Korona sezona

Riječki plusevi i minusi sezone: Dva cilja su ostvarena, treći je na meti u subotu u Šibeniku

Denis Frančišković

Rijeka je u ovoj korona sezoni bila malo ponornica, malo nabujala. Nije uspjela dohvatiti drugo mjesto što po kvaliteti zaslužuje, ali je promovirala mlade kao drugi važan strateški cilj uz Europu



Nogometaši Rijeke u subotu su spustili zastor na još jedno ligaško natjecanje, ali ne i na sezonu. Netipično korona izdanje zaključit će subotnjim finalom Kupa na Šubićevcu u kojem imaju prigodu protiv »lokosa« trofejom bitno popraviti dojam.


Još jedna »kanta« u vitrinama Rujevice uz ulaznicu za Europu bila je nekako i najveća želja prvog čovjeka kluba Damira Miškovića.


U konačnici, kad se sve doda na vagu, treće mjesto je solidan uspjeh. Rijeka je i dalje ostala konkurentna u vrhu hrvatskog nogometa, iako treba priznati da se priželjkivalo drugo mjesto. Posebno u godini kad ono nosi dodatne benefite, ulaznicu u kvalifikacije Lige prvaka i u konačnici kraći put do skupina Europske lige.




Gledano statistički, »bijeli« su prvi put nakon šest godina ispod crte drugog mjesta. Od 2014. do kraja svježeg prvenstva bili su pet puta drugi i jednom prvi. Konkurencija je ojačala, više ulaže, a »lokosi« su opet završili ispred, točnije iza Dinama kao i 2013. godine.


I ovo prvenstvo s usponima i padovima te dolaskom novog trenera obilježilo je ipak nekoliko ključnih točaka.


1. Odlazak Igora Bišćana


– »Bijeli« su u prvenstvo ušli s novo-starim trenerom Igorom Bišćanom koji je vodio momčad prvih devet kola. I pritom ostvario četiri pobjede, tri remija, uz dva poraza. Rijeka je dobro počela s tri startne pobjede (Varaždin, Lokomotiva, Slaven Belupo), ali uslijedila su dva poraza (Gorica, Dinamo) i čak tri domaća remija s rezultatom 1:1.


Uz to Bišćan je stalno bio na vjetrometini nezadovoljstva najvatrenijih navijača, nezadovoljstvo je bujalo i kulminiralo u Puli kada je nakon riječke pobjede 0:3 dao ostavku. No, već ga je čekala stolica izbornika mlade reprezentacije.


Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj


Turbulencije i korona


2. Brzi angažman Simona Rožmana


Na Rujevici su se brzo i dobro snašli, umjesto Bišćana angažiran je Simon Rožman, mladi slovenski stručnjak (neki tvrde na preporuku Matjaža Keka), poznat po predanom radu u kojem se razmišlja o svakom detalju. Ali i kao trener koji više forsira napadački nogomet nego što vodi brigu o vratima svoje momčadi.


Rožman je startao pobjedom u Varaždinu (0:2) kada je utakmicu pratio s tribina zbog kazne, a na klupi sjedio njegov pomoćnik Aleš Kačičnik. Uslijedio je domaći remi s »lokosima« (1:1) i novi gostujući trobod u Koprivnici (1:2).


Ali i neočekivana i tri teška i bolna poraza. Rijeka je izgubila u Osijeku (2:3) te na Rujevici od Gorice (1:2) uz posebno bolan domaći poraz od Dinama (0:5) u studenom 2019. Na Rujevici se upalio crveni alarm…


3. Kvartet nepoželjnih


Sreća u nesreći za »bijele« bila je prvenstvena stanka od 14 dana u kojoj je Rožman odveo momčad u Sloveniju u potrazi za novom energijom, stabilizacijom i povratkom na pobjednički kolosijek. Ipak, nije sve prošlo bez posljedica za »petardu« od zagrebačkih »modrih«.


Uslijedio je potres na Rujevici čiji je rezultat bio udaljavanje iz momčadi Punčeca, Mamića, Šimića i Kvržića. Rijeka je tada nakon 15 kola imala samo 22 boda, a Dinamo je već bježao na vrhu velikih 12 bodova.


Slovenski zrak kao da je preporodio Riječane, vratili su se na Rujevicu i nanizali četiri pobjede do nove godine (Inter, Hajduk, Istra 1961, Varaždin). Pritom je posebno odjeknula ona na Poljudu 4:0 kao prva velika Rožmanova pobjeda u HNL-u.


Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj


4. Odlasci i uzlet forme


Zimu su obilježili odlasci nekolicine standarnih i ključnih igrača Župarića (Timbers), Puljića (Jagiellonia), Acostya (Anyang), Kvržića (Kayserispor), Punčeca (Kansas), dok je Mamić preselio u Varaždin.


U novu godinu Rijeka je krenula gostujućim porazom od Lokomotive, ali promjenom sustava igre u 3-5-2 i sve veću afirmaciju mladih igrača. Izuzme li se poraz u Maksimiru (4:0), »bijeli« su uspjeli uzeti bod Gorici kao svojoj »crnoj mački«, ali i dobiti Slaven Belupo (1:0), Osijek (1:0), Inter (4:1) i Hajduk (2:0). Riječani su izgledali moćno, dobro posloženo, a forma je rasla iz utakmice u utakmicu.


