Bivši član stožera

UGO MARANZA Cijenjeni stručnjak za fizičku pripremu prokomentirao je nadolazeći susret »svoje« Rijeke i Napolija

Mateo Sučić

DRAGI RIJEČKI DANI – Ugo Maranza/Foto S. DRECHSLER

DRAGI RIJEČKI DANI – Ugo Maranza/Foto S. DRECHSLER

Rijeka je na mene ostavila dojam kompaktne momčadi, bez nekog individualca koji se posebno ističe, ali s naglašenim momčadskim duhom. Poniznost i zajedništvo mogu biti recept za namučiti favoriziranog suparnika – kaže Maranza



RIJEKA Ugo Maranza ime je koje svima kojima je HNK Rijeka bliska ne treba posebno predstavljati. Ovaj stručnjak za kondicijsku pripremu iz Ospitaletta kraj Brescije ostavio je dubok trag na Kvarneru, što profesionalnim radom, što srdačnim odnosima s ljudima.


Uostalom, u svojih pet i pol godina itekako se stopio s ovim krajem, od toga da se pronašao u lokalnim običajima i stekao mnoge prijatelje, do toga da je uzduž i poprijeko propješačio planinu s najljepšim pogledom na svijetu – Učku – i obalu iz koje izvire. Svojevremeno ga je Fabio Capello pozvao da se pridruži njegovom stožeru kada je preuzeo reprezentaciju Rusije, ali Maranzi se nije odlazilo s Kvarnera dok ne dovrši posao zbog kojeg je došao. Jer i on je bio jedna od ključnih figura u pohodu na naslov prvaka Hrvatske…


Prazan San Paolo je Rijekina prednost

Iako je UEFA dozvolila povratak 30 posto kapaciteta gledatelja, San Paolo će i u četvrtak biti prazan. S jedne strane dobra stvar za Rijeku, s druge za »bijele« bi bilo jedinstveno iskustvo kada bi se, u normalnim okolnostima, igralo pred punim tribinama.
– Doći na prazan San Paolo je kao da na Božić dođete u praznu crkvu. Sigurno bi to bilo veliko iskustvo za svakog igrača koji nije igrao u velikim klubovima, osjetiti ambijent takvog stadiona puno znači za karijeru svakog mladog igrača, ali gledajući kolektiv i rezultat, za Rijeku je velika prednost što nema publike. San Paolo je jedan od najznačajnijih talijanskih stadiona, utakmice pred 50 ili 60 tisuća gledatelja su nešto posebno, a navijači na jugu Italije su posebno topli i emotivni. Publika nedvojbeno fali utakmicama, imam osjećaj da ni klubovi u takvom ambijentu ne igraju na svom maksimumu – kaže Maranza.



Danas u svom Ospitalettu čeka da se ugasi požar zvan koronavirus i da se ponovo otisne u posao u kojem je itekako cijenjen, a do tada putem malih ekrana prati sve što se događa. I Rijeku, naravno, do te mjere da kada govori o izgledima »bijelih« u Napulju, koristi prvo lice množine: »mi«, »s nama«, »moramo«…


– Cijelo vrijeme koristim te riječi, ali mislim da ne moram objašnjavati zašto ću navijati za Rijeku protiv Napolija. Nadam se i da ću brzo na Kvarner, Ivan Mance me stalno zove, a ja ne mogu dočekati da ponovo dođem tamo gdje me vežu lijepe uspomene – kaže Ugo Maranza.


I osjeti se u njegovu glasu da nisu tek kurtoazne riječi, već da mu je itekako stalo do uspjeha »bijelih«, a ponudio je i svoje razmišljanje uoči ogleda u Napulju.


– Mislim da ne moram govoriti o tome kako se radi o velikoj momčadi. U ovom trenutku imaju dva igrača izvan stroja zbog koronavirusa, a sjajni Nigerijac Osimhen propušta utakmicu zbog ozljede ramena. Uz to, Napoli je sinoć igrao s Milanom, nakon Rijeke slijedi im utakmica s Romom… Utakmica s Milanom će ih sigurno potrošiti i bit će možda ranjiviji nego prije. Može li Rijeka iznenaditi? Nikad ne reci nikad… – kaže Maranza, koji je pogledao i utakmicu s Rujevice protiv Napolija.


Crna mačka


– Gledao sam utakmicu s Rujevice i pozitivno sam iznenađen onime što smo odigrali. Rijeka je na mene ostavila dojam kompaktne momčadi, bez nekog individualca koji se posebno ističe, ali s naglašenim momčadskim duhom. Poniznost i zajedništvo mogu biti recept za namučiti favoriziranog suparnika poput Napolija u ovakvim utakmicama.


Maranza je suviše iskusan da bi se zanosio velikim najavama, dobro poznaje odnose u talijanskom i hrvatskom nogometu da bi se zaletio rečenicom da će Rijeka ostvariti pozitivan rezultat, ali vjeruje da se »bijeli«, poslože li se svi potrebni faktori, mogu pokazati u pravom svjetlu.


