RIJEKA Rijeka je u posljednje vrijeme dobila još jednog važnog igrača koji je zaoštrio konkurenciju u obrani. Hrvoje Smolčić vratio se u konkurenciju i udarni sastav nakon ozljede lista i dvomjesečne stanke te svojim izvedbama protiv Istre 1961 i Osijeka ispunio očekivanja.

Protiv Puljana igrao je na mjestu lijevog bočnog umjesto Štefulja i Vukčevića s četvoricom otraga, protiv Osječana na poziciji stopera zajedno s Capanom i Galovićem kad je Goran Tomić prvi put od dolaska korigirao sustav s trojicom igrača u zadnjoj liniji. U objema je utakmicama Hrvoje bio poprilično britak, dosta trčao, ubacivao… Ukratko, unio je puno srčanosti i borbenosti, što svakako nije prošlo nezapaženo kod trenera.

»Volim i trebam takve igrače«, znakovito je ustvrdio Tomić i na neki način poslao poruku ostatku momčadi.

– Oporavak se malo odužio, ruptura lista zahtijevala je malo dužu stanku. Trenirao sam tri, četiri tjedna i evo me napokon opet zadovoljnog na travnjaku. Pružio sam maksimum, mislim da sam odradio sve što je trener zahtijevao – kaže Smolčić. – Prije ozljede sam godinu dana konstantno igrao stopera, sada sam zadovoljan kako sam uskočio na mjesto beka kojeg neko vrijeme nisam igrao. I još smo pobijedili. Protiv Osijeka, nažalost, nismo došli do bodova, ali je rezultat nekako realan. Tada sam se vratio na svoju prirodnu poziciju, najbolje se na njoj osjećam, što bi se reklo, tu sam svoj na svome. Vjerujem da ću i dalje dobivati minutažu, nije važno na kojoj poziciji.

Trenerove pohvale gode, ali i dodatno obvezuju…

– Iznenadilo me što sam počeo utakmicu u Puli ispred Štefulja i Vukčevića. Trener je od mene tražio više čvrstine i borbenosti, da pojačamo obranu, jer smo tjedan dana ranije ispali u Kupu. Vidio je odrađene propuste i mane u obrani i želio je da to odmah ispravimo. Dobro je sve ispalo, naravno da sam spreman uskočiti. I to u bilo koji sustav, mislim da mogu to kvalitetno pokriti na lijevoj strani. Važno se prilagoditi, a ja već imam dosta utakmica na objema pozicijama.

Treće mjesto

Zadnja linija protiv Osijeka, unatoč većem broju prigoda gostiju, djelovala je uštimano i plijenila sigurnošću, bila je bolji dio riječke momčadi.

– Osijek je imao nekoliko prilika, ali sve u svemu odigrali smo dosta dobru utakmicu. Gosti su stvarno odlična momčad i svi znamo njihov stil igre. Čvrsti su u duelima i igraju na duge lopte Miereza. Još kad tomu dodamo Santinija i Lopu, trebalo je biti na visini. Dobro smo stajali, koncentracija je bila na maksimumu, a takva će momčad uvijek napraviti nekoliko prigoda. Mene kao obrambenog igrača iskreno najviše raduje što je naša mreža ostala netaknuta.

Smolčića i suigrače može radovati što su opet odigrali utakmicu visokog ritma i inteziteta, na tragu onih europskih, a uoči sudara s Hajdukom i Dinamom.

– Stvarno je bilo puno jakih duela i borbe, s Osijekom su to uvijek teške utakmice. Pogotovo za nas u obrani, puno je »hvatanja i čupanja«, bez toga u našim ogledima ne može. Kvalitetom smo po mom mišljenju podjednake momčadi i stvarno treba biti maksimalan u svakom duelu i skoku.

Kad je u pitanju »hvatanje i čupanje«, tko je Smolčiću u HNL-u najteži za čuvanje?

– Po meni Mierez fizički nije toliko jak, ali je jako žilav i nezgodan igrač. Ima dobre kretnje, »izbaci se« u stotinki i podosta je nepredvidiv. Ima još igrača koje je teško čuvati, ali Mierez je baš jako nezgodan, voli se »grebati« za svaku loptu.

Rijeka na prvosvibanjski derbi na Poljud dolazi u puno komotnijoj situaciji od domaćina. Onog istog koji ju je dvaput matirao na Rujevici s 0:1, ali i ostao trenutačno zamrznut na minus osam bodova s utakmicom manje.

– U povoljnijoj smo situaciji od Splićana i naš je cilj jasan, a to je treće mjesto. Dosta je bodova još u igri, a oni trebaju i njima i nama. Imamo i dosta težak raspored. No, ne zamaramo se. Više razmišljamo o onim dvama minimalnim porazima na Rujevici, ostali su nam dužnici nakon što smo u objema utakmicama bili kvalitetniji. Na kraju su oni uzeli šest bodova i približili nam se na ljestvici, a to ih je nekako i vratilo u život. Ovo je prilika da im uzvratimo za te poraze, kvalitetnija smo momčad, ali to moramo i pokazati na terenu. Gledajući cijelu sezonu bili smo u boljoj formi, tako da vjerujem da ćemo se vratiti s bodovima.

Livaja i Gorica

Jadranski derbiji uvijek nose i dodatan naboj, po običaju je uvijek stvar prestiža dobiti vječitog rivala.

– Na Poljudu je uvijek napeto i znamo da moramo biti na pravoj razini ako želimo uzeti bodove. Hajduk je unatoč svemu ozbiljna momčad, ima dosta dobrih pojedinaca, tako da mi prije svega kao momčad moramo biti pravi. S Hajdukom je, kao i s Osijekom, uvijek velika borba, što niti ne čudi jer svi znamo da je to uvijek posebna utakmica. Vjerujem da ćemo se postaviti muški i uz našu kvalitetu doći do bodova.

Na Poljudu neće biti Miereza, koji se nije naigrao na Rujevici, ali će zaigrati Livaja.

– Bitna je kompaktnost i međusobno pomaganje. Livaja je kao i Mierez opasan igrač, vidi se da je kvaliteta više u HNL-u. Neće niti njemu biti lako, vjerujem da će morati biti na vrhunskoj razini da nam stvori probleme. Trebat ćemo mu stajati blizu…

Smolčić je zbog ozljede malo izostao s početnih treninga pod vodstvom novog trenera Tomića, no zadovoljan je kako se stvari razvijaju i na planu stručnog vođenja momčadi.

– U trenažni proces kod Tomića sam se kasnije uključio zbog ozljede koju sam dobio dok je još tu bio Rožman. Na treninzima dajemo sve od sebe, a i mi kao igrači imamo sve riječi hvale za trenera. Osoba je koja posvećuju pažnju svima, pokazuje da zna jako puno o nogometu i baš se radujem toj suradnji. Možemo dosta naučiti i napredovati, nadam se da ćemo napraviti dobre stvari s Tomićem.

U cijeloj priči i borbi za Europu neizostavna je Gorica, dojam je, puno opasniji suparnik Bijelima od Hajduka.

– Gorica je također prošla »crnu rupu«, a kao i mi ima težak raspored. Lako se može dogoditi i da ta posljednja utakmica na Rujevici odlučuje. S njima smo uvijek imali problema, ali vidjet ćemo… Nadamo se da ćemo prije posljednjega kola biti treći, ali opet, ako se to dogodi, neka se vidi tko je bolji. I zasluženo uzme treće mjesto – zaključuje Smolčić.