Snimio Roni BRMALJ
Kada sam 2014. godine produžio ugovor do 2017. godine rekao sam da ću biti najsretniji ako odradim ugovor. Naravno da sam morao nešto napraviti da me ne potjeraju prije ha, ha... Tako je i sada!
Sredinom prvoga poluvremena prijateljskog ogleda »Rijeke« i moskovskog »Lokomotiva« u predgrađu Villacha trener »bijelih« Matjaž Kek podviknuo je na Josipa Mišića koji je isprovociran udarcima suparničkog veznjaka Tavaresa ušao u verbalni sukob.
– Miške pusti priču, koncentriraj se na utakmicu! – savjetovao je trener Riječana vidno nervoznog veznjaka »bijelih«.
Nekoliko minuta kasnije Mišić je izveo slobodan udarac, a Župarić poslao loptu u mrežu »Lokomotiva« i ispostavilo se kasnije postigao pobjednički pogodak.
– Ja, ja Miške! Sada si im odgovorio! – ustvrdio je Kek u svojem prepoznatljivom stilu. Kao da je pomalo, onako skrivečki, uživao kada su njegovi igrači trpili udarce nervoznih igrača ruske momčadi u trenucima dok su se trudili sakriti im loptu ili pak kroz nekoliko dodira izaći sa svoje polovice znajući da je to ono što njegovu momčadi očekuje vrlo brzo na putu prema Ligi prvaka ili Europskoj ligi…
– Pravi test! – govorio je Kek dan kasnije.
– Oni su također usred priprema, ali ipak su to igrači visoke klase, što se vidjelo po intezitetu duela. Zadovoljan sam što smo u pojedinim periodima imali kontrolu nad igrom, da nismo njima pustili puno i da smo bili primorani ulaziti u duele, parirati na planu agresije, a to je ono što sam tražio od ove utakmice. Veći dio utakmice smo to dobro iskontrolirali, iako naravno da igranje u Europi traži da na još bolji način odgovoriš na tu agresiju suparnika, da ukradeš još neku loptu… Osim toga, ono što smo mijenjali pred kraj utakmice donijelo je određene rezultate, zadržali smo ritam. Ovoga puta je ulazak pričuvnih igrača bio puno kvalitetniji nego u prijašnjim utakmicama.
Zdrava konkurencija
Veseli činjenica da momčad u ovoj fazi priprema može fizički, ali i na planu igre odgovoriti suparniku koji ima određenu europsku vrijednost?
– Ako pored snage suparnika uzmemo u obzir da smo imali 12 dana odmora, da smo u pripremama i da se nismo posebno pripremali za ovu utakmicu onda sve dolazi na svoje. Dakle, oni igrači koji su kasnili u pripremama su u dosta dobrom ritmu, oni igrači koji su imali odmor pa kratki trening također su na zadovoljavajućoj razini, iako po meni nedostaje još malo ritma i probojnosti. Jedino što me zabrinjava jest realizacija. Stvaramo dosta šansi i možda tu nedostaje malo više svježine, malo uigranosti jer ipak više nema s nama Franka Andrijaševića i Romana Bezjaka. Međutim, naziru se neka druga riješenja, nude mi se dvije, tri varijante koje mogu iskoristiti, neke su malo ofenzivnije, a neke malo defanzivnije. Igrali smo sve četiri utakmice protiv prvoligaša što prijašnjih godina nije bio slučaj, uvijek smo laganije ulazili u ritam. Međutim, to donosi neku informaciju, ali isto tako i treninzi.
Želim probuditi inat kod igrača na klupi!
Olakotna okolnost je što ste uspjeli zadržati na okupu 80 posto momčadi?
– Taj dio koji je ostao skupa je dosta čvrst i dosta uigran, prepoznatljiv. Moramo pronaći pravu kombinaciju u špici, mislim da tu neće biti problem. Moja su očekivanja da su ti igrači, koji su možda prošle sezone manje igrali, svojim angažmanom i igrom rade pritisak na prvotimce, te stvaraju zdravu konkurenciju i mene prisiljavaju da razmišljaju o njima. Potrebna nam je ta širina. Moramo do kraja uigrati Hebera, Gorgona postaviti u neku drugu situaciju, zatim imamo tu u puno ofenzivniju varijantu s Vešovićem na lijevom boku.
