PROMAŠENI MUNDIJAL

Najtrofejniji riječki sportaš nakon neuspjeha Hrvatske na SP-u: “U Egiptu nismo dobili ništa”

Igor Duvnjak

Valter Matošević, Foto: D. ŠKOMRLJ

Valter Matošević, Foto: D. ŠKOMRLJ

Trebali smo nekako iskoristiti ovo Svjetsko prvenstvo da dobijemo dva, tri igrača te proširimo sastav za olimpijske kvalifikacije u ožujku. Mi jednostavno nismo dobili ništa – kaže nekadašnji vratar hrvatske reprezentacije, a sada trener Zameta.



RIJEKA Valter Matošević, trener rukometaša Zameta, jedan je od svjetski slavnih imena, koje je iznjedrio riječki i hrvatski rukomet, osvajač medalja kroz dugo razdoblje blistave karijere, bio je svojevremeno najbolji golman na svijetu i kada je tema rukomet, on itekako ima što kazati.


Riječ je o najtrofejnijem riječkom sportašu, koji je dvostruki olimpijski pobjednik (1996. i 2004. godine), prvak svijeta iz Portugala 2003. godine, usto i doprvak svijeta 1995. godine na Islandu, osvajač prve hrvatske medalje na velikim natjecanjima od stjecanja neovisnosti naše domovine, bronce 1994. godine u Portugalu. U karijeri u kojoj je osvojio i tri zlata na Mediteranskim igrama, branio je i u finalu Kupa prvaka. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za sport »Franjo Bučar«, 1996. i 2004. godine, a sveukupno je kao vratar te kao stručnjak sudjelovao na pet europskih prvenstava, dvama mediteranskim igrama, četirima svjetskim prvenstvima, dvaput na Olimpijskim igrama. Naravno da ni on nije nimalo oduševljen hrvatskim prezentacijama u Egiptu.


– Kako sam vidio naš nastup? Loše. Vidio sam ga lošim od prve utakmice. Možda nas je na neki način zavarala ona utakmica sa Španjolskom u Poreču – kaže Matošević. – Tu smo bili uspješniji, pobijedili smo europskog prvaka. Nakon toga smo otišli u Egipat gdje smo stvarno loše otvorili turnir s Japanom. Bilo je nekih dobrih stvari, ali toga je bilo na kapaljku, mislim na utakmice s Bahreinom i Katarom. Nažalost, došla je Argentina. Eto, tu smo od Argentine do Argentine. Naime, Argentina nas je pobijedila one 2003. godine u Portugalu gdje smo SP otvorili porazom, a i ovdje su nas porazili. Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru smo zabili gol u posljednjoj sekundi iz penala. Znači, jedna reprezentacija koja nam ne leži, ali jednostavno nismo bili pravi. To pogotovo mislim na ovu posljednju utakmicu s Danskom. Naši danski suparnici su pak na neki način igrali tu utakmicu samo da je odigraju, ništa im nije značila. Dosta im se igrača odmaralo, ali mi nismo bili ti kakvi smo trebali biti. Još je čak donekle to u prvom poluvremenu i štimalo s obzirom na to da su Danci nekako nonšalantno ušli u utakmicu. Na koncu je to poluvrijeme okončano 17:15 za njih, znači primili smo čak 17 pogodaka. Kada se igra ovako važna utakmica, mislim da je tu nedostajalo faulova i malo više agresivnosti, više kreativnosti i gustoće postavljanja prema lopti. Ali tu je bio jedan blok na ovom Svjetskom prvenstvu.


Bolest i ozljede




Matošević ipak smatra da posljedice ovog potonuća u Egiptu nisu posebno teške.


– Sva sreća da je riječ o Svjetskom prvenstvu, koje ne znači ništa u smislu plasmana na neka druga velika natjecanja, ono je stvar prestiža, a samo po sebi ne nosi ništa drugo. Ono što nosi, što znači jest u ožujku, kvalifikacije za Olimpijske igre. Imamo četrdesetak dana da se spremimo, da se igrači spreme za taj kvalifikacijski turnir. Taj turnir i same Igre su u načelu bit ove rukometne 2021. godine.


