bio ispunjen, na centralnoj tribini su navijači doslovce sjedili jedni na drugima, mnogi su svoja mjesta našli na izbočinama kultnih stijena. Procjene su da je najmanje dvije, tri tisuće navijača ušlo bez ulaznice na ionako prenatrpane tribine. Rijeka je bila spremna za nogometnu feštu kakva se ne pamti. Momčad Rijeke sastavljena uglavnom od domaćih igrača i nekolicina “otpadaka” iz drugih klubova prkosila je cijele sezone jednoj od najmoćnijih momčadi HNL-a svih vremena, europski jakoj Croatiji/Dinamo, vrlo kvalitetnom Hajduku, dobrom Osijeku… I potpori državne vlasti i režima na izdisaju. Momčad Nenada Gračana nizala je te sezone pobjede, srušila između ostaloga Modre u Maksimiru, kolo prije kraja i Hajduk pred rasprodanim Poljudom, a onda u nikad tako napetoj završnici prvenstva stekla meč loptu pred svojim navijačima.
Zoran Krečak, Jasmin Agić, Nenad Gračan i Admir Hasančić
Danima uoči utakmice grad je bio doslovce obojen u plavo bijele tonove, navijači su na posao išli u klupskim dresovima. Na dan utakmice sve se slilo prema Korzu, a onda i Kantridi. Sve je bilo spremno za osvajanje toliko željene titule prvaka. Međutim, Rijeka je odigrala jednu od slabijih utakmica te sezone, dugo se mučila, no unatoč tome na kraju zabila pobjednički pogodak. U sučevoj nadoknadi vremena Admir Hasančić je glavom ubacio loptu u osječku mrežu za 2:1, a Kantrida eruptirala. Radost je kratko trajala. Pomoćni sudac Zoran Krečak je podigao zastavicu i označio zaleđe. Glavni sudac Alojzije Šupraha dotrčao je do svojega pomoćnika i upitao ga je li siguran u svoju odluku. Šibenski mahač nije dvojio…
Tužna povorka navijača ubrzo je počela napuštati stadion, neuobičajeno tiho i pomirljivo. Mnogi od njih nikad više nisu nogom kročili na nogometni stadion… Badava tužbe, žalbe, kasnije analize, koje su pokazale da je Krečak pogriješio. Jedna nogometna bajka kakva se ne pamti na prostorima bivše države završila je velikim sportskom tragedijom o čije razmjere mogu spoznati samo oni koji su je izbliza doživjeli. Ne ponovilo se. Nikad više.
