RIJEKA Prije nešto više od sedam mjeseci iz Hrvatskog košarkaškog saveza stigla je vijest da će Kvarner 2010, tada drugoligaš, popuniti dvanaesto mjesto u Prvoj ligi od koje je odustao splitski Universitas. Prošle subote na Trsatu Riječani su proslavili pobjedu protiv Sesveta, ali i kraj uspješne sezone. Tri kola prije kraja u Omišu su ispunili svoj najvažniji cilj i osigurali ostanak u prvoligaškom društvu, a sezonu su zaključili na osmome mjestu.

– U klubu je super atmosfera, zadovoljni smo što smo pobjedom završili ovu uspješnu sezonu – započeo je dopredsjednik Kvarnera 2010 Dražen Padovan, koji je na čelo kluba, zajedno s predsjednicom Romanom Mirašević, stigao u ljeto 2018. godine. Protekle tri godine nisu imali lagan posao. Klub je u međuvremenu ispao, ali se i vratio u Prvu ligu, a najveći su problem predstavljali nagomilani dugovi. U ovu sezonu krenuli su s realnim ciljevima.

Na početku sezona imali ste dva cilja. Jedan je bio ostanak u ligi, a drugi afirmacija mladih igrača. Uz osigurani ostanak, koliko ste zadovoljni razvojem mladih igrača?

– Smatram da se moglo još više i bolje raditi s mladima. Jedan razlog je pandemija koronavirusa koja je omela sve oko sporta, a samim time i razvoj mladih igrača. S druge strane, pokušali smo kroz dvojicu iskusnih igrača mladima u prvom sastavu pružiti što jaču potporu da bi se oni mogli razvijati kroz treninge i utakmice. Nadam se da smo u tom dijelu uspjeli, a to ćemo vidjeti tek iduće sezone, nakon što ovo ljeto odradimo dobar trenažni ciklus. Moramo tek vidjeti kako naprijed, a sve to ovisi i o financijskoj kontrukciji koja će se kroz idućih mjesec, dva probati složiti za razdoblje koji nam slijedi da bismo mogli znati koje su nam mogućnosti daljnjeg ulaganja u domaće mlade igrače.

Iskusna trojka

Najveći doprinos ostanku u ligi dali su najstariji igrači, Štemberger, Tončinić i Perković. Ostanak je ipak teško izvediv bez potenciranja iskusnijih igrača?

– Definitivno bez te iskusne trojice igrača, kojima smo jako zahvalni što su se uopće odlučili na suradnju s klubom, ne bi se moglo opstati u Prvoj ligi. Treba ipak biti realan, oni su donijeli kvalitetu i iskustvo i samim time su primjer mladim igračima koji su, nadam se, ove godine skupili puno dobrog iskustva i savjeta od njih. Želimo da to onda iskoriste u budućnosti jer nam je još uvijek cilj da oni postanu nosioci kluba i da nas drže u Prvoj ligi i možda kroz godinu, dvije pomognu u ostvarivanju zadnjeg i temeljnog cilja, ulaska u Premijer ligu.

Naslijedili ste velike financijske dugove dolaskom u klub prije tri godine. Kakva je sada situacija što se toga dijela tiče?

– Mogu reći da smo veliku većinu toga duga riješili. To nije bio lagan posao, ali uspjeli smo velikim naporima i uz pomoć Grada i Riječkog sportskog saveza, kojima bih zahvalio na pomoći i susretljivosti. Ostao nam je još jedan mali dio, ali smo na dobrom tragu da se sve to riješi i da omogućimo još bolji rad svim kategorijama koje klub ima. Taj nas je dug jako sputavao uz zatečenu vrlo lošu atmosferu u i oko Kvarnera. Kada se boriš s dugovima, onda nisi u stanju imati novce za ulaganje u daljnji razvoj mladih igrača i njihovo stručno napredovanje.

Pozitivno ozračje

Rekli ste da je temeljni cilj ulazak u Premijer ligu. Imate li mogućnosti trenutno napraviti taj iskorak? Gdje vidite Kvarner 2010 u budućnosti?

– Mislim da bi to moglo biti moguće jedino s jednim velikim i kvalitetnim sponzorom. Ne želimo na silu pokušati napasti Premijer ligu. Htjeli bismo imati jedan stabilan klub koji radi korak po korak i onda na jedan prirodan način, s većinom igrača koje sam izgradi, dođe na tu razinu. A za to možda bude potrebna godina, dvije, a možda i tri. U ovom razdoblju pandemije i teške gospodarske situacije vrlo je teško naći sponzore i zato moramo biti realni te ne srljati. Još uvijek na neki način traje stabilizacija kluba na svim razinama, a za to sve treba uložiti još puno truda.

Razmišljate li već i o slaganju ekipe za iduću sezonu, tu se ponajprije postavlja pitanje o nastavku karijere Štembergera i Perkovića?

– Malo je rano za razgovarati o slaganju ekipe. Uprava će sjesti sa stručnim stožerom i analizirati odrađenu sezonu te ćemo nakon toga donijeti zaključke. A što se tiče Štembergera i Perkovića, ja bih volio da ostanu i dalje igrati za Kvarner, ali i da budu dugoročno uključeni u rad kluba sa savjetima i znanjem jer su to »de facto« legende riječke košarke. Trener i igrači zajedno su disali i vjerovali u ostvarenje cilja u svim trenucima. Svi smo se zajedno trudili da se stvori i održi pozitivno ozračje te svima na tome zahvaljujem. A posebno treneru Šućuroviću koji je s ekipom dojedrio u sigurnu luku.