RIJEKA Od momčadi čije igre tjeraju u očaj do momčadi koja oduševljava. To je proljetna, formom i rezultatima vijugava Rijeka, koja pokazalo se nakon derbija nad Osijekom, ima za čim žaliti. Nitko ove sezone nije tako nadigrao i bacio »u konopce« momčad Nenade Bjelice kao Riječani, u 45 minuta riječke lekcije nekome sa strane sigurno ne bi bilo jasno tko se bori za prvaka, a tko je iz te borbe vlastitim propustima ispao.

Momčad Gorana Tomića, uz sve uvažavanje kvalitete i ulaganja Osijeka i Hajduka, trebala je biti ta koja će prva Dinamu »baciti rukavicu« izazova, a ne dozvoliti olako rasipanje svega onog što se ljetos u ne baš obećavajućim okolnostim započelo i izgradilo u Kranjskoj Gori.

Rijeka je još jesenas pred kraj godine bila u jako dobroj situaciji da preuzme lidersku poziciju i prezimi na vrhu, nešto slično moglo se dogoditi i ovog proljeća kad je bio širom otvoren napad na vrh nakon pobjeda nad Hajdukom na Poljudu i Osijekom u Kupu. No, četiri poraza u pet utakmica učinili su svoje…

Mjesec promašaja na prijelazu iz ožujka u travanj skupo je stajao Riječane. Ali, što je tu je, nije još sve gotovo, ova momčad ima potencijala i želje završnicu HNL-a učiniti neizvjesnom do samog kraja, borbu za drugo i treće mjesto zaoštriti do krajnjih granica. A onda možda u posljednjem kolu na Rujevici o nečem važnom bude odlučivala i utakmica s toliko, ovog proljeća, spominjanim Hrvatski dragovoljcem.

Preispitivanje

Rijeka je tako, tek u 32. kolu ostvarila prvu ligašku pobjedu nad Osijekom ove sezone, ali na posebno impresivan način. Trener Nenad Bjelica znakovito je nakon derbija ustvrdio kako se on sam i svaki igrač moraju pogledati u ogledalo nakon sramne prezentacije, ali to bi djelomično trebali učiniti i Riječani. I preispitati sebe i svoje kvalitete, uzroke pada i tolikih oscilacija koje su umogome naštetile i dobrim dijelom pokvarili sezonu.

Osjetili su to naravno i gledatelji, u suprotnom na Rujevici ih ne bi bilo tri tisuće manje nego kao protiv Osijeka u Kupu i derbija s Dinamo. Svježe »grijehe« Bijeli su dobro isprali u derbiju i nema sumnje da će predstojeći Jadranski derbi opet do vrha napuniti Rujevicu. Naravno, uz preduvjet da se izbjegne kiks na Šubićevcu.

Najnovijom prezentacijom Bijeli su pokazali da su imali i imaju kvalitetu za nešto više, ali i da je kadar jako bitan dio momčadi. Vidjelo se koliko znači kad se vrate u momčad Pavičić, Gnezda Čerin i Vučkić, neovisno o izostanku standardnog stopera Krešića, kao i koliko Osijeku nedostaju Škorić, Leovac i Jugović. Naravno i kad svoj dan imaju Murić i Drmić. U ovakvom odnosu snaga Bijeli su u potpunosti do krajnosti limitirali igru trenera koji trenutačno slovi kao najbolji u Hrvatskoj. I čija momčad, uz Dinamovu prima, u prosjeku najmanje golova. Osijeku nitko ove sezone nije zabio tri gola od njih 23! No, Bjeličina je momčad mogla privezati svoj brod uz Dravu i s puno većom havarijom…

Pozitivan pritisak

U prvom planu obično su strijelci, ali poseban teret u ovom derbiju odnijela je riječka veza. Središnjica momčadi igrala je poletno, brzo, mijenjala smjerove i potpuno razbila koncepciju igru gostiju na sredini terena kao i u trenucima kad su Osječani imali posjed, ali jednostavno nisu znali što s loptom.

Bivši hrvatski izbornik Slaven Bilić nedavno je znakovito ustvrdio kako ova Rijeka igra najljepše u HNL-u, ali nešto jo nedostaje. Detektirao je Bilić i taj problem ističući – pozitivan pritisak. Konkretnije više grinte, želje i naglašenih ambicija, ono što više, barem medijski podstiču, Osijek i Hajduk. Rijeka se ove sezone u tom smislu igra »skrivača«.

Kao da ne želi uzeti ponuđeno, ali opet izboreno. I ne želi opterećivati se time. A bez tako naglašenog pristupa, često i umjerene doze drskosti, nema često niti rezultata. Nema ga niti bez pravog vođe u svlačionici. Josip Drmić pokušava preuzeti tu ulogu, ima autoritet klasnog igrača i internacionalca, ali pitanje je koliko je to dovoljno da često probudi uspavana momčad.

U ovoj utakmici najbolje se vidjelo kako momčad može igrati kad se samo malo »otpusti kočnica« i poslože neke stvari na planu igre i pristupa. Istina, niti Osijek nije imao svoj dan, ali u najvećoj mjeri za to je zaslužna nabujala Rijeka. Rijeka je toliko brzo narasla u jednoj utakmici u mjeri u kojoj je to malo tko očekivao. Zadrži li do kraja ovu razinu igre i odigra li preostale četiri utakmice u prepoznatljivom stilu sve bi u konačnici moglo ispasti puno bolje. Ali to je i obveza momčadi i struke, prioritet za visoku formu pred veliku borbu za Rabuzinovo sunce na Poljudu.