RIJEKA Snowborderica Lea Jugovac nastavlja tradiciju nastupa Riječana na Zimskim olimpijskim igrama. Još je duža lista olimpijaca kojima kao mjesto rođenja piše – Rijeka. Krenulo je sa Sinišom Vukonićem, Delničaninom rođenim u Rijeci, koji je nastupio u skijaškom trčanju i nosio hrvatsku zastavu na zatvaranju ZOI-a u Albertvilleu 1992. godine.

Vukoniću se dvije godine kasnije priključio još jedan trkač, Antonio Rački, koji je rođen i živi u Rijeci, ali je djetinjstvo proveo u Delnicama i osjeća se kao Goranin. Rački je nastupio i na ZOI-u 1998. godine u Naganu.

Biatlonac Žarko Galjanić, član Rijeke, nastupio je u Salt Lake Cityju, baš kao i delnička trkačica Maja Kezele, još jedna Goranka kojoj je mjesto rođenja Rijeka. Četiri godine kasnije u Torinu (Sestriere) nastupilo je čak četvero Riječana, alpinci Ana Jelušić, Matea Ferk, Danko Marinelli i Dalibor Šamšal te Gorani, biatlonka iz Mrkoplja Petra Starčević te trkači Damir Jurčević, Denis Klobučar i Alen Abramović.

U Vancouveru 2010. godine riječku priču ponovili su Ana Jelušić, Matea Ferk, Dalibor Šamšal i Danko Marinelli, a priključili su im se trkačica Nina Broznić (Rijeka-Čavle) i trkač Andrej Burić te biatlonka Andrijana Stipaničić Mrvelj, Gorani rođeni u Rijeci, baš kao i osvajač prvog »zimskog« odličja predstavnika PGŽ-a na Igrama Jakov Fak. Mrkopaljac rođen u Rijeci osvojio je senzacionalnu broncu u sprintu na 10 kilometara, da bi nekoliko mjeseci kasnije prešao pod slovensku zastavu, pod kojom je osvojio i srebro u Pjongčangu osam godina kasnije.

Članovi Ski kluba Rijeka Dalibor Šamšal i Sebastijan Brigović nastupili su na ZOI-u u Sočiju 2014. godine, a priključio im se Ravnogorac Edi Dadić u skijaškom trčanju. Četiri godine kasnije u Pjončangu nastupila je članica Rijeke Ida Štimac, dok je njezina klupska kolegica Lana Zbašnik ozlijedila koljeno na treningu i oprostila se od nastupa u veleslalomu. Sungerčanka Leona Popović, rođena u Rijeci, skupljala je iskustvo, a sada ima prigodu za dobar plasman u slalomu. U Pjongčangu su još bili Ravnogorka Gabriela Skender te Krešimir Crnković, biatlonac Budućnosti iz Brod Moravica, koji je nastupio u skijaškom trčanju.

Lea Jugovac

Čekanje

Uz Leu Jugovac u Peking putuju Gorani Leona Popović, Marko Skender i Krešimir Crnković.

– U posljednje dvije godine moj je cilj bio izboriti nastup na Zimskim olimpijskim igrama. Zbrojilo se šest najboljih nastupa u »slopestyleu« i četiri »big aira«, a sa sveukupnim zbrojem bodova trebalo je biti među prvih 30 na svijetu. Zbog pandemije su uzeli i rezultate od godine ranije, što nitko nije očekivao. Zato se čekalo do posljednjeg natjecanja, održanog prije dva tjedna. Naravno, nadala sam se, ali ništa nije bilo sigurno do potvrde kvota – kaže Lea Jugovac, 27-godišnja Riječanka. – Trebalo je biti u prvih 30, a zemlje su trebale potvrditi nastup. Svaka zemlja imala je pravo na četiri sudionice, ali trebalo je biti u prvih 30.

Pandemija koronavirusa je prorijedila natjecanja Svjetskog kupa, a još su uvedene dodatne restrikcije.

– Bilo je puno otkaza, u Novi Zeland se nije ni išlo. Neka natjecanja su otkazana jer nije bilo snow parkova ili nije bilo mogućnosti dolaska zbog koronavirusa. Posljednjih nekoliko sezona već je sam nastup na Svjetskom kupu veliko dostignuće jer su uvedeni minimalni bodovi koje moraš imati da bi nastupio. To je napravljeno s ciljem smanjenja broja sudionica, kao da si u alpskom skijanju ušao u drugu vožnju. Drugo, natjecanja su se najčešće održavala u gradu, na skeli, na stadionu, pogotovo u »big airu«. Zato su uvedene kvote, da bi natjecanje kraće trajalo.

Osim smanjenog broja natjecanja, problem su i treninzi, vratolomije na »boardu«.

– Najčešće treniramo u Austriji u ključnom dijelu sezone. U ostalom dijelu godine naprave se kampovi, primjerice, u listopadu smo na ledenjaku Passo Stelvio, u prosincu u Švicarskoj. Tamo se organizira kamp, koji se onda posebno plaća. Zimi smo u Austriji, odakle putujemo na natjecanja.

Nema pritiska

Približava se dan putovanja u Kinu, do tada će se Lea pripremati u švicarskom Laaxu s trenerom Darkom Bilenom, s kojim je od početka, relativno kasnog s 14 godina.

– Imamo podršku Saveza i HOO-a, Riječkog sportskog saveza te sponzora. Troškovi se pokriju, ali pokušavamo biti što racionalniji da bismo što više bili na snijegu.

Lea je 27-godišnjakinja, koja ne odustaje od svojeg sna.

– Kvalifikacije za ZOI bile su jedan od ciljeva koje sam željela ostvariti. Sretna sam zbog toga. Što se tiče godina, još je uvijek velika razlika između nove generacije, cura od 17-19 godina, dok ima jako puno cura kojima će to biti treće ili četvrte Igre, koje su debelo zakoračile u tridesete godine. Ima puno mladih, talentiranih koje dolaze, ali ima i onih u tridesetima.

Lea će nastupiti u dvije discipline, »slopestyleu« i »big airu«.

– Želim odvoziti najbolje što mogu, a rezultatskih očekivanja nemam. Najvažnije je bilo kvalificirati se u Peking. To su mi prve Igre, kruna karijere. Zato nema pritiska. Već je pravo nastupa veliko postignuće jer je trebalo biti među prvih 30. »Big Air« je veliki skok, u kojem se rade trikovi, dok se »slopestyle« sastoji od nekoliko različitih skokova i nekoliko elemenata.

Riječanka je, baš poput skakača na skijama, 1. siječnja bila u akciji. U Calgaryju.

– To je bilo jedno smrzavanje prije lijepih vijesti. Između skokova smo se išli grijati jer je temperatura bila u velikom minusu. No, bio je to jedan od šest najboljih rezultata pa se isplatilo smrzavati.

Uz sportsku karijeru, stigla je i diplomirati.

– Drago mi je što sam u proljeće 2020. godine diplomirala na Pravnom fakultetu u Rijeci. Uz profesionalnu sportsku karijeru, to mi je jedno veliko postignuće.