RIJEKA Košarkaši Kvarnera 2010 zaključili su regularni dio prvoligaške sezone s 24 pobjede i tek dva poraza, i to oba od osječkih Vrijednosnica, te kao lideri kreću u onaj posljednji i najvažniji dio sezone, doigravanje za prvaka. Riječani su u posljednjem kolu opravdali ulogu favorita protiv Omiša, a već ovog vikenda slijedi im prvi polufinalni susret. Prvi protivnik na putu prema povratku u najviši rang je Gorica.

– Krenuli smo malo sporije protiv Omiša jer se tek vratio Paolo Marinelli, pa smo možda malo čekali da on nešto iskreira, kao i ranije. Čim smo nametnuli jači ritam i pojačali obranu, sve se okrenulo na našu stranu. Utakmica je primarno poslužila da se Paolo vrati jer nam je ipak važan igrač. Očekujem da će se kroz ovo razdoblje fizički još dignuti, najbitnije je da ide na bolje. Utakmica je uglavnom poslužila svrsi, a mislim da smo mi u odnosu na većinu ekipa ipak dominantni – kaže kapetan Kvarnera 2010 Siniša Štemberger.

Znanje

Unatoč dvama porazima od osječke ekipe, koja je na kraju završila na drugom mjestu s omjerom 22-4, momčad trenera Branimira Pavića jedina je pokazala konstantu ove sezone. Vrijednosnice su uz četiri poraza upisale i tri pobjede tek nakon produžetaka, a bilo je tu i podosta egal utakmica. Riječanima se pak osim dramatičnog poraza od najvećeg konkurenta na Kozali, iako su u desetoj minuti vodili 30:11, nema previše toga za zamjeriti.

– Ne bih davao neke alibije, ali stvarno smo imali dosta poteškoća u toj utakmici. Bila je tu ozljeda Paola, koji je naš najbolji igrač, a i Čakarun, o kojemu puno stvari ovisi, bio je u procesu oporavka od gripe… I onda smo u trenutku kada nismo prelomili utakmicu, psihološki pali pa je završilo kako je završilo. Ostatak sezone? Sigurno je moglo i bolje, što se tiče same igre. Na trenutke nam se događaju razdoblja mlakosti, kao »mi ćemo sad to sve odraditi na znanje«. Košarka nije takva igra. U umjetničkom klizanju imaš obvezan dio koji moraš odraditi, a umjetnički dio je tvoja inspiracija. Ali ako ne odradiš obvezni dio, ostatak pada u vodu. Tako i u košarci, moraš odraditi obranu, taj »prljavi posao«, zatvoriti skok… I onda na drugoj strani terena, ako znaš i imaš šutere, a mi imamo, dovršiš posao. Vidim neki prostor za razvoj, da od prve do zadnje minute »gazimo« svih 12. To nam je malo nedostajalo, uz ozljede koje su nas poremetile. Ali, sve je to iza nas i sada nema alibija. Imamo širinu, dečke koji dobro treniraju, koji se još moraju posložiti, poput Smojvera. Vjerujem da ćemo to uspjeti sve pokriti. Sigurno smo favoriti.

Nova uloga

Štemberger će za dva tjedna proslaviti 45. rođendan. S obzirom na partije na parketu, fizičko stanje i volju, moglo bi mu se »oduzeti« barem deset godina.

– Nisam iznenađen. Jest da vrijeme ide, ali u dobrom sam fizičkom stanju. Trudim se trenirati svaki dan, biti što prisutniji na treninzima i naravno da sam ove godine u malo drugačijoj ulozi jer ulazim s klupe. Ne razmišljam o tome koliko igram, imam apsolutno razumijevanje i mislim da mi je ta uloga dosta dobro sjela. Iako, očekivao sam da ću gađati bolje jer imam ove godine puno otvorenijih šuteva, gdje imam Čakaruna i dobre razigravače Marinellija, Jelenkovića i Vujasinovića. Ali, bitno je da u svakom trenutku dam što mogu i na taj način doprinosim ekipi.

Kvarner je Goricu pobijedio 75:71 prije desetak dana, ali u nekompletnom sastavu. Sada se vratio Marinelli, a jedini na popisu ozlijeđenih je Vucić.

– Idemo korak po korak. Gorica nas je namučila ovu zadnju utakmicu. Bilo je gusto, ali svejedno vjerujem u nas jer stvarno mislim da imamo veliku kvalitetu. Samo da svi ostanemo zdravi i bit će to OK – zaključio je Štemberger.