Pripremne utakmice pokazale su da će vaša momčad spremna dočekati prve europske i prvenstvene dvoboje, no ako i kada se zahukta vaša europska priča trebat će imati puno više širine u kadru. Očekujete li da se dovedu još neka nova lica?
– Ljudi u klubu moraju vidjeti i presuditi jesmo li u financijskom i personalnom stanju još nešto osvježiti. Bude li trajala, naša europska priča sigurno će sobom donijeti još neki odlazak, a vjerojatno onda i dolazak. U narednim danima dogovorit ćemo se da neki igrači s manjom minutažom odu u neke druge sredine na posudbu. Nedostaje nam možda jedan igrač u špici, ali posljednje utakmice donijele su mi neke informacije da možemo pronaći neka riješenja.
Znaju se koje su naše platežne mogućnosti, a sada je situacija na tržištu takva gdje se čeka sve skupa i gdje se lupaju neke cifre koje nama nisu prihvatljive. Mislim da nema smisla dovoditi nešto samo da bi doveli. To nema smisla jer samo narušavaš koheziju u ekipi koja je vrlo bitna. Očekujem signal od igrača koji su prošle sezone bili nezadovoljni svojom minutažom, što je meni razumljivo. Već sam im rekao da se ugledaju na Mišića prošle sezone, koji je odjednom iskočio. Treba se dokazati na treningu. I u prvom redu gledam u tom smjeru, a ne na to tko će doći.
Dogovor u Dubaiju
Točno za deset dana očekuje vas prvi susret drugoga pretkola Europske lige. Ovoga utorka saznat ćete suparnika koji po svemu sudeći neće biti velški nego suprotno svim prognozama prvak Gibraltara?
– Prema informacijama koje imamo prvu utakmicu dobila je tehnički puno jača ekipa. Imaju igrače iz Portugala i Španjolske koji su igrali i ozbiljnijim ligama i koji znaju igrati. Imat ćemo našeg skauta i na uzvratnoj utakmici u Faru. Međutim, kao i uvijek dolazimo do toga da najprije moramo razmišljati o sebi. Ako ćemo mi biti u tom dvoboju na razini, onakvi kakvi svi želimo da budemo, onda smo – favoriti. Međutim, prva utakmica na stadionu TNS-a pokazala je da neće biti lako i da neće biti podcjenjivanja. Moramo odigrati dvije prave utakmice. Veseli nas naravno da ćemo uskoro ponovo odigrati europsku utakmicu na Rujevici i nije bitno kako se protivnik zove. Uostalom, sjetite se da je Kantrida bila gotovo puna kada smo otvorili europsku sezonu protiv velškog »Prestatyn Towna«. Odmah smo krenuli ozbiljno. Europa ima svoje zakone, ipak su to prvaci svojih država i to nije alibi već činjenica. Očekuju nas suparnici koji su upozorili na sebe, ali »Rijeka« je tom dvoboju ipak favorit ako je prava.
Prilično gromko odzvonila je vijest da ste produžili ugovor s »Rijekom« iako to nije novost, samo se čeka(lo) da klub to službeno potvrdi?
– Meni je 15. lipnja istekao ugovor i naš dogovor je bio da ne mogu biti, niti sam to pomišljao, trener »Rijeke« bez ugovora. Ugovor je tada potpisan, a smatrali smo da tada nije bilo vrijeme da to stavljamo u javnost. Uostalom, znate i sami da ne volim taj medijski cirkus, bit će vremena za medijsku prezentaciju. Sve ovo je samo potvrda onoga što sam govorio, da su temelji daljnje suradnje postavljeni još u Dubaiju pretprošle zime. Naš konačan dogovor postavljen je u ožujku 2016. godine, a sada je to samo finalizirano. Između mene i Damira sve je to tada riješeno, a nakon toga moj ugovor zapravo nije bio tema.
Riječko okruženje
Budući da je ugovor potpisan na još tri godine na klupi »Rijeke« dočekat ćete godine u kojima se u ostalim branšama već razmišlja o mirovini?
