RIJEKA Vratar i kapetan Rijeke Martin Zlomislić sjajnim je obranama sačuvao mrežu Bijelih na Šubićevcu, dok je Nais Djouahra jednim potezom donio tri boda vrijedna vrha ostanka na vrhu ljestvice SuperSport HNL-a dva kola prije kraja. Bijeli su korak bliže ostvarenju sna… Još dvije pobjede, nad Hajdukom na Poljudu i Slaven Belupom na Rujevici, donijele bi Rijeci drugu titulu prvaka u povijesti. Bijeli i njihovi navijači nastavljaju sanjati san koji bi se mogao pretvoriti u stvarnost…

– Utakmica u Šibeniku bila je to jako teška. Znali smo da je Šibenik momčad s kojom je jako teško igrati na njihovom terenu, da je travnjak zahtjevan, ali bili smo uporni, borili smo se do kraja i na kraju pobijedili, što nas čini jako sretnima – rekao je Nais Djouahra za klupski portal Bijelih.

Dodavanje za Fruka, povratna lopta i udarac 25-godišnjeg Francuza donijeli su gol odluke. Možda najljepši u dresu Rijeke. Loptu odigranu od Selahija prebacio je efektnim potezom preko glave Fruku, koji ga je savršeno proigrao u prostor i omogućio mu mirnu i sigurnu egzekuciju.

– Bit ću iskren, ne znam zašto sam tako odigrao, ali osjetio sam da moram podići loptu kako bi završila kod Fruka. Oni mi je odigrao odličan pas u prostor, vidio sam da mogu pucati i jako sam sretan što sam pogodio i što sam time pomogao momčadi u ostvarenju pobjede.

Treći put

Bijele do kraja sezone čekaju još četiri utakmice, od toga tri sa Slaven Belupom. Dvije u finalu Hrvatskog kupa, te dvoboj u posljednjem kolu HNL-a.

– Sigurno nas ne čeka lagan zadatak, ali odmorit ćemo se, analizirati ih i učiniti sve da ostvarimo dobar rezultat za uzvrat. Moramo ići do kraja na isti način kao i do sada. Finale je, znamo da se finala igraju da bi se pobijedila i moramo učiniti sve da tako i bude, da osvojimo Kup – rekao je Djouahra.

U 59. minuti Martin Zlomislić je čudesno spasio svoju mrežu nakon pokušaja iskusnog Ivana Santinija, a Djouahra je obavio ostalo. Ova generacija Bijelih time je postala treća koja je posljednjih 180 minuta sezone dočekala vodeća u HNL-u. Godine 1999. Bijeli nisu uspjeli zadržati primat zbog Krečakove podignute zastavice, dok su 2017. potvrdili naslov kolo prije kraja pobjedom protiv Cibalije na Rujevici, kada su navijači okupirali travnjak i slavili povijesni trijumf s igračima.

Riječani su sedam od 17 pobjeda u ovom prvenstvu ostvarili s minimalnih 1:0. Krenulo je s Nikom Jankovićem u šestom kolu u Velikoj Gorici. Devetak je u prvom dijelu sezone projektilom donio tri boda na Šubićevcu. Utakmicu protiv Gorice, u kojoj je Rijeka praktički 80 minuta igrala s igračem manje, odlučio je Rukavina. Fruk je sjajno zabio u Puli iz slobodnog udarca, potom u Kranjčevićevoj iz teškog voleja, Menalo je presudio lobom protiv Varaždina kad su svi već otpisali bodove, a sada se ukazao Djouahra i stavio pečat na završnicu riječke sezone.

– U borbi za naslov prvaka važan je svaki bod. Pa kako ne bi bila važna ovakva pobjeda! Nije bilo lako, težak teren, vrućina… Ali izdržali smo, postigli pogodak i zasluženo slavili. Djouahrin pogodak? On i Fruk su dva maestralna igrača. Znamo da imamo tu kvalitetu i da naši igrači mogu stvoriti nešto iz svake pozicije. Fantastično su odigrali akciju za pogodak koji nam je donio pobjedu – rekao je Zlomislić.

Iskorištena prilika

Rijekina mreža ostala je netaknuta u čak 20 utakmica ove sezone, 18 puta na vratima je bio upravo Zlomislić, te po jednom Josip Posavec i mladi Niko Vučetić.

– Važna obrana, drago mi je što sam mogao pomoći momčadi. Kažu da je ključna, ali ja tako ne gledam – idemo dalje, svi zajedno.

Zlomislić je nakon odlaska Ivana Smolčića i Nike Galešića preuzeo kapetansku traku i potvrdio vratarsku i ljudsku klasu o kojoj su suigrači često govorili. Dugo je čekao priliku, bio u sjeni Nediljka Labrovića, a sada je dokazao zašto je sada riječki broj jedan među vratnicama.

– Čekao sam priliku, napokon sam je dočekao i vjerujem da sam je iskoristio.

Borba za titulu malo će pričekati, prije Poljuda Bijeli moraju u Koprivnicu gdje u srijedu igraju prvi susret finala SuperSport Hrvatskog kupa.

– Pripremamo se kao za svaku drugu utakmicu, jer za nas je svaka od preostalih četiri – finale. Svaka nam donosi trofej. Moramo biti maksimalno unutra, što bolje se regenerirati… Vodimo se razmišljanjem da je svaka sljedeća utakmica najvažnija. Od maštanja što će biti u budućnosti nema ništa – zaključuje Zlomislić.