ZAGREB Nogometaši Rijeke poraženi (0:1) su od Lokomotive u 2. kolu HT Prve lige u utakmici koju su izgubili onako kako su prije 20-ak dana u sudaru istih suparnika uzeli Rabuzinovo sunce. U Šibeniku je prvo ime utakmice bio vratar Rijeke Ivor Pandur, a jučer u Kranjčevićevoj Krunoslav Hendija koji je zaustavio šest velikih prilika Riječana i time bacio rukavicu izazova Brazilcu Alexu dos Santosu Ferreiri koji je ovaj tjedan stigao iz madridskog Atletica.

Doduše, Rijeka je u Šibeniku bila opasnija nego Lokomotiva jučer budući da su domaćini do pogotka vrijednog tri boda došli iz jedinog organiziranog dolaska u zonu ispred Ivora Pandura. Ipak, bit će to slaba utjeha Riječanima i Simonu Rožmanu koji će morati pronaći način kako riješiti problem realizacije kako isti ne bi ovisio samo o trenutnoj inspiraciji pojedinca.

Oslabljena Lokomotiva

Goran Tomić je nakon finala Kupa, što zbog transfera, što zbog koronavirusa izgubio gotovo jednu cijelu momčad, u odnosu na prije 20 dana na Šubićevcu u početnoj postavi Lokomotive bili su samo Kolinger, Petrak i Čeliković što je vjerojatno bio i motiv zbog kojeg je kopirao Rijekinu formaciju i umjesto uobičajenih 4-2-3-1 istrčao u sustavu 3-5-2 u kojem je Sammir kao središnji vezni imao potpunu slobodu da trči samo s loptom u nogama.

Nije se činilo dobrim rješenjem jer su Riječani od samog početka bili agresivniji i odmah pokazali namjeru da iz Kranjčevićeve uzmu puni plijen. Rožman je puno pokretljiviju, odlučniju i čvršću, ne i efikasniju, Rijeku dobio s Yatekeom umjesto Murića što se već do poluvremena moglo pokazati dobitnim potezom. Nije u prvom redu zbog odličnog Krunoslava Hendije koji mu je obranio najbolju priliku prvog poluvremena.

Počelo je dalekometnim pokušajem Halilovića (5′) i volejem Čolaka (7′) prije nego su “bijeli” prvi put digli glas na glavnog suca Duju Strukana. Lončar je u 10. minuti ubacio iz slobodnog udarca, Čeliković u borbi za loptu očito rukama gurnuo Galovića, ali Strukan je i nakon konzultacije s VAR sobom ostao nijem i, baš kao i cijelo prvo poluvrijeme, izazvao mnoge nervozne reakcije “bijelih”.

Spomenuta najbolja prilika prvog dijela dogodila se u 15. minuti kada se Yateke odlično oslobodio svog čuvara nakon lopte Halilovića, ali njegov udarac oči u oči s Hendijom zaustavio je vratar Lokomotive.

Prisilne izmjene

Lokomotiva je pokušavala umrtviti utakmicu koliko god je to bilo moguće, Tomiću u prilog nije išla ni rana ozljeda Đire i prava je šteta što Riječani do poluvremena nisu naplatili još nekoliko dobrih situacija. Posebno je aktivan u napadačkom dijelu bio Štefulj, ali Hendija je još jednom bio dobro postavljen na udarac glavom Yatekea. Rijeka je pokušavala i s distance (Lepinjica 24′, Lončar 33′) i iz kaznenog prostora (Čolak 36′), ali bez rezultatskog pomaka.

Rožman je na poluvremenu morao napraviti jednu prisilnu zamjenu, Pavičić je ušao umjesto ozlijeđenog Tibora Halilovića, ali ideja Riječana je ostala ista.

Ipak, učinak je bio drugačiji jer je Lokomotiva kaznila jalovost Rijeke u zadnjoj trećini. U 53. minuti Marković je dubinskom loptom proigrao Ćužu, Tuci odvukao obranu “bijelih”, a Dino Halilović utrčao iz drugog plana i neometan glavom matirao Pandura – 1:0.

Rijeka se nakon toga potpuno otvorila, Rožman je još jednom bacio sve karte na napad, zadnju liniju s četvoricom ponovo dignuo na centar i na travnjak poslao sve raspoložive napadače, ali Hendija je jučer bio nesavladiv.

Doista je nevjerojatno što sve Riječani nisu zabili, posebno u 74. minuti kada je Murić nakon indirekta oštro pucao, a Hendija dva puta u gužvi zaustavio udarac Yatekea iz neposredne blizine. U 79. je Murić ubacio iz kornera a Escoval s desetak metara glavom pucao preko gola, dok je u 81. Murić potegao nakon kornera, a Hednija najprije skrenuo loptu u Čolaka koji je istu zaustavio na gol liniji, pa onda ispod grede izvukao pokušaj Velkovskog nakon odbijanca. U 90. minuti Hendija je iz samog kuta izvukao i dalekometni pokušaj Galovića i time se definitivno prometnuo u prvo ime utakmice.

Lokomotiva se tako pobjedom iskupila za šesticu iz Maksimira, a Rijeka nakon Šibenika dobila još jednu spoznaju da puno toga treba promijeniti po pitanju igre u zadnjoj trećini, odnosno da dolazak Andrijaševića treba što prije staviti “ad acta”.