RIJEKA Nedjeljni preokret Modrih na Rujevici neće lako izaći iz misli Bijelih. Proteklih dana nije bilo lako trenirati, jer poraz od Dinama u derbiju izbacio je Bijele iz utrke za naslov prvaka. Dinamo (63), Osijek (61) i Hajduk (56), uz zaostalu utakmicu još iz 9. kola između Hajduka i Dinama na Poljudu 20. travnja, nastavljaju utrku, Rijeka (55) je prva otpala od velike četvorke.

– Vidi se da smo malo potišteni. Nekako nam je ta titula, ne mogu reći pobjegla, ali svi znamo da su nam šanse minimalne. Malo smo razočarani, pogotovo zato što smo dali sve od sebe. U završnici smo bili ispuhani, na kraju smo, nažalost, još i izgubili. Nije nam lako, ali imamo se za što još boriti, jer nije svejedno biti drugi, treći ili četvrti. Sigurno da moramo biti što više, a na kraju nas čeka još i finale SuperSport Hrvatskog kupa i moramo biti u formi. Nadam se da ćemo i dalje držati visoku razinu igre – kaže Hrvoje Smolčić, 21-godišnji kapetan Rijeke.

Čak i uz poraz od Dinama, Bijeli su mogli još biti u utrci. No, svoju prigodu ispustili su uzastopnim porazima od Hrvatskog dragovoljca i Gorice.

– Nisam igrao u te dvije utakmice jer sam bio ozlijeđen i ne mogu govoriti u ime suigrača, ali ja sam bio više razočaran nakon tih dviju utakmica jer smo trebali uzeti bodove. Gorica nije toliki kiks kao Dragovoljac, ali u te dvije utakmice smo se praktički doveli u situaciju da moraš pobijediti Dinamo ako želiš ostati u utrci za naslov prvaka. Ta dva poraza su bili puno veći podbačaj nego ova protiv Dinama. Jesmo razočarani, ali drago nam je i da smo u derbiju pokazali jednu dobru razinu nogometa. Stvarno smo dobro parirali Dinamu sve do završnice. Imamo razloga za optimizam i nakon te utakmice.

Žal za derbijem

Bijeli su tijekom prvenstva imali nekoliko šansi za skok na vrh ljestvice, mogli su Dinamu i ostalim suparnicima zagorčati život, ali uvijek su uspjeli – kiksati. Izuzetak je Supersport Hrvatski kup, u kojem su korak do trofeja.

– Imali smo stvarno nekoliko šansi biti čak prvi na ljestvici ili biti u bod do vrha. Na kraju polusezone smo imali priliku… Hrvatski dragovoljac i Gorica su naš najveći kiks, najveća pogreška ove sezone. Uvijek se može dogoditi poraz, ali te dvije utakmice su nam presudile, zato sada imamo minimalne šanse.

Mahir Emreli (80’) i Arijan Ademi (86’) donijeli su preokret Modrima, rastužili Bijele i njihove navijače.

– Bilo mi je jako žao poslije utakmice. Stvarno smo se dobro nosili, u dosta trenutaka bili smo i bolji. Toliko smo toga dobroga napravili, a na kraju smo to ispustili. Žao mi je. Na kraju se vidjelo da nemamo snage. Ja sam očekivao da će se to meni dogoditi, u razgovoru s trenerom sam komentirao da možda neću biti spreman za cijelu utakmicu jer sam se vraćao od ozljede, a ipak se radilo o derbiju i znali smo da će biti intenzivno. Rekao sam da ću tražiti izmjenu ako se ne budem osjećao dovoljno dobro. Na kraju su grčevi uhvatili Velkovskog. Ja sam se osjećao umorno, a vidjelo se i na ostatku ekipe da se fizički palo. Trener je morao promijeniti Velkovskog, jer na grčeve ne možeš utjecati. Tu smo napravili izmjenu na stoperskoj poziciji, a još je šef drugim izmjenama želio vjerojatno dobiti malo hitrine, da netko može pobjeći prema naprijed. No, Dinamo ima veliku širinu, kod njih kod zamjene možda ulazi i bolji igrač. Ubacili su ofenzivnije igrače, vidjelo se na što ciljaju. Mi nismo izdržali, popustili smo u tih deset-petnaest minuta i sve prosuli nakon 75 dobrih minuta. Nismo trebali izgubiti, imali smo svoje prilike, od Abassa, Drmića, Gnezde Čerina… Imali smo čak konkretnije prilike od Dinama, koji je svoje prilike iskoristio. Imamo za čime žaliti.

