Igrački preobražaj

Nino Galović postao je lider riječke obrane iako je u jednom trenutku bio na izlaznim vratima Rujevice

Mateo Sučić

Nino Galović/Foto PIXSELL

Nino Galović/Foto PIXSELL

da zdravstveno stanje nekadašnjeg braniča Dinama i Celtica Joze Šimunovića nije takvo da rizik predstavlja svako pa i minimalno ulaganje u njegovu plaću, vjerojatno bio odmah postao igrač Rijeke, a Nino Galović tražio novi klub u kojem će igrati



RIJEKA U 4. kolu ovosezonskog izdanja HT Prve lige nogometaši Rijeke gostovali su u Osijeku i već u petoj minuti počeli gubiti kontrolu nad utakmicom. Ante Erceg je loše primio jednu loptu koja se odbila pod noge Vedranu Jugoviću, koji je iskoristio mekan ulazak u duel Nina Galovića pa se ušetao pred Ivana Nevistića i elegantno ga prebacio za početak riječkog kraja u Gradskom vrtu.


Predsjednik Rijeke Damir Mišković zagrmio je nakon toga, pričao o »nekim igračima obrane koji su zalutali u momčad« i najavio dovođenje pojačanja jer je momčad talac jeftino primljenih golova. I da zdravstveno stanje nekadašnjeg braniča Dinama i Celtica Joze Šimunovića nije takvo da rizik predstavlja svako pa i minimalno ulaganje u njegovu plaću, vjerojatno bio odmah postao igrač Rijeke, a Nino Galović tražio novi klub u kojem će igrati.


Kapetanska traka


Sudbina je, ipak, imala drugačije zapisan scenarij za 28-godišnjeg braniča s Brača kojem su liderske karakteristike bile jedna od glavnih preporuka kada je dolazio u Rijeku. Nakon odlaska Darija Župarića »bijeli« su tražili nekog autoritativnog u zadnjoj liniji, figuru koja će glasom i kvalitetom voditi momčad, ali Galović je unatoč nekoliko dobrih partija i jednim važnim pogotkom (za pobjedu na Poljudu) ipak ostao ponešto dužan.




Pritom i zaleđen na klupi jer je nakon Osijeka ostao pričuva na utakmicama protiv Kolosa, Kopenhagena i Slaven Belupa pa uskočio silom neprilika protiv Varaždina. Onda ga je iz stroja izbacio koronavirus, pa protiv Napolija nije bio među starterima, da bi mu se prilika otvorila na utakmici protiv Lokomotive.


Bila je to utakmica u kojoj je Rijeka ostvarila pobjedu s najmlađom momčadi unazad 20 godina, a uoči koje Simon Rožman nije mogao računati na Andrijaševića, Tomečaka, Halilovića, Velkovskog, Capana… U nedostatku središnjih braniča ponovo je dao priliku Galoviću i povukao još jedan potez koji iz današnje perspektive izgleda kao prijelomni trenutak…


– Budući da nema Andrijaševića, Halilovića i Tomečaka kao prvih triju kapetana, razmišljam traku dati Galoviću kako bih mu dao još malo poticaja zbog dobrog rada na treningu – rekao je tada Rožman u jednom razgovoru.


Glasan i iskusan


I u 90 minuta sudara s Lokomotivom dobio je lidera obrane. Jer Galovićev nastup potaknuo je Rožmana na određene analize koje su pokazale da obrana djeluje kompaktnije i pokretljivije kada je on središnja figura, odnosno da su razmaci između središnjeg stopera i dvojca s njegove lijeve i desne strane puno manji kada on ima tu ulogu, a ne Velkovski. Tu je počeo i njegov rast u riječkoj hijerarhiji, igrač je koji nije sklon kompliciranim rješenjima, a pritom ima itekako smisla za igru. Tako u izbjegavanju suparničkog pritiska njegovo pomicanje u koridor, koje obično okupira netko od veznjaka, daje »bijelima« dodatne mogućnosti u izgradnji napada. Uz to, dovoljno je glasan i iskusan za upravljati obranom, ali i cijelim defenzivnim blokom, suigrači ga poštuju, baš kao i Rožman, koji je u njemu dobio jednog od stupova momčadi.


Utakmica protiv Dinama u Maksimiru to je najbolje pokazala, jer Galović je još jednom odlično upravljao zadnjom linijom i imao dva itekako bitna poteza. Prvi u 22. minuti kada je prekršajem za žuti karton daleko od gola zaustavio jedan opasan kontranapad »modrih« koji je vukao Petković, drugi u 70. kada je pravovremeno prepoznao situaciju prilikom izbjegavanja Dinamovog pritiska i ponudio se kao opcija za dodavanje Muriću te odmah proslijedio loptu prema Lončaru, asistentu za drugi pogodak, čime je iz igre »ispalo« osam Dinamovih igrača.


Peti stoper u hijerarhiji (Arsenić je bio ozlijeđen, Galešića je Rožman tada više vidio u veznom redu) u četiri mjeseca se prometnuo u ministra Rijekine obrane i figuru koja će silno nedostajati Simonu Rožmanu u subotu u Varaždinu kada će bez njega, Capana, Smolčića i Velkovskog, na travnjak morati poslati potpuno novu zadnju liniju.