RIJEKA Za riječkog prvoligaša 2020. je bila godina u kojoj je dobio potvrdu da je ponovo pronašao trenera za duge staze. Simon Rožman je u manje od godinu dana na riječkoj klupi uspio spojiti najvažnije ciljeve petogodišnje klupske strategije, 37-godišnji slovenski strateg osvojio je hrvatski Kup, izborio grupnu fazu Europske lige, a sve s nikad mlađom i jeftinijom momčadi u eri Damira Miškovića i specifičnim uvjetima koje diktira pandemija koronavirusa.

Simon Rožman je radnik, netko koga zanimaju samo travnjak, lopta, momčad i puno rada, sa svojim stožerom pedantan je u analizi do najsitnijih detalja, a iako se nekada ne čini pragmatičan, pokazao se itekako uspješnim. I pritom je izuzetno skroman, nimalo euforičan i do kraja realan i iskren u procjenama.

– Mislim da je iza nas nevjerojatna godina, po mom sudu jako uspješna. Dobro smo je otvorili, dizali se, pa nas je po glavi lupila korona koja je donijela neizvjesnost za igrače, trenere, klubove… Puno toga se poremetilo, otišlo u nekom nenormalnom smjeru, ali osvajanjem Kupa uspjeli smo nastaviti trofejnu tradiciju Rijeke. Onda je došla i grupna faza Europske lige koja je za mene vrhunac cjelogodišnjeg rada i kolektivne energije koju smo u to uložili svi u klubu.

Kroz grupnu fazu smo puno toga učili i naučili, dobili iskustvo, vidjeli što Europa traži, ali i uspjeli ostati blizu vrha u HNL-u – kaže Simon Rožman. – Žao mi je samo što nije bilo publike u svemu ovome, volio bih da smo se svi zajedno mogli radovati kada je bilo dobro, a bilo je takvih trenutaka. Bilo je mučno nositi se i sa svim testiranjima, iščekivanjem, ali na travnjaku smo pokazivali gard, model koji smo željeli i na kraju godine možemo biti zadovoljni onime što smo ostvarili jer je puno igrača napravilo iskorak.

Dva najvažnija trenutka riječke 2020. godine bili su finale Kupa u Šibeniku i trijumf u Kopenhagenu, koji je donio Europsku ligu. Koji je draži i važniji?

– Teško je uspoređivati, s jedne strane imamo trofej, s druge skupinu u rangu Lige prvaka koja je predstavljala strašnu stvar za nas. Najviše sam ponosan zbog načina na koji smo igrali, osim AZ Alkmaara nismo praktički odigrali lošu utakmicu, osvojili smo četiri boda, što je sjajan učinak.

Ove godine smo od momčadi koja je bila najiskusnija u ligi, s puno dobrih igrača, koji su željeli napraviti neki financijski iskorak u karijeri, došli do toga da smo praktički najmlađa momčad HNL-a. U takvim situacijama najčešće izostane rezultat, ali mislim da to kod nas nije bio slučaj i da smo pokazali da imamo svjetlu budućnost. Svi u klubu moramo biti ponosni što smo u teškim uvjetima ostvarili uspješnu godinu.

Mladi igrači

Puno se toga događalo, od odlazaka važnih igrača, koronavirusa zbog kojeg su otpadali igrači uoči utakmice, smanjivanja plaća… Koji vam je bio najteži trenutak ove godine?

– Ova 2020. godine je bila »roller coaster« emocija. Bilo je osobnih priča ljudi koji su u klubu, pa rezultatski pad iz kojeg smo se vratili dobrim radom. Najteža mi je bila Europska liga, ta priča oko koronavirusa, pripreme za utakmicu poslije kojih ti otpadne pet, šest igrača iz momčadi koju si uigravao. Trenerski su mi to bile najteže situacije, u jednom razdoblju je bilo jako malo pravog treninga i nekog sistematičnog rada. Ali, cijelu godinu smo ponavljali igračima jednu te istu priču i kada je bilo najteže ili najvažnije, oni su pokazali kvalitetu i karakter.

