RIJEKA  Franko Andrijašević od danas ni formalno više nije igrač Rijeke. Posudba koja je dogovorena s Gentom istekla je 5. kolovoza i Franko će se, po svemu sudeći, uskoro vratiti u Belgiju i staviti na raspolaganje klubu s kojim ga veže još »samo« dvogodišnji ugovor. Sve druge niti na relaciji Andrijašević – Gent odavno su popucale, igračeva uzričita želja je odraditi još godinu dana na posudbi u Rijeci i idućih (tje)dana će se znati koliko je takva opcija ostvariva.

Je li onda Franko protiv Lokomotive odigrao svoju zadnju utakmicu u dresu Rijeke ili će i iduće sezone s kapetanskom trakom oko ruke predvoditi »bijele«, pitanje je koje u ovome trenutku nema odgovor. Gledajući realno i racionalno, nameće se zaključak da ga Gent više neće puštati na Kvarner, ali u tom odnosu Franka i Rijeke baš nikada ne treba odbaciti mogućnost da se uskoro ponovno stavi na raspolaganje treneru Simonu Rožmanu.

– Zasad sam još u Hrvatskoj, odmaram jer su mi doktori naredili strogo mirovanje i zabranili su mi bilo kakvo putovanje, pa će odlazak u Gent još malo pričekati. Rijeka je poslala svu medicinsku dokumentaciju po pitanju ovoga što je bilo pa ću još vidjeti kada se moram pojaviti u Belgiji. Pritom i osluškujem što će se događati idućih desetak dana, ja se iskreno nadam da će se Rijeka i Gent uspjeti dogovoriti. Ako ne, vidjet ćemo što će biti dalje – kaže Andrijašević, koji posljednjih sedam, osam mjeseci papagajski ponavlja koja je njegova želja.

– Kao što sam već govorio, volio bih ostati u Rijeci, ali ne odlučujem samo ja. Pitanje je kako, pod kojim uvjetima, treba vidjeti i što će reći ljudi iz Genta. Oni me se žele riješiti, nakon dvije posudbe nije im u interesu da opet igram negdje drugdje, a da me oni plaćaju, a s druge strane imam ugovor pa nemam što puno razmišljati.

Povuci, potegni

Dobre igre koje je prikazao u dresu Rijeke, a koje su za »bijele« značile puno više od golova i asistencija, potaknule su i neke druge klubove na interes za njegovim uslugama.

– Interesa ima, ali imam osjećaj da ni Gent ne zna što hoće, odnosno želi li me pustiti bez odštete ili želi nešto na meni zaraditi. Neke varijante postoje, neki ljudi su se javili, ali sve je u zraku i pitanje je što će od toga postati konkretno, a što će ostati na razini nekakvog upita. Gledajući svoju obitelj, okruženje i sve ostalo, ja bih još godinu dana ostao u Rijeci pa onda vidio što će biti kada uđem u zadnju godinu ugovora jer mislim da nikome nije u interesu da budem u drugoj momčadi Genta.

Andrijaševićev odlazak za Rijeku bi sigurno bio veliki hendikep, ali u toj priči i ruke čelnika »bijelih« su poprilično vezane. Klupsko vodstvo je još prije godinu dana napravilo veliki financijski napor da dovede Franka u riječku svlačionicu, pa i u lipnju kada se činilo da će se Andrijašević vratiti u Gent i da Rožman neće moći računati na njega u završnici sezone.

– I prije nešto više od mjesec dana je bilo povuci, potegni, na kraju je ipak postignut dogovor da ostanem u Rijeci do kraja sezone. Iz mog kuta sada je najveći problem što prijelazni rok traje do druge polovice listopada, Gent ima više od dva mjeseca prostora za pregovarati i razgovarati, a ja se ne želim dovesti u situaciju da moram dva mjeseca trenirati u Gentu pa da me puste u Rijeku kada prođe Europa i pola prvog dijela sezone.

Zahvala liječnicima

Iz svega rečenog, lako je zaključiti da Andrijaševića, kako stvari stoje, neće biti u subotu na Rožmanovoj prozivci.

– Bilo bi predobro kada bi sve završilo ovaj tjedan, ali bojim se da će se odužiti i da će Rijeka krenuti bez mene. Vidjet ćemo je li finale Kupa protiv Lokomotive bio moja zadnja utakmica.

Ne bi bilo dobro da se od riječkoga dresa do nekog novog povratka, koji će se poznavajući Franka sigurno dogoditi, oprostio u šibenskoj bolnici.

– Stvarno ne bi bilo lijepo. Ni u snu nisam mislio da ću na onaj način završiti finale Kupa, ali hvala liječnicima koji su mi javljali rezultat. Bila je već 80. minuta kada sam došao k sebi, već smo vodili 1:0 tako da nisam puno brinuo, ha, ha.

Ipak, svi koji su gledali utakmicu itekako su bili zabrinuti za Andrijaševića, start Mersinaja nije djelovao nimalo lijepo.

– Rekli su mi da sam još dva, tri puta ostao bez svijesti dok su me sa stadiona vozili u bolnicu, pa i u bolnici, a ja se baš ničega ne sjećam. Bilo je nezgodno, ali dobro je završilo.

Andrijašević se suigračima priključio tek na putu kući pa je kao kapetan momčadi propustio dignuti pehar namijenjen pobjedniku Kupa.

Trofeji

– Bio sam uvjeren da ćemo osvojiti Kup štogod da se dogodi kroz utakmicu. Već sam se zamišljao i kako kao kapetan podižem Rabuzina. Žao mi je što nisam mogao biti tamo sa suigračima, ali hvala im što su imali moj dres i na taj mi način odali priznanje. S druge strane, drago mi je što je tu čast imao Čolak, zaslužio je nakon svega što mu se događalo prošli tjedan.

Ako se u dogovoru nove posudbe sve riješi kako Andrijašević priželjkuje, novu priliku za dignuti Rabuzinovo sunce imat će iduće sezone.

– Istina, ovo mi je sada nova motivacija da iduće sezone budem ponovo u istoj ulozi, ali ako mogu birati, više bih volio podignuti onaj trofej namijenjen prvaku Hrvatske.

Bit će to malo teži zadatak, ali Franko je siguran da Rijeka ima dobru bazu za nadograđivati iduće sezone.

– Treba biti zadovoljan, osvojili smo Kup, svi smo se nadali smo drugom mjestu, ali kada se sve uzme u obzir, mislim da smo tamo gdje zaslužujemo biti, iako su odlučivale nijanse. Cijelo vrijeme se pričalo o nikad boljem Dinamu, a mi smo na tom putu do trofeja pobijedili njih, Osijek i Lokomotivu, prvog, četvrtog i drugog u HNL-u. Uz promociju mladih igrača i pored ovakvog Dinama smo ponovo došli do jednog trofeja i svi zajedno moramo biti zadovoljni i ponosni. Znam da nakon one dvostruke krune svi očekuju velike stvari, ali nekad treba biti realan jer i ovo što smo sada napravili je velika stvar – zaključio je Franko Andrijašević.