– Nećemo se lagati, mora se posložiti puno toga za uspjeh. Napoli se psihološki mora isprazniti i možda olako shvatiti utakmicu, a mi ne smijemo pogriješiti ni najmanji detalj. Samo ako je tako, možeš se nadmetati, pritom ne mislim ostvariti pozitivan rezultat, nego odigrati dobru utakmicu. Mislim da je to za Rijeku ključno, a to se i dogodilo na Rujevici.


Podvukao je Maranza i da pogreške treba svesti na najmanju moguću razinu.


– Velike momčadi kakva je Napoli 89 minuta odigraju loše, a onda ti iz jedne prilike zabiju pogodak i uzmu sve ono za što si krvario. Na toj razini pogreške se jednostavno ne praštaju, a u Europi, kao i u Serie A, često se pobjeđuje zbog pogreške suparničke momčadi.


Maranza u onoj »svojoj« Rijeci, vidi razlog za optimizam.


– Protiv one naše Rijeke su mnogi u Europi mislili da ih očekuje lagan posao, a namučili smo velike klubove i dobro se predstavili na tako važnoj pozornici. I sada Rijeka ima okosnicu momčadi koja je neko vrijeme na okupu, to je omogućilo da se stvore određeni automatizmi i treba se hvatati za takve sitnice nadajući se dobroj izvedbi.


Novonastale okolnosti u kojima se nogomet igra diljem svijeta omogućit će Rijeci da izbjegne pakao San Paola. Prije tri godine uzvik navijača Napolija, koji je pratio pogodak protiv Real Madrida, iznosio je 129,9 decibela, što odgovara zvuku koji proizvede mlazni avion na stotinjak metara udaljenosti.


– Napoli je naučen igrati s pedesetak tisuća navijača na tribinama, u ovim okolnostima i njima je teško igrati jer nemaju tu vruću podršku koja ti može dati onaj neki »poguranac« koji je potreban i Rijeka to mora iskoristiti.
Maranza dobro poznaje Gattusa kao igrača i kao trenera, ali i naglašava da ga Rijeka prati kao crna mačka kroz trenersku karijeru još od onog debija na Rujevici kada je poražen.


– Gattuso je s Rijekom uvijek imao problema, kako s Milanom, tako i sada s Napolijem. Ne vjerujem u sreću, ali ima nečega i u tome… Moramo se hvatati svega, pokazati osobnost i svoj gard. Ako se protiv takve momčadi parkiraš ispred svoga gola, poraz je neminovan.


Andrijašević


Povukao je i paralelu sadašnjeg Napolija i Milana koji je Rijeka prije tri godine pobijedila na Rujevici.


– Mislim da pojedinačno gledajući ovaj Napoli ima nešto više od onog Milana. Najveća razlika, po mom viđenju, jest ta što je ovaj Napoli manje predvidljiv od Milana s kojim smo igrali. Gattuso danas ima više igrača koji mogu raditi razliku.


I Rijeka je bitno drugačija momčad, Simon Rožman danas ima kadar sastavljen od mladih igrača.


– Jesam li nekoga zapazio? Pojedinačno govoreći, ne bih nikoga isticao. Sviđao mi se Pandur, još otkad je prije nekoliko godina dolazio na treninge s prvom momčadi ostavljao mi je dojam iznimnog profesionalca, tako da nisam iznenađen što je došao u Serie A. Reći ću i da se osjeti kada nema Andrijaševića, on je igrač koji je apsolutno ključan za ovako mladu momčad.


Kao stručnjak za kondicijsku pripremu koji je ostavio dubok trag na Rujevici, Maranza je i idealan sugovornik za pitanje u čemu je razlog fizičkog pada Rijeke u završnici europskih utakmica, odnosno odgonetnuti je li stvar potrošnje koju traže utakmice ovakve razine kakve Rijeka ne igra često ili je riječ o nekom drugom, laicima nevidljivom detalju.


– Dok sam bio u Rijeci, uspijevali smo takve utakmice dovesti do kraja i u trkačkom smislu, puno puta smo u 60. minuti i ubacivali u brzinu više. Teško je iz mog sadašnjeg kuta reći razlog jer nisam unutra, ali mnogo puta je to stvar i karaktera igrača.


U onoj generaciji koju smo imali bili su baš specifični igrači jer nisu nikada odustajali, a sadašnjoj momčadi, koja je jako mlada, vjerojatno treba još neko vrijeme da dođe na tu razinu i da se karakterno oblikuje. Tu govorim samo o dojmu koji imam i razlici u karakteru momčadi, ne o radu. I ova je generacija tehnički dobra, ali onu je generaciju karakter napravio pobjedničkom – zaključio je Ugo Maranza.