RIJEKA Hoćemo pobjede, odjekivalo je s brda iznad sjeverne tribine po završetku utakmice Rijeke i Slaven Belupa u trenucima dok su igrači obje momčadi na centru sportski razmjenjivale završne čestitke. Mala, ali grlata skupina Armade tijekom cijelog susreta parala je glasnice ne bi li pomogla momčadi Gorana Tomića u njegovom domaćem debiju. Uzalud.

U nesklonim i nenogometnim uvjetima u kojima je popustio i lokvama natopljeni najbolji travnjak u HNL-u, Rijeka još jednom nije uspjela. I poprilično je razočarala. Činilo se da su »bijeli« zapali u prolaznu krizu, da je izlaz blizu, pogotovo nakon plasmana u polufinale Kupa, no prvi od dva u nizu sudara sa Slaven Belupom iznova je ogolio sve posljednje slabosti Rijekinog sastava.

Rijeka jednostavno više »nije momčad«, a znakovite tvrdnje sada već bivšeg trenera Simona Rožmana sada kao da još više dobivaju na težini. Donedavni trener u nekoliko je navrata prisnažio da je momčad »ispuhana«, a ne treba biti veliki stručnjak i vidjeti da je poprilično fizički i mentalno potrošena.

Upravo u ovakvim nenogometnim uvjetima, uvjetima jake kiše i brojnih lokvi, momčad niti izbliza nije prezentirala ono što je u sličnoj situaciji demonstrirala pobjedom na Poljudu u još gorim uvjetima. A bila je to dobra prigoda unatoč za pravi nogomet nepovoljnim uvjetima.

Bez sadržaja

Bio je to sudar dviju po formi najlošijih momčadi u posljednjih pet pa i deset kola. Rijeka je po učinku u zadnjih pet kola pala na posljednje mjesto (2 boda), a u deset kola na pretposljednje (7 bodova) u ligi! Lošiji od nje? Samo Slaven Belupo i to sa šest osvojenih bodova u deset kola. I to momčad koja je po prikaznom mogla uzeti i sva tri boda na Rujevici s obzirom na kvalitetu izrađenih šansi. No, Rijeku su spašavali Nevistić, Galešić, Tomečak…

Statistički gledano, Rijeka je bila bolja momčad, imala je 17/10 udaraca, 9/4 u okvir, više napada 137/91, kornera 8/2, ali manje slobodnih udaraca 9/15… No, što sve to vrijedi kad sadržaj na travnjaku nije bio pravi i u konačnici nije ostvaren cilj.

Trener Goran Tomić prvi put je vodio momčad na Rujevici, apostrofirao je slab učinak prema naprijed, no Rijeka je imala i niz drugih osim realizatorskih problema. Linije nisu bile dobro povezane, previše je bilo praznine u međuprostorima, a gosti prevođeni organizatorom igre Glavčićem, tipom igrača koji baš nedostaje »bijelima«, lakoćom su dolazili s dosta igrača u završnicu.

Rijeka tako nije dobila domaću prvenstvenu utakmicu već 125 dana, točnije posljednji put je svladala Lokomotivu 8. studenoga (1:0), jedino je u međuvremenu na Rujevici pobijedila Alkmaar 10. prosinca u Europskoj ligi (10. prosinca). »Bijeli« su uz to zabili gol u prvenstvu nakon gotovo 500 minuta, posljednji protiv Istre 1961 (1:1)…

Ostale brojke? Statistički gledano, ova je momčad najnovijim remijem ušla u povijest kao ona koja je i osmu domaću utakmicu zaredom ostala bez pobjede što se nikad nije dogodilo u Prvoj HNL, a niti u Prvoj ligi bivše države. Po tom pitanju je najgora bila Rijekina generacija iz sezone 1995./1996. koja je na Kantridi pobijedila Šibenik (3:1), a potom izgubila od Osijeka (0:2), Marsonije (0:1), Hajduka (0:3) i Segeste (0:1), te remizirala s Inkerom (4:4), Varteksom (2:2) i Croatijom (1:1). Taj niz bez pobjede trajao je od 20. rujna 1995. do 17. ožujka 1996. godine.

Potrošen model

Ova momčad posljednju je domaću pobjedu ostvarila baš kad je Rožman matirao nasljednika Tomića koji je tada vodio Lokomotivu (1:0). I onda je uslijedio crni niz remija i poraza: Osijek (1:1), Dinamo (2:2), Gorica (0:2), Šibenik (2:2), Hajduk (0:1), Istra 1961 (1:1), Hajduk (0:1) i Slaven Belupo (1:1). U osam domaćih utakmica Rijeka je skupila tri poraza i pet remija. Osvojeno je samo pet od 24 moguća boda.

Problemi sadašnje Rijeke očito nisu »od petka«, dali su se naslutiti već protiv Gorice koja je lako osvojila Rujevicu, da bi Rožman nakon dvaju poraza od Hajduka shvatio da će teško razbuditi ovu momčad u koju se, barem zasad, nisu uklopili kako treba Gnezda Čerin, Mudražija, Drmić, Arsenić…, dok je forma nekih pala ispod očekivanja (Štefulj), a neki su se gotovo potpuno ili djelomično »izgubili« (Lepinjica, Velkovski).

Ostaje pitanje je li sve to prolazno, ono što zna pogoditi dobar dio momčadi kroz prvenstvo, ili je Rijeka nakon niza uspješnih sezona kupnje i prodaje igrača potrošila svoj model u kojem pati struka i momčad. Ili možda i pogriješila u izboru prinova ili prevelikom broju posudbi… U svakom slučaju, Tomić mora pronaći čarobnu formulu kako dignuti momčad, »resetirati« je prije odlaska na stanku. U protivnom neće biti problema samo u prvenstvu, već i u polufinalu Kupa u koje »bijeli« ulaze kao apsolutni favoriti.