Koliko je pomogla Europa? Dojam je da ste na kraju polusezone, poslije šest jakih europskih utakmica, dosegli razinu koja može donijeti puno toga dobrog i u HNL-u.

– Puno je pomogla i samo se nadam da u ovih 14 dana nećemo izgubiti osjećaj što treba raditi i koja se razina od nas očekuje. Izgledalo je dobro, bili smo puni samopouzdanja, znali smo što želimo i kako se treba ponašati. A onda te lopta nagradi.

I s fizičkog aspekta momčad je dobro izgurala Europu koja je ove sezone bila specifična jer se igrala u dva ciklusa po tri uzastopna tjedna.

– Kada sam došao u Rijeku, govorio sam da želimo doći od točke A do točke B, a s monitoringom koji imamo vidim da smo napravili dobar posao i da sada moramo gledati prema točki C. Danas smo bolji nego što smo bili, na tom putu uživamo, radimo svoj posao pošteno i to je sve pomoglo da sve izgleda bolje.

Prije dvije, tri godine mladi igrači su bili svojevrsna tabu tema, a ove 2020. su mnogi, čak i u Europi, pokazali da mogu igrati na traženoj razini.

– Meni je najvažnije da igrač na travnjaku osjeti ono na što ga treneri upozoravaju kroz igračko sazrijevanje, da shvati zašto mora brže donositi odluke, zašto su svi detalji u igri jako važni, zašto fokus mora biti na cijeloj utakmici… Svi sanjaju da odu na neku europsku razinu, a sada su na igralištu dobili predodžbu s kojom se kvalitetom susreću. Mislim da će nam sada biti lakše u smislu treninga jer će igrači znati o čemu pričam kada uporno ponavljam zašto nešto trebaju raditi.

Odlasci

Koliko je Vama osobno pomogla Europa u smislu trenerskog sazrijevanja?

– Jako puno, baš kao i momčadi. Prije Rijeke sam imao 20 europskih utakmica kroz kvalifikacije, a grupna faza je bila neki trenerski san. Dobio sam potvrdu onoga što vidim na televiziji, o čemu razgovaram s kolegama trenerima, a to je da se traži dinamika, dobra priprema utakmice, da osjetim što znači igrati na velikim stadionima i protiv velikih klubova… Nedostajala mi je samo publika da malo uživam i u tom ambijentu, ali baš kao i igrači, u karijeri ću raditi dalje da to ponovo doživim.

Rijeka je s jedne strane ostavila odličan dojam u Europi i predstavila mnoge igrače, a s druge se približava prijelazni rok, koji je itekako stresan za Rijekine trenere. Ovaj će, na neki način, biti prvi u Vašoj eri u kojem bi više od jednog igrača moglo otići zbog kvalitete koju su pokazali na travnjaku, a ne zbog klupske želje da se osvježi svlačionica i napravi selekcija.

– Od prvoga dana govorimo igračima da je klupska filozofija omogućiti im da naprave iskorak u svojim karijerama, a ako to budu dobri poslovi za klub, i ja ću biti zadovoljan. Od prvoga dana kada sam došao u Rijeku, to je put kojim klub ide, strategija se nije mijenjala usred sezone i to mi je važno. S druge strane, ne smijemo zanemariti rezultat… Na nama je da nađemo nove igrače s kojima ćemo ući u neki novi ciklus i na taj način težiti rezultatskim ciljevima koje imamo. Treba prihvatiti da je to realnost klubova iz ove regije.

Ljeto je pokazalo da se i s limitiranim budžetom i u uvjetima u kojima se mora gledati prema posudbama ili slobodnim igračima može napraviti dobar posao, dolasci su se, gledajući igrački i karakterno, pokazali pogođenima?

– Naši sportski direktori i skauti rade dobar posao i prate viziju kluba. Ograničen si kada dovodiš igrača, teško je i uvijek pogoditi kada ne možeš plaćati odštete, ali isto tako igrači vide kojim putem ide Rijeka pa i sami imaju želju postati dio te priče. Nije to sve lako ostvariti, ali ovdje smo da svi skupa svakoga dana pokušamo biti sve bolji i bolji.

