RIJEKA Na Rujevici još nije počela »operacija Osijek« u punom obimu, no to ne znači da se okrnjena momčad ozbiljno ne priprema za tu itekako bitnu utakmicu. Puno bolje za Sergeja Jakirovića i suigrače bit će tijekom sutrašnjeg dana kada će se glavnina igrača vratiti s reprezentativnih akcija. Za pripremu utakmice s posrnulim Osječanima, koji unatoč činjenici što su najlošija proljetna momčad još uvijek drže treće mjesto, ostat će četiri radna dana jer se utakmica igra u nedjeljnom ranom terminu od 15 sati.

Sastav Borimira Perkovića, bivšeg igrača Bijelih, Riječanima bježi tri boda i pritom je sasvim jasna domaća računica. Izjednačiti se sa Slavoncima pa onda krenuti po nove bodove protiv Šibenika i Hajduka na Rujevici. Travanj s četiri domaće i jednom gostujućom utakmicom bit će pod posebnim povećalom za Riječane, to je vrijeme u kojem moraju pokazati da nisu uz Šibenik najlošija domaća momčad (12 utakmica/11 bodova) i trasirati put za Europu. U svakom slučaju, želi se izbjeći scenarij da europska ulaznica ne ovisi o posljednjim dvama kolima kad na Rujevicu stiže Dinamo, a potom Bijeli gostuju baš u Osijeku.

Realizacija zaštekala

Dok reprezentativci (Banda, Janković, Vukčević, Selahi, Frigan, Hodža) odrađuju svoje obveze, a u isto vrijeme malo odmora i poštede dobio je drugi dio igrača (Ampem, Marin, Galešić, Dilaver), Bijeli su odradili pokusnu utakmicu s Celjem (1:1) nakon koje su struka, a i gledatelji mogli biti posebno zadovoljni.

Uz evidentan problem realizacije, posebice kod Djouahre i Obregona, sve ostalo zaslužilo je dobru ocjenu. Mitrović se vratio nakon osam i pol mjeseci i dobro odigrao u tandemu s Krešićem, Smolčić i Goda rutinski su obavili svoje zadatke na boku. U izostanku Bodetića, Babića i Gajzlera šansu su dobili i juniori Panić i Mikloš. Obojica su odigrala korektno, s dosta želje i energije, i pokazali da se na njih mora računati, jednako kao na stopera Dujmovića, koji je već duže vrijeme s prvom momčadi i praktički se ustalio među pričuvama.

Ubačaji i asistencije

No, iz pričuvne garniture najbolji su dojam ostavili Grgić i Stanić. Grgić je prezentirao svoju svestranost pa je igrao prvo na desnom krilu, na mjestu desnog beka, a u završnici i na mjestu prve »špice«, dok je Stanić djelovao itekako poduzetno i pravovremeno na mjestu zadnjeg veznog, pokazao se kao zanimljvo rješenje, igrač kvalitetnog pregleda igre, ali i dobrog udarca. S druge strane sveprisutni Grgić kao da igra u brzini više i bilo bi dobro provjeriti je li možda brži i od Vukčevića, najhitrijeg igrača Rijeke. U svakom slučaju, dojam je da mu je jako blizu. Uz brzinu Grgić je pokazao bitnu okomitost, a od svega prezentiranog bili su najbolji njegovi brojni ubačaji i asistencije. No, suigrači to nisu znali iskoristiti. Grgić i Stanić zaslužili su pohvale…

Doda li se navedenim igračima i Liber koji donosi dosta dinamike u igri, jasno je da je Jakirović dobio bitnu širinu, ne samo za nastavak prvenstva, nego za vrlo skorašnje »projektiranje« Rijeke u novoj sezoni. Riječ je o širini na čvrstim temeljima, za razliku od jeseni kad je širina daleko nadvladala kvalitetu i dovela Rijeku u borbu za spašavanje statusa i ugleda.