ZAGREB Sustav u kojem izbornik reprezentacije dobija 10 tisuća kuna mjesečno od HOO-a teško će na klupu dovesti neko veliko hrvatsko trenersko ime. To bi stvarno bio mazohizam s njihove strane. Pa tih velikih imena i nemamo puno, možemo se ograničiti na Spahiju, Repešu i Perasovića. Uvjetno možemo dodati i Anzulovića, Sunaru, Grdovića, Jusupa, ispričavam se ako sam nekoga zaboravio… Imali posao ili nemali, pod tim uvjetima sigurno se neće prihvatiti izborničke dužnosti. Uz dodatna ograničenja, recimo to da je za budućeg izbornika reprezentacije zatvoreno španjolsko tržište zbog njihovih pravila. No, kad bi se izbornik profesionalizirao – bila bi to druga priča. Srbi su s Ivkovićem krenuli tim putem, Slovenci s Maljkovićem također. S godišnjom plaćom od, recimo, 100 tisuća eura, možda bi trenutno nezaposleni Repeša ili Perasović ozbiljno razmislili o tome da ostanu doma i prihvate se posla. Uvjeren sam da sponzora za takvu akciju ne bi bilo teško naći, najlakše je apriori kazati »novaca nema« kao univerzalni alibi. Izbornik sa stopostotnim pravima, ali i stopostotnom odgovornošću, bio bi novitet u našoj košarci. No, sve su ostale varijante, a i puno ljudi usput – potrošene.
Zanimljive su reakcije trenera koje smo »gurnuli« u prvi red kandidata, više osobnom željom nego realnošću.
– Bio bih zainteresiran kad bi mi netko ponudio izborničku poziciju u našoj reprezentaciji – kaže Velimir Perasović, koji ne vidi nikakav problem u tome što bi mu time Španjolska, praktički njegovo domicilno tržište, bila zatvorena.
– Ali bila bi otvorena ostala tržišta, samo se treba ostaviti otvorenom ta mogućnost budućim ugovorom izbornika sa Savezom. Treneri bi ipak trebali raditi svakodnevno, i svakodnevno se trebaju usavršavati, a imati isključivo ulogu izbornika znači raditi periodično. Osobno ne bih postavljao nikakve posebne uvjete kad bi mi ta uloga bila ponuđena – dodaje Peras.
Jasmin Repeša ostao je diplomat kakav je uvijek i bio:
– Dok god postoje treneri koji imaju volju i želju raditi onako kako su do sada naši izbornici radili – znači na bazi patriotizma, nacionalnog ponosa, ljubavi prema košarci, ljubavi prema reprezentaciji – ja sigurno neću biti među kandidatima – kazao je Repeša, niti zatvarajući, niti otvarajući vrata.
Neven Spahija je bio prvi kojeg je Danko Radić spomenuo nakon ispadanja od Grka.
– Kako sam u izlaznoj godini ugovora s Fenerbahčeom, koji je izuzetno zahtjevna sredina za rad, a kako pretendiram na španjolsko tržište, koje bi mi se zatvorilo eventualnom ulogom izbornika, sigurno neću ozbiljno razgovarati o preuzimanju reprezentacije, čak i kad bi mi to netko ponudio, dok ne budem imao riješene dvije iduće sezone rada u klubu – jasan je Spahija.
– Teza o profesionalizaciji izbornika je odlična, ali osobno mi takav dogovor, ili ugovor, sa Savezom ne bi predstavljao neki dodatni motiv, jer sam sebi uvijek postavljam najviše moguće kriterije. Utoliko i svoj posao s reprezentacijom ne smatram završenim ili zaokruženim – dodao je Neven, na kojeg očito ne možemo računati iduće tri sezone, ali nakon toga bi do nekog ozbiljnog razgovora moglo doći.