Što Rijeci nosi 2021. godina?

– Nosi veliku odgovornost po pitanju svih očekivanja koje ljudi imaju. Radili smo na visokoj razini, a znamo da nitko od nas ne očekuje da budemo najbolji u Hrvatskoj, nego samo da svaki dan dajemo najbolje od sebe. To je i moj moto, u tom smjeru ćemo ići dalje. Proljeće će biti zanimljivo, igramo u ritmu srijeda-subota praktički tri i pol mjeseca. Nadam se samo da neće više biti problema s koronavirusom jer ne znam kako će onda sve završiti. Igrači se moraju resetirati do mjere da su nešto dobro napravili, ali da posao još nije gotov jer svi skupa želimo napraviti još dobrih stvari. Cilj kluba je biti u vrhu, igramo i Kup, a kroz ovo proljeće se želimo pripremiti za Konferencijsku ligu ili možda čak i nešto više.

Visoke ambicije

Netom završeni jesenski dio sezone naslućuje i posebno zanimljivo proljeće, neizvjesnost u borbi za vrh HNL-a i europski plasman. Uz to vas čeka zgusnuti raspored utakmica u kojem suparnici možda neće biti atraktivni kao na proljeće, ali će utakmice biti itekako zahtjevne.

– Apsolutno se slažem da će biti puno neizvjesnosti. Nama se dogodilo da ove polusezone nismo igrali niti jednom s Goricom, a ako doguramo do finala Kupa, imat ćemo 29 utakmica na proljeće, što nije mala stvar. Bit će neizvjesno i zanimljivo, sa zaostalim utakmicama smo daleko od vrha, iako je skriveni cilj biti dio te utrke. Tako se želimo ponašati i u prijelaznom roku, ako bude prodaja, morat ćemo dovoditi igrače koji su gladni uspjeha i željni tog igračkog iskoraka.

Gotovo uvijek u prvi plan ističete igrače, Vi ste rijetko u fokusu, iako se baš iz svlačionice, i to od igrača koji nisu standardni prvotimci, može čuti da imate velike zasluge za ostvarene rezultate.

– Meni su u klubu najvažniji igrači jer su oni ti koji na travnjaku prezentiraju naš rad. Treba pohvaliti njih i cijeli stožer na lojalnosti, radu, maksimalnom profesionalizmu i svemu što su dali da ostvarimo ovakav rezultat, pa i svima onima koji nam omogućavaju rad. Uvijek sam bio pristaša rada. Nismo najpametniji, nismo najbolji, ali sigurno dajemo najbolje od sebe.

Mislim da igrači to znaju cijeniti jer smo otvoren i iskren odnos, svakome želimo dati ono najbolje. Želja nas iz stožera i igrača je da svakim danom budemo bolji i dok god bude tako, radit ću ovaj posao u Rijeci. Puno učimo i razgovaramo, a mislim i da imamo dobar model treninga i razmišljanja.

U Rijeci ste sada već 14 mjeseci, kako su vas klub i grad oblikovali kao trenera?

– Naviknuo sam se na ovu regiju, sviđa mi se klima, ljudi u klubu i oko kluba. Oni su pomogli da damo toliku energiju u ovaj posao. Daleko od toga da je bilo lako, puno je bilo neprospavanih noći, velikog stresa, najviše zato što i klub i ja kao trener imamo visoke ambicije. Nekada to nije realno, ali te nosi neka energija, pogotovo od predsjednika, koji uvijek daje neki impuls koji svi pokušavamo pratiti.

Bilo je stresno, ali bilo je i puno veselja, nedostaje nam samo publika jer bih volio da su vidjeli sve ove zvijezde na našem travnjaku, a s druge strane i mi smo zaslužili ovim se uspjesima radovati s navijačima. Ovaj klub i ovaj grad to zaslužuju, a ja ću napraviti sve da bude još prilike za to.