Hrvatska rukometna reprezentacija načinila je nevjerojatan obrat u samo godinu dana. Lani je u ovo vrijeme igrala finale Europskog prvenstva, a sada se nisko srozala, ne uspjevši ući u četvrtfinale Svjetskog prvenstva. U konačnom, odlučnom hrvatskom porazu s Dancima hrvatska obrana je u drugom poluvremenu uspjela primiti 21 gol.


– Ni tu činjenicu s Dancima ne mogu nikako objasniti, ali postoje i neke objektivne stvari. Za početak, vođa te ekipe Domagoj Duvnjak imao je koronavirus, dugo ga nije bilo. Vratio se pod svojevrsnim pritiskom kluba, a i on je fajter, te je fenomenalno odigrao Final Four Lige prvaka. Na kraju krajeva, odveo je Kiel do titule prvaka Europe, protiv Veszprema i Barcelone, u dvjema zahtjevnim utakmicama. Ostali smo bez Luke Cindrića, koji je bio jedan od važnijih kotačića na Europskom prvenstvu. Ni Karačić nije bio oporavljen, dugo nije bio na terenu. Možeš odigrati jednu utakmicu na svježinu, ali ovdje je riječ o turnirskom sistemu. Igra se dan za danom, teško je izdržati u tom ritmu kada si fizički nespreman. On je srčan, htio je pomoći, a možda je sam ugrozio svoje zdravlje. Nabrojio sam tri važna igrača hrvatske reprezentacije. Kada se tako nešto dogodi, teško je sve to nadoknaditi. S druge strane, mislim da je trebalo dati više šanse mlađima, to mislim mlađima pod navodnicima. Naime, nema više mlađih i starijih, nego ima kvalitetnih i manje kvalitetnih. Trebali smo nekako iskoristiti ovo Svjetsko prvenstvo da dobijemo dva, tri igrača te da proširimo sastav za ove olimpijske kvalifikacije u ožujku. Znači, ovo u Egiptu je trebalo iskoristiti na najbolji mogući način, a mi jednostavno nismo dobili ništa.


Portugalski uzlet


Gledajući na perspektivu hrvatske rukometne reprezentacije, čovjek se upita koja je realna slika njezine kvalitete između lanjskog europskog srebra i sadašnjeg blijedog prezentatiranja hrvatskog rukometa na svjetskoj sceni.


– Ne moramo stvarati sliku po jednom natjecanju, ti dečki sigurno nisu zaboravili igrati rukomet. Na kraju krajeva, još smo aktualni viceprvaci Europe. Ne treba gledati sve tako crno jer i Danska je ispadala u prvom krugu, Njemačka, Slovenija, da ne govorim Francuska, koje imaju puno jače lige od nas. Te su reprezentacije ispadale u prvom krugu te ne vidim tu neku veliku tragediju. To jest tragedija zato što smo mi Hrvati, nama je i peto mjesto neuspjeh, nama je neuspjeh i treće, čak i drugo mjesto. Znači, mi priznajemo samo zlato, a za to zlato ima i velikih konkurenata i jakih zemalja koje puno ulažu u rukomet pa opet ne mogu doći do toga. A gdje smo mi u toj cijeloj priči? Mi moramo biti strpljivi. Talenata imamo, igrača imamo, rezultat će sigurno doći. Ovo nije tragedija. Sve će se izanalizirati i vidjeti kako je došlo do tog abnormalnog pada, ali ne treba sipati drvlje i kamenje po igračima i po stručnom stožeru na čelu s Linom Červarom. Treba sagledati cjelokupnu situaciju, izanalizirati sve što je bolje moguće i okrenuti se ožujku gdje nas čeka zahtjevan turnir s Francuskom, Portugalom i Tunisom te pokušati proći. Bit će jako teško. Francuska je domaćin te je praktički jedno mjesto rezervirano. Portugal je reprezentacija u ekspanziji, u uzletu, imaju strava igrače, ekipa su koja igra odličan, brz i agresivan rukomet u obama pravcima. Bit će nam jako teško.