RIJEKA Domagoj Pavičić prometnuo se u jednog od ponajboljih igrača Rijeke na posljednjim utakmicama, plemeniti veznjak, koji je na Kvarneru već dokazao svoje kvalitete, vraća staru formu i ponovo je bitna figura u momčadi Rijeke. Ustalio se ozljedom Tibora Halilovića, uhvatio kontinuitet koji je dugo čekao i ponovo počeo igrati važnu ulogu u velikim utakmicama »bijelih«.

Pavičić je imao važnu rolu u dva finala Kupa, odigrao odlične utakmice u grupnoj fazi Europske lige prije tri godine, a sada je protiv Kopenhagena i Real Sociedada pokazao da će biti važna Rožmanova uzdanica.

– Ne znam je li prošle sezone itko imao peh s ozljedama poput mene. To nisu ozljede koje su bile duge, ali te stalno izbacuju iz nekog normalnog ritma. Znao sam da kada uhvatim kontinuitet treninga, spojim pet, šest utakmica u nizu, da će to biti kako treba. Volio bih i da zabijem pogodak jer nisam dugo, ali ne opterećuje me previše, važno mi je da igram, da dobro igram i da kao momčad dobro izgledamo – kaže Domagoj Pavičić, koji je već zabijao za Rijeku u grupnoj fazi Europske lige u domaćem porazu protiv Austrije Beč.

– Nitko sretniji od mene da protiv AZ-a prekinem taj niz bez gola, ali primarno je da ostvarimo rezultat koji želimo.

Putokaz

– Mogu reći da je atmosfera odlična nakon ovih dobrih igara i rezultata. Spremamo se za AZ kao i za svaku drugu utakmicu i mislim da smo na dobrom putu. Pokazali smo protiv Real Sociedada da možemo igrati s dobrim momčadima i mislim da nam je ta utakmica pravi putokaz za što nas još očekuje u Europi.

Riječanima je dobro došlo i što je sav fokus bio na Nizozemcima, što za vikend nisu morali na teško gostovanje u Veliku Goricu.

– Dobro je došlo što smo imali više vremena za pripremu i regeneraciju. Rekao bih i da nismo fizički toliko bili potrošeni koliko je Real Sociedad moćna ekipa, koja te zatvori i ne dozvoli ti izlaske. Pokušali smo se obraniti od tog njihovog brzog protoka lopte… U Nizozemskoj će biti jako teško, ali mislim da neće biti toliki pritisak jer je Real Sociedad momčad koja, za mene, spada u sam vrh europskog nogometa. U Alkmaaru imamo svoje šanse, ali moramo dati sve od sebe.

AZ je prošle sezone ostao nesuđeni prvak Nizozemske dok na početku ovog prvenstva ne briljiraju, iako stvaraju puno prilika.

– Postoji li bojazan da im se ne otvori? Nećemo sada o tome razmišljati. Vidio sam da dosta zabijaju, ali i primaju golova, dobri su, brzi i motorični, puno igraju preko bokova i moramo biti na to spremni. Ako se u Alkmaaru druge momčadi mogu s njima nadigravati, onda sigurno to može i Rijeka, samo moramo biti na sto posto kao i protiv Sociedada, onda ćemo imati sigurno svoje prilike.

Mladi i dominantni

Real Sociedad pokazao je i da na ovoj razini treba realizirati prilike koje se ukažu.

– U pripremi smo računali da ćemo imati dvije, tri dobre prilike, protiv takvih suparnika ne možeš očekivati da ćeš ih imati koliko i u HNL-u gdje dominiraš. Da smo zabili, sve bi išlo u drugom smjeru, od njihove nervoze nadalje i to nam je škola.

Utakmica u Nizozemskoj trebat će još jednu savršenu partiju za ostvariti pozitivan rezultat.

– Analizirali smo, vidjeli da su dobra momčad. Protiv Napolija ih je malo pomazila sreća, ali u Nizozemskoj dominiraju, bez obzira na ovaj početak prvenstva. Mladi su, s nekoliko reprezentativaca, uz to igraju okomito…

Rijeka je protiv Real Sociedada pokazala da ima svoje kvalitete za suprotstaviti se takvim momčadima, ta pas igra kojom se izigrava pritisak suparnika postaje jedan od zaštitnih znakova »bijelih«.

– To je nešto što se traži od nas, što dosta radimo na treningu. Mislim da je tako i lakše, nekada treba i preuzeti malo rizika jer svi znamo igrati. Drago mi je i što smo popravili fazu obrane i nadam se da ćemo tako i nastaviti i dalje.
Ono što Riječani nikako ne žele jest još jedna utakmica poslije koje će ih svi, kao nakon Real Sociedada, tapšati po ramenu i govoriti da su bili dobri.

– Najgore je biti simpatičan, kada ti, kao nakon posljednje utakmice, svi govore da si bio dobar, a ti si izgubio. Meni bi bilo lakše da smo taj jedan pogodak dobili u 70. minuti, ovako je baš bolno, da smo izbili tu jednu loptu, možda ne bi došlo do pogotka. Ne bih volio da opet bude tako, da nas se kasnije tapša po ramenu, a da na kontu imamo nula bodova – poručio je Domagoj Pavičić.