RIJEKA »Cedevita« je dvokorakom izborila finale i čeka boljeg iz majstorice »Cibone« i »Zadra«, dok je »Kvarner 2010« završio uspješnu sezonu, s polufinalima doigravanja i Kupa Krešimira Ćosića, uz zasluženi pljesak s tribina. U oba natjecanja upravo je zagrebačka momčad, slagana za Euroligu, bila previsoka prepreka za momčad Marijana Mancea, koja je u samom finišu sezone ostala bez najviših igrača, Špralje i Bakovića.

Petar Marić ubacio je 12 poena u prvoj četvrtini, u kojoj su se domaći dobro držali. U osmoj minuti rezultat je još bio izjednačen (14:14)… Gosti su stisnuli početkom druge dionice, načinili seriju 9:1, ali Miličević, koji je počeo utakmicu na mjestu centra, vezao je dvije trice (27:33) i prisilio Veljka Mršića na pozivanje minute odmora. Efekt su bile Bilanovo zakucavanje i Pullenova trica… Ali nije to bila »Cedevita« koja melje, previše je bilo dekoncentracije, čak i i početničkih pogrešaka. Omjer skokova (14-9) u prvih 20 minuta (ukupno 30-29) dovoljno svjedoči da je voljni moment gostiju bio na minimumu. Domaći su to iskoristili, s 11 poena Miličevića u drugoj četvrtini smanjili su na pola koša zaostatka (39:40) i imali kontru, nakon što je Miličević blokirao Whitea na ziceru. No, Marinelli nije pogodio, Babić je realizirao dva bacanja, a Pilepić sa sirenom kaznio Marićevu izgubljenu loptu u napadu za koju je Mance ispucao minutu odmora. No, teško se Mariću išta može zamjeriti s obzirom na 21 poen (truce 3-4) i 11 skokova.

Marić je u petoj minuti treće dionice smanjio na na samo minus 2 (44:46), minutu kasnije domaći su ostali bez Miličevića zbog pet osobnih pogrešaka, pa je u »vatru«, na reprezentativca Žorića, morao 18-godišnji Mate Vucić. Do kraja domaći su dugim napadima topili vrijeme, poslije zagrebačkog smrzavnja na minus 56, riječkih minus 19 dobro zvuči, pogotovo što u posljednjih 5:41 minute igre i trice Marića, nisu nijednom pogodili.

Uoči podbacivanja minutom šutnje odana je počast Mili Rapaiću, kapetanu i treneru »Kvarnera« u danima kada je gledalište u Dvorani mladosti bilo tijesno… Rapaić je zaslužio još jedan, posljednji pljesak s tribina za sve što je dao riječkoj košarci.