Prvo mjesto je možda nedostižno, ali razlika je prvenstvo okončati na drugom ili četvrtom mjestu. Za Bijele je porazom od Dinama titula izgubljena, ali time prvenstvo nije završeno.

– Ne bih sebi dozvolio razmišljati da se više nemamo za što boriti. I drugo i treće mjesto su uspjeh. Imamo mladu momčad, mislim da igramo i lijep nogomet. Nije nam svejedno koji ćemo završiti, prvi neću dozvoliti neko opuštanje. Vjerujem da je meni i navijačima najvažnije dati sve od sebe u svakoj utakmici. Sezona je stvarno dobra, čeka nas još finale Kupa i moramo za njega biti maksimalno spremni.

Zov Bundeslige

Ljeto bi trebalo donijeti transfer u Eintracht Frankfurt. Sve je dogovoreno… Bundesliga se prati malo više.

– Bundesligu volim i pratim, oduvijek sam fan Bayerna. Sada Bundesligu pratim još intenzivnije. Pogledam Eintracht Frankfurt i Bayern, vidim koja je to razina nogometa, intenzitet. Razgovarao sam s nekim igračima, to je nekoliko razina iznad HT Prve lige. Ako se sve to realizira, ja se radujem i jedva čekam, ako Bog da, zaigrati jednog dana i protiv Bayerna, kluba za koji oduvijek navijam. Liga prvaka? Gledao sam više utakmicu Real Madrid i Chelsea, bila je zanimljivija, misleći da će Bayern to lakše riješiti. Nisam se mogao odvojiti od utakmice u Madridu, stvarno je bila na svjetskoj razini. Igrao se jako dobar nogomet. Od Bayerna nisam očekivao ispadanje, bio je među prva tri favorita za osvajanje Lige prvaka. Ali ne čudi me uspjeh Villarreala, pokazali su protiv Juventusa i u prvoj utakmici protiv Bayerna da su stvarno odlična momčad. Bit će zanimljivo. Ispao mi je favorit, ali nema veze, neka se igra ovakav nogomet da ljudi guštaju, a najbolji pobijedi. Real? Iskreno, navijao sam za Chelsea, Reala sam se malo zasitio. Chelsea je možda bio bolji, ali Luka Modrić… Njegova kvaliteta, asistencija za Rodryga…. Luka je stvarno majstor, Hrvatska se ima čime ponositi. Imati takvog veznog igrača, koji ima toliki kontinuitet u tim godinama. Stvarno mi je drago što imamo nekog takvog, tko nas promovira.

U porazu od Hrvatskog dragovoljca Hrvoje je ostao na klupi zbog ozljede, dok je na drugoj strani igrao brat blizanac Ivan. Prilika za prvi bratski dvoboj ostaje u posljednjem kolu i gostovanju kod Hrvatskog dragovoljca.

– Posljednje kolo je prilika za prvi dvoboj protiv brata Ivana u životu. Nismo se do sada puno odvajali. Bio je u Orijentu 1919, vratio se k nama, sada je u Hrvatskom dragovoljcu. Veselio sam se toj utakmici, a na kraju nisam mogao igrati zbog ozljede. I još smo izgubili. Morat ćemo pričekati kraj prvenstva, nadam se da će cijela obitelj doći na Rujevicu vidjeti dvoboj između nas dvojice, ali i da se odužimo za taj poraz koji nas je stvarno presjekao.

Za Hrvoja bi to trebala biti posljednja utakmica na Rujevici uoči odlaska u Bundesligu.

– Nije nemoguće. Zato mi je još i draže ako stvarno tako bude, jer će biti protiv brata. Nadam se da će tribine biti pune, daj Bože da budu tri boda pa ćemo vidjeti na kojoj ćemo poziciji završiti. S tom pobjedom bismo s još boljim raspoloženjem putovali u Split na finale SuperSport Hrvatskog kupa. Po rasprodanom putovanju brodom za Split vidi se koliko to ljudima znači. Vjerujem da će to biti spektakl od utakmice i atmosfere na tribinama. Finale ne može biti zanimljivije i uzbudljivije. Nadam se da ćemo i ove sezone na kraju uzeti jedan pehar i završiti je na pozitivan način.