– Kada sam 2014. godine produžio ugovor do 2017. godine rekao sam da ću biti najsretniji ako odradim ugovor. Naravno da sam morao nešto napraviti da me ne potjeraju prije ha, ha… Tako je i sada! Lijepo je vrijeme iza mene, imali smo neke rezultate, ali kako igračima tako i sebi stavljam u glavu da slijedi novo dokazivanje, novi izazovi, a meni je izazov svaki dan proveden u »Rijeci«! Kada je u obitelji tema bio produžetak ugovora vrlo brzo smo se pogledali i zaključili da je to – to. Zaključili smo da je ovo okruženje koja nas poštuje i koje mi poštujemo. Imamo toliko prijatelja u Rijeci i što se mene tiče nije bilo dvojbi. Ponekad malo izgubiš živce i volju, ali nisu to neki problemi. Nismo Damir i ja uopće razgovarali o novom ugovoru jer je to sve bilo dogovreno. Samo sam s Dejanom (Šćulcem op.a) riješio neke tehničke probleme. Zapravo, ovo je bila najjednostavnija odluka.
Ako odradite i ovaj ugovor do kraja to će biti svojevrstan raritet kada je u pitanju nogometno okruženje područja bivše Jugoslavije, gdje treneri nerijetko traju po nekoliko mjeseci. Sigurno da predsjednik Damir Mišković zaslužuje veliko priznanje što je ustrajao na održavanju kontinuteta struke pa i u onim ne baš tako sretnim vremenima?
– Upravo sam to mislio reći. Nisam samo ja raritet na ovim prostorima, raritet je bila reakcija kluba u onim trenucima kada se dogodio »Aberdeen« ili »Slaven Belupo« u polufinalu Kupa Hrvatske. Nije to jednostrana priča, već priča koja ima temelj u poštovanju i prepoznavanju situacije. Normalno da u nogometu ne možeš stalno pobijeđivati, prirodno je da ponekad donosiš krive odluke i da ti se dogodi loš period. Međutim, ljudi u klubu su to prepoznali i nisu odmah tražili nova riješenja bez obzira na to što su kuloari nudili svakakve priče. Kada ljudi u tim trenucima stanu čvrsto iza tebe onda ne možeš razmišljati i definitivno ne bi bilo više Keka u Rijeci da Damir i ostali ljudi u klubu nisu stali iza mene kada je bilo škakljivo, kada je bilo nezgodno.
Riječki model
Među navijačima kruži priča da su Slovenci dobili dvije trećine Piranskog zaljeva, a Hrvatima zauzvrat prepustili Matjaža Keka?
– Hrvati imaju Keka već pet godina tako da to nije neka novost ha, ha… Drago mi je da je sve ovako završilo, ali ne treba od toga raditi neku famu nego trebamo sada svi skupa potegnuti da stvorimo nešto što će biti prepoznatljivo. Veseli nas više od 4000 prodanih pretplata i nije to tek tako. Čekalo se satima za ulaznice, gradi se nova tribina i sigurno da nas očekuje veselo ljeto. Naša želja je ostati u Europi, promovirati igrače, od toga živimo i meni je to potpuno jasno. Veseli me da se to ne događa na horuk, nego da je tu puno pameti i razmišljanja, pa čak sada već i nekog riječkog načina dovođenja i prodavanja igrača.
Uspjeli ste kroz sve ove godine razraditi takozvani »riječki model« funkcioniranja sportskog segmenta kluba koji je postao prepoznatljiv u ovom dijelu Europe?
– Mislim da je to podcjenjeno u mnogim krugovima. Da smo se odlučili na drugi način funkcioniranja mnogi ne bi ostali u »Rijeci« ni godinu dana. Treba za to istaknuti i pohvaliti ljude koji to rade. Ja sam ipak čovjek za teren, a netko naravno prethodno mora dovući igrače na teren. Ovo je sada vrlo zanimljiva priča i da, slažem se, možemo već pričati o modelu, koji otvara puno razmišljanja u manjim sredinama ili sredinama koje nemaju siguran financijski izvor. Ne smijemo unatoč tome zaboraviti Social sport i Gabriela Volpija. Oni su na početku priče vrlo pošteno rekli: uložit ćemo novac, pomoći vam, ali morate izrasti iz sebe. Tada je korektno i konkretno rečeno i sada su se te najave samo dogodile, izrasle u činjenice. Ako je to tada otvoreno rečeno onda ne možeš ti sada pokucati svake dvije, tri godine na vrata Social sporta i tražiti deset ili 15 milijuna eura. Uostalom, vrlo je upitno da li bi sve to bilo tako uspješno kada bi se na taj način radilo – rekao je Kek.
