RIJEKA Kad se sve zbroji, bio je to dobar povratak nogometa na Rujevicu. Utakmica puna dramatike, tempa, preokreta… Red kvalitetnog naboja na travnjaku, red neizbježnog VAR-a, red opet dobre podrške s tribina u solidno popunjem gledalištu. Rijeka i Lokomotiva priredili su nogometnim sladokuscima užitak na početku nogometnog tjedna. I jedni i drugi imali su u ovom derbiju i uspona i padova, dojmljivih dionica igre i zanimljivog provođenja zamisli svojih trenera.

O »lokosima« se već zna da igru polažu na kontre i ubojiti dvojac Uzuni – Kastrati (zabio treći gol bijelima u posljednje dvije utakmica). S druge strane Rijeka je poglavito početkom nastavka prezentirala raskošan ofenzivni potencijal. Ali i ono drugo što se zna. Obrana nakon korone daleko je od željene razine. U četiri je utakmice bila najranjivija poluga igre Riječana.

Simon Rožman, kao i svojevemeno Igor Bišćan, koji je u utorak s tribina svjedočio derbiju, opet ima problema s ozljedama. Posebno s onim bočnih igrača, toliko da će Braut, što i nije nužno loše, uskoro postati standardan prvotimac.

U četiri postkorona ogleda Rožman je ostao kod starog sustava s tri braniča pri čemu su libera dvaput igrali Galović (Osijek, Istra 1961) i Velkovski (Varaždin, Lokomotiva). Capan je pak silom (ne)prilika triput igrao na mjestu desnog stopera…

U niti jednoj utakmici sastav uže obrane, a samim tim i bokova, nije bio isti. Protiv Osječana u formaciji Capan – Galović – Smolčić igrali su Tomečak (desno) i Štefulj (lijevo), protiv Istre 1961 Capan – Galović – Escoval s Tomečakom (desno) i Brautom (lijevo), protiv Varaždina Escoval – Velkovski – Smolčić s Tomečakom (desno, do 46’) i Štefuljem lijevo (do 19’), protiv Lokomotive Capan – Velkovski – Galović s Brautom (desno) i Smolčićem (lijevo)…

Mladi vratar Pandur loše je reagirao kod prvog gola u prvi kut, ali imao je nekoliko zapaženih obrana. Ne treba mu posebno zamjerati, ovakve utakmice prava su škola. Ima dozu nužne sportske drskosti i smirenosti i postao je pravi profesionalac. No, već uobičajena nonšalanta i pretjerana proigravanja s loptom ono su što gledatelji ne žele gledati. Posebno u ovakvim utakmicama bitnog uloga kad jedna lopta može odlučiti pobjednika.

– Ovo je bilo dosta bolje izdanje nego naše prethodno protiv Varaždina. U svakom smislu, po uvjetima, navijanju, a i našoj igri – kaže Darko Velkovski, makedonski reprezentativac. – Mislim da je utamica bila jako dobra. U prvom poluvremenu smo možda malo bili pasivni, trebali smo malo više pritisnuti »lokose«. Pogotovo jer znamo kako Lokomotiva ima dobru i opasnu kontru.

Ali trebalo je i tu paziti, da smo išli previsoko, bilo bi to možda preriskantno. U drugom poluvremenu preuzeli smo inicijativu, radili dobar presing i dobro se i brzo vratili. Jedanaesterac? Ne znam, Capan je povukao protivničkog igrača, ali ja sam već bio izbio loptu. Ne bi nikako stigao na nju… Da nismo ostali s igračem manje, sigurno bismo opet pritisnuli i stvorili neku dobru šansu. Čini mi se da smo se 70 do 80 minuta osjećali baš moćno.

Puno nepoznanica

Ipak, Rijeka je propustila veliku šansu da već na početku raspleta pobjegne Hajduku i Lokomotivi. Kako su igrači razmišljali nakon vijesti s Poljuda?

– Vidjeli samo da Hajduk gubi 0:3 na poluvremenu i da će vjerojatno izgubiti. Sad igraju s Lokomotivom pa ćemo vidjeti. Najbitnije je da mi vodimo računa o sebi. Borba za drugo mjesto? Nakon korone i stanke puno je nepoznanica, svatko svakoga može dobiti. Čini mi se da će do kraja ipak biti neizvjesno. Igra se od utakmice do utakmice, bez kalkulacija. Hajduk igra ispod očekivanja, ali opet, Hajduk je Hajduk. Lokomotiva je bila odlična protiv Dinama i protiv nas. Možda malo padnu, možda su se malo potrošili u dvije ove utakmice, a sad im još dolaze Splićani – dodaje Velkovski.

U posljednje vrijeme posljednji je igrač obrane. Ali suigrači na stoperskim i bekovskim pozicijama mijenjaju se iz utakmice u utamicu.

– Meni je bio puknuo nokat na palcu i nisam mogao igrati protiv Istre. Protiv Varaždina smo promijenili pet, šest igrača i prisiljeni smo dosta rotirati. Možda još nismo bili dosta uigrani za tu utakmicu. Oslabljeni i u Koprivnicu? Istina, ali tu je i Escoval. Vidjet ćemo što će biti s bekovima. Braut je odlično odigrao ove dvije utakmice – tvrdi Rijekin libero.

Super osjećaj

Mnogi su mišljenja da je obrana nakon korone slabiji dio momčadi, golovi se uglavnom olako primaju…

– Laki golovi? Malo nam je sada teže nakon ove stanke, osjeti se da još nismo svi potpuno spremni. Ako tri, četiri igrača ostanu naprijed uvijek se nađemo u situaciji »tri na tri« ili »četiri na četiri«. I onda od deset takvih kontri jedna prođe. Polako ulazimo u formu, ne strahujem, obrana će biti OK – najavljuje Velkovski.

Uz Galovića i Capana jedan je od onih koji moraju povući još mlađe iz zadnje linije.

– Gorgon, Andrijašević, Tomečak i Prskalo su malo stariji, ostalo smo mi, dosta mlada momčad. Igrači od 25, 26 godina plus mlađi. Mislim da je njima ipak lakše igrati s nama. Kad sam bio u Vardaru, igrao sam s 20 godina, većina ostalih bili su puno stariji i onda je teško ući u njihov sistem igre. A i razmišljanja. Mislim da je u tom smislu našim dečkima ipak lakše. Svi su pokazali u dobrom svjetlu i vjerujem da su na pravom putu – smatra Velkovski.

Navijanje nakon sto dana praznih tribina?

– To je super osjećaj nakon toliko vremena. To se ne može opisati. Kad igramo pred praznim tribinama, kao da igramo neku prijateljsku utakmicu. I kad ti je teško, nema te tko pogurati. Ovo je nešto sasvim drugo – tvrdi makedonski reprezentativac.

U ovoj utakmici bilo je puno posla i za VAR i za glavnog suca…

– VAR? Ne znam što reći. Nekad je dobar, nekad loš, ha, ha… Sve u svemu dobro je to, jedino su stanke malo preduge oko pregledavanja. To se nekako treba ubrzati. U svakom slučaju pomaže sucima, niti oni ne mogu sve vidjeti. Pet zamjena? Isto dobra stvar. Teže nam je nakon korone i nismo svi baš potpuno spremni zbog svih tih okolnosti – zaključuje Velkovski.