RIJEKA   Duško Miočić nakon sedam se godina vratio u košarku kao predsjednik Košarkaškog saveza Primorsko-goranske županije. Na novoj će mu poziciji biti sigurno dosta lakše nego u razdoblju od 2010. do 2016. godine, kada je bio predsjednik Kvarnera 2010 i kada je sam odlučio otići zbog neispunjenog cilja – igranja u ABA ligi. Momčad je tada izborila regionalnu ligu, ali Miočić i uprava nisu našli zajednički jezik…

– Što je prelomilo da se vratim u košarku nakon gorkog iskustva? Bit ću iskren, puno nove energije. Vidim novi zamah u riječkoj košarci u liku i djelu Roberta Jurkovića i želim, s obzirom na to da sam stari Kvarneraš, da se riječka košarka i Kvarner 2010 vrate na staze stare slave kada smo imali krcatu dvoranu i rušili sve pred sobom u Rijeci. Tada smo Split u šest godina dobili 17 puta! Dobio sam ponovo volju, znam Jurkovića cijeli život i znam da je pozitivan »luđak«. Okupio je strašnu upravu u Kvarneru 2010 i znam da će se klub vratiti i biti jak. On me zamolio da pomognem županijskoj košarci. Prelomio sam doslovno nekoliko dana prije izborne skupštine. Napisao sam odmah program i u sebi sam ponovo osjetio onu energiju koju sam imao 2010. godine. Napravit ćemo dobre stvari za županijsku košarku – kaže novi Miočić, koji se košarkaškim zaljubljenicima u Rijeci i okolici ne treba previše predstavljati.

Mlađe kategorije

Iako mu je odvjetništvo primaran posao, već je i prije 2010. godine bio uključen u rad uprave starog Kvarnera, a uz košarku je vezan od svog djetinjstva. Prošlog mjeseca ponovo je izabran i u Arbitražu Hrvatskog košarkaškog saveza.

– Cijeli život sam u košarci. Sva prijateljstva iz mog djetinjstva i mladosti vezana su za košarku i poznajem sve ove dečke u Županijskom savez. Moj najveći uspjeh u košarci bila je titula državnih viceprvaka s juniorima Kvarnera. Aramis Naglić bio je najbolji igrač, ja sam bio član najbolje petorke… Izgubili smo u krcatoj dvorani u Slavonskom Brodu od juniora Cibone koji nisu nikad bili jači. Ivo Nakić, Franjo Arapović, Razić, Rizman, Anzulović… A mi dečki iz Rijeke se skupili s legendarnim trenerom Acom Boškovićem i plakali tri sata nakon utakmice.

Igrački se ipak nije zadržao u košarci, ali Miočić se cijeli svoj život pokušava vratiti sportu kroz druge funkcije. Uoči izborne skupštine je već pripremio i program rada upravnog odbora Županijskog saveza, a najnovija stavka i promjena je da će svaki član uprave morati financijski pridonijeti, osobno ili kroz sponzore i donatore.

– Uveo sam taj princip da klincima omogućimo bolji razvoj, što je moguće više turneja i utakmica. Županijski savez prvi put u povijesti ima svoj proračun i sav taj novac ići će mlađim uzrastima. U struku se neću miješati, moja je uloga nalaziti novac za funkcioniranje Saveza. Ciljevi? Pojačati rad s mlađim dobnim kategorijama, a naglasak je na izvrsnosti, želimo im omogućiti što više kampova, utakmica, turnira… Također, moramo više proizvoditi igrače jer je ova regija uvijek proizvodila dobre košarkaše. Trebamo i pojačati rad s trenerima, kvalitetu trenerskog rada i, ako treba, slati ih na različita doškolovanja i seminare.

Viši rang

Osim toga, Miočić naglašava da je cilj u njegovu mandatu da više seniorskih klubova izbori za nastup u višem rangu. Prioritet su povratak Kvarnera 2010 te ostanak Škrljeva u elitnom društvu.

– Vjerujem u Škrljevo, Kvarner i cijelu županijsku košarku. Želim da imamo što više klubova u HT Premijer ligi. Najveći derbiji i krcate dvorane Kvarnera bile su i u utakmicama protiv Škrljeva. I onda da treći klub, jedan od A-2 ligaša, uđe u Prvu ligu pa da se tamo mogu razvijati igrači koji u tom trenutku još ne mogu igrati u prvom rangu – zaključio je Miočić.