RIJEKA  Silvio Ilinković, mladi vezni igrač Rijeke iz Novog Travnika, ovog je ljeta uspio ostvariti dio svog sna. Nakon sjajne sezone u Zrinjskom gdje je osvojio dvostruku krunu, vratio se na Rujevicu. Misija se pokazala uspješnom, kaljenje u zahtjevnoj i teškoj ligi susjedne države, ono što su iskusili brojni hrvatski igrači, pa i riječki u dodatnom formiranju svojih nogometnih profila, obavljena je na obostrano zadovoljstvo, Rijeke i donedavnog reprezentativca BiH. Ilinković je na Rujevicu stigao prije pet godina iz Širokog Brijega, prošao omladinsku školu Bijelih pa potom otišao na posudbe, prvo u Posušje pa na koncu u Zrinjski. Sergej Jakirović ga je jedno vrijeme trenirao u Mostaru, prepoznao njegove kvalitete i pružio mu prigodu u seniorskom nogometu, uostalom kao i kvalitete Nike Jankovića. Povratak na Kvarner bio je logičan slijed nakon zapaženih igara.

Ilinković malo pomalo sve više dobiva šansu, protiv Triestine je igrao u paru s Petrovičem pola sata, a kasnije preuzeo ulogu u srcu momčadi, onu jedinog zadnjeg veznog igrača između dviju linija od četvorice igrača.

– Jakirović me vodio u Zrinjskom i kod njega sam dosta igrao, on me i vratio jer bio sam igrač Rijeke na posudbi. Sezonu ranije proveo sam u Posušju. Tamo je otišao i Andro Babić iz naše škole nogometa – kaže 21-godišnji Ilinković. – Tamošnja Prva liga je dobro iskustvo i zadovoljan sam učinjenim. Andro? Zadovoljan je, igra, a to je najvažnije.

Osmica i šestica

Ilinković je igrač srca veze, djeluje u oba smjera i ima kvalitetan pregled igre. Tu su i dobra proigravanja suigrača…

– U početku sam dobivao više minuta i ulazio u neku formu, onda je ta minutaža bila nešto manja. No, to je tako, na meni je da maksimalno iskoristim svaku minutu koju dobijem. Mogu igrati osmicu i šesticu, momčad je dobra i rezultati su dobri. Samim time i konkurencija na svakom pa i na mojem mjestu.

Igrač na kojeg na Rujevici u bliskoj budućnosti najozbiljnije računaju očekivano je, kao i svi u klubu, zadovoljan dosadašnjim učinkom momčadi.

– Rezultati su jako dobri i zadovoljni smo. Najbitnije je da smo pri vrhu, među prve tri momčadi i da se skupljaju bodovi. Imamo i puno mladih igrača, takva je politika kluba. Na mladima je da se razvijaju, a oni donose i dobru energiju.

Rijeka je uz Goricu zasad hit HNL-a. Mladi igrači pritom su se pokazali kao forte.

– Momčad je kvalitetno koncipirana, ima glavu i rep. Uz tu mladenačku energiju i nekolicinu iskusnijih igrača. To je jako dobar miks koji zasad daje rezultate. Treba samo nastaviti s kvalitetnim radom i stalno težiti napretku.

Brža liga

U vrhu za jesenskog prvaka manje-više očekivano konkuriraju tri kluba.

– Dinamo je u malo lošijoj formi, ali odmah tu s utakmicom manje. Hajduk je vezao četiri pobjede. Tu smo i mi, bit će teška borba do kraja prvenstva.

Hrvatska i bosanska liga dvije su dosta različite lige.

– Hrvatska je zbog boljih uvjeta i terena »brža« liga. U BiH naglasak je na fizici i možda više nekoj taktici.

Ilinković ima dva nogometna uzora. Jedan je Kevin de Bruyne…

– Luku Modrića pratim od malena i on mi je prvi uzor. Uz njegove igre sam i rastao. Meni je najvažnije skupljati utakmice, igrati i napredovati.

Povratak u Rijeku raduje ga zbog napredovanja, ali i zbog imidža kluba i uvjeta.

– U Rijeku sam došao 2018. u starije kadete, odradio juniorski staž pa odlazio na posudbe. Jako mi je drago što sam se vratio u Rijeku, klub koji je jako dobro organiziran i ima odlične uvjete.

Zanimljivo, Ilinković nije jedini igrač Bijelih iz Srednje Bosne.

– Stjepan Radeljić i ja smo iz Novog Travnika, a znali smo se i od ranije. Jako mi je bilo drago kad sam saznao da Stjepan dolazi na Rujevicu iz Sheriffa. Stalno smo zajedno i kao iskusniji igrač velika mi je podrška. Odlazak doma? Treba nam sedam sati pa nije uvijek zgodno.

Uz povratak u Rijeku, Silviju se ujedno ispunila želja da bude opet zajedno s obitelji.

– Obitelj je tu od 2018. i najveća su mi podrška. I kad sam odlazio na posudbe, oni su ostajali u Rijeci, a sada hvala Bogu opet smo tu, svi zajedno – zaključuje Ilinković.