Aramis Naglić: Bilo je kao da je netko pisao knjigu

Ovo mi puno znači, dobio sam priliku steći dodatno iskustvo, koje se bez ovakvih utakmica ne može dobiti. Osim toga, ovo je i velika osobna satisfakcija – priznaje Naglić

RIJEKA Aramis Naglić dočekao je svoj prvi trenerski trofej. Prije nešto više od tri mjeseca odlučio je prihvatiti poziv iz Slovačke i preuzeti momčad »Intera« iz Bratislave, danas prima čestitke sa svih strana.

Prvi trenerski trofej zasigurno će ostati upamćen, pogotovo jer je osvojen u dramatičnoj finalnoj seriji u kojoj je njegova momčad titulu osvojila u majstorici na gostovanju kod »Komarnog«.   

– Prve dvije utakmice smo izgubili, kao i prednost domaćeg terena. Treću smo dobili na gostovanju, četvrtu u produžetku. Petu smo izgubili, u šestoj smo na domaćem terenu u drugoj četvrtini gubili čak 23 poena razlike. Bilo je 40:17 za »Komarno«. I u fantastičnoj atmosferi okrenemo utakmicu. Koliko je bilo zanimanje javnosti za sedmu utakmicu najbolje će potvrditi da su »Komarnu« nudili da tu utakmicu zbog veličine dvorane igraju u Bratislavi.

– Slovačka je zemlja hokeja i nogometa, ali je ove godine košarka bila gledanija od nogometa. I to je zanimljivo. TV postaja Slovaksport je prenosila utakmice, radili su dosta dobre prenose, stvoren je velik interes i to im je sada šansa da se košarka podigne na jednu višu razinu.

Otvorili su ligu strancima, svaki klub ima pravo na osam stranaca, što je dobro za ligu, a loše za mlade domaće igrače. Kada se gleda sama kvaliteta lige, ovi vodeći klubovi, koji su bili u doigravanju, između su naše A-1 i NLB lige i to su financijski sređeni klubovi koji uglavnom angažiraju igrače koji imaju nekakav curiculum. Ove ostale momčadi su na razini naše A-1 lige – kaže Naglić.

Nisu, naravno, pristali, igralo se kod njih, dvorana je bila dupkom puna. Sjajno smo ušli u utakmicu, poveli 11 razlike, prosuli prednost i u dramatičnoj završnici, u kojoj se svašta zbivalo i u kojoj smo dobili čak dvije tehničke, uspjeli doći do pobjede – u kratkim je crtama Aramis Naglić dan nakon dolaska u Rijeku prepričao zbivanja iz finalne serije.

Ono što pričom nije mogao dočarati jest atmosfera koja je vladala u dvoranama tijekom završnice sezone i emocije koje su riječkog stručnjaka i njegove igrače obuzele nakon osvajanja naslova prvaka.   

Iskustvo

– Ludilo, bilo je vrlo emotivno, rasplet je bio kao da je netko napisao knjigu – kazat će Naglić. – Ovo mi zaista puno znači, radio sam s kvalitetnim igračima, dobio priliku steći jedno dodatno iskustvo, koje se bez ovakvih utakmica ne može dobiti. Osim toga, ovo je i jedna velika osobna satisfakcija, sam sebi sam na neki način dokazao da mogu raditi ovaj posao – nastavlja Naglić, kojemu se sigurno nije bilo lako nositi s pritiskom. Naročito nakon dvaju uvodnih poraza u finalu.    – Bilo je lakše nego na onim utakmicama koje smo igrali prije doigravanja. U finalu je ipak drugačije, maksimalno si koncentriran, sto posto si u utakmici. Tek kada nakon utakmice sjedneš, počneš razmišljati o nekim stvarima – nastavlja Riječanin, koji na raspolaganju nije imao momčad košarkaških anonimusa.   

– Martin Rančik je internacionalac, ali se vratio nakon operacije koljena i imao je strašno puno fizičkih problema. Imao sam i Alanda Tuckera, bivšeg NBA igrača, koji pak nema križne ligamente, ovdje dobro znanog Marlona Garnetta, vrsnog šutera, koji ima 36 godina i teško se sam izbori za poziciju. Vrsni su to igrači, ali niti jedan nije više u zenitu. Bilo je zanimljivo, ali je super završilo. Nitko iz vodstva kluba nije očekivao naslov, iako smo priželjkivali ulazak u finale. Super je ispalo – govori Aramis, koji je ekipu preuzeo uoči doigravanja, u trenutku kada su bili peti. Uveo ih u doigravanje, nakon toga do naslova.

Aramis je u Slovačku otišao na poziv ljudi s kojima je blisko surađivao dok je bio igrač u »Slovakofarmi«, s kojom je kao igrač osvojio tri slovačke titule.   

Prva opcija

   – Jedan je bio direktor »Slovakofarme«, drugi predsjednik. Nisu eksponirani, ali su bitni u klubu. Obojica mi vjeruju, odlično smo surađivali. Titula nije bila imperativ, ali sretan sam jer sam na neki način uspio potvrditi svoj status u Slovačkoj – dodaje najtrofejniji riječki košarkaš, koji unatoč naslovu još uvijek nije definirao svoj status za iduću sezonu. Pregovori su, reklo bi se, u tijeku.

   – Trenutačno sam prva opcija, ali dogovorili smo se da odluku donesemo za mjesec dana. Predsjednik i glavni financijer kluba želi sve to lijepo posložiti, dignuti na jednu višu razinu. Hoće li u tome uspjeti, tek će se vidjeti – govori Naglić, koji unatoč ovom naslovu, još uvijek nije donio definitivnu odluku hoće li mu trenerski posao i nadalje ostati glavnom preokupacijom.

   – Nikad ne znaš u kojem će se smjeru razvijati karijera, hoćeš li dobiti kakvu ponudu ili nećeš – zaključit će Naglić.