No, nakon turbulencija stigla je i korona…


Gostujuća momčad


5. Postkorona pad


Nakon stanke od točno tri mjeseca Riječani su pobijedili na Drosini i počeli igrati u sasvim novim okolnostima u kojima se u startu nisu dobro snašli. U pet kola ostali su bez pobjede iako su po prikazanom zaslužili više. Osvojili su pritom samo dva boda (Varaždin, Lokomotiva) i dali samo tri gola.


Izgubili su i u Koprivnici (0:1) i prekinuli pamtljivu tradiciju, poklekli su od »farmaceuta« nakon gotovo osam godina.


U posljednja četiri kola pokazali su da nisu zaboravili igrati nogomet. I pritom pokazali najbolju formu u ligi, pobijedivši pritom Dinamo (2:0) doma i Hajduk u gostima (2:3). Do posljednje minute bili su u igri za drugo mjesto i Ligu prvaka, no više nisu odlučivali o svojoj sudbini.


Drugo mjesto olako su ispustili i više se nisu uspjeli na njega vratiti. Rožman je došao do učinka od 15 pobjeda, četiri remija i osam poraza.


Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza


Što još pokazuje statistika?


Što još pokazuje Rijekina statistika u netom završenom prvenstvu?


Momčad je 24,3 godine uz onu Lokomotivinu (24,4) i Istrinu (23,9) najmlađa u ligi s 11 stranaca. Napad je s postignutih 58 golova (prosjek 1,6) treći po efikasnosti, a obrana s 42 primljena gola tek peta u ligi nakon onih Dinamove, Lokomotivine, Osijekove i Hajdukove.


Nastavljen je trend Rijekinih dobrih igara u gostima, »bijeli« su nakon Dinama (33) osvojili najviše bodova izvan Rujevice (29). No, kao domaćini bili su prilično rastrošni. Osvojili su 35 bodova što ih na toj ljestvici svrstava tek na peto mjesto iza Dinama (47), Osijeka (43), Lokomotive (41) i Hajduka (39).


Sve u svemu, Rijeka je u ovoj korona sezoni bila malo ponornica, malo nabujala. Nije uspjela dohvatiti drugo mjesto što po kvaliteti zaslužuje, ali je promovirala mlade kao drugi važan strateški cilj uz Europu. Treći je pred Rožmanom i momčadi ove subote na Šubićevcu. Rabuzinovo sunce bitno bi popravilo dojam…


PLUSEVI SEZONE


Ostanak u vrhu HR nogometa


– Nogometaši Rijeke unatoč padu za jedno mjesto ispod ljestvice koju su sami visoko postavili zadržali su trend dobrih rezultata posljednjih godina i ostali konkurentni u vrhu hrvatskog nogometa


Forsiranje mladih


– Nakon jako puno vremena i praktički, ne samo na riječima, ostvaren je jedan od strateških ciljeva kluba. Mladi su dobili šansu u velikoj mjeri i iskoristili je (Pandur, Smolčić, Štefulj, Lepinjica, Braut) uz još kvalitetnih mladih igrača na posudbama


Povjerenje u struku


– Na Rujevici su ostali dosljedni i potvrdili najavljenu vjeru u stručnost prvog trenera Simona Rožmana. Rožman je bio prvi klupski izbor i rješenje za duže staze. Slovenski stručnjak uživa povjerenje uprave i imao je podršku čelnika i kad su krenula dva vala negativnih rezultata


Stabilnost i Čolak


– Klub je u vrijeme korona krize ostao stabilan, a igrači, struka i Radna zajednica bezrezervno podržali mjere i kresanje primanja kojima je trebalo prebroditi krizno razdoblje.
Rijeka je na kraju sezone dobila i prvog strijelca HNL-a Antonija Mirka Čolaka s 20 pogodaka, jedne trećine ukupnih golova čime je zasigurno skrenuo pozornost i podigao svoju vrijednost


Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj


MINUSI SEZONE


Puno manje ulaganja


– Rijeka posljednje dvije godine ne ulaže više kao nekad, konkurencija, posebno Hajduk i Osijek u tom su segmentu premašili klub s Rujevice. Nije tajna da bi predsjednik Damir Mišković želio prepustiti klub, ali samo zdravom ulagaču koji će podignuti ili zadržati ljestvicu Rijekinih uspjeha posljednjih godina


Pad vrijednosti momčadi


– Korona je učinila svoje na globalnoj nogometnoj razini, ali neovisno o pandemiji vrijednost momčadi »bijelih« bitno je pala u odnosu na prethodno trofejno razdoblje. Toliko da je Rijeka od druge momčadi HNL-a postala četvrta. Dinamo trenutačno vrijedi 80,18, Hajduk 20,80, Osijek 17,75, a Rijeka 17,33 milijuna eura


Slab iskorak pojedinaca


– Od nekih igrača ipak se očekivao veći iskorak koji primjerice zbog objektivnih okolnosti u slučaju Pavičića nije ostvaren. Nekad najvredniji igrač »bijelih« nije igrao koliko se očekivalo i postao predvodnik momčadi što su mnogi prognozirali. Probudio se u završnici prvenstva


Izlazni transferi


– Rijeka je u ovoj sezoni u dolaske uložila milijun i dvjesto tisuća eura (Čolak 0,85, Iglesias 0,35), a od izlaznih transfera zaradila oko 3,5 milijuna eura što je daleko ispod očekivanja. Prodani su Sluga (1,7), Župarić (0,8), Puljić (0,5) i Acosty (0,5)