RIJEKA Hrvatska rukometna reprezentacija večeras protiv Francuske otvara nastup na Europskom prvenstvu u Szegedu (20.30 sati). Izabranici Hrvoja Horvata su, kao uostalom i sve dvadeset i četiri zemlje sudionice prvenstva, što danas počinje u Mađarskoj i Slovačkoj, dali sve od sebe da bi se što bolje pripremili za tako zahtjevnu utrku, praktički i nadmetanje najboljih rukometaša na globusu.

Hrvatski rukometaši su, međutim, na tom zahtjevnom putu imali neželjene suputnike zbog kojih su ostali bez tri igrača iz prve sedmorke, sve kad ionako nemaju široku lepezu igrača najveće svjetske klase, kakve su oni koje su putem izgubili. Otpao je tako desni bek Luka Šebetić, što je tek bila munja koja je najavila vijest gromovitiju od grmljavine, saznanje da su dva najbolja igrača, Domagoj Duvnjak i Luka Cindrić, zaraženi koronavirusom. Nade da će se kapetan Duvnjak, koji je na oporavku u Osijeku, te Cindrić ipak tijekom prvenstva priključiti suigračima, sada su tek hipotetska razmišljanja, stvarnost govori o nužnosti okretanju snagama koje su na raspolaganju nadajući se da će one dostajati za željene uspjehe.

– Teško je nešto reći o ovim pripremama u situaciji kada smo pod stalnim psihološkim pritiscima, čestim odlascima na testiranja – kaže izbornik Hrvoje Horvat o itekako stresnim pripremama u Poreču te pogotovo u Osijeku. – Igrači su stvarno izloženi situaciji na koju baš nisu navikli te u kojoj ne znamo tko će smjeti, a tko neće smjeti ići na trening. Ali, eto, kako je nama, tako je i drugim reprezentacijama. Trudimo se, pokušavamo sve te probleme ostaviti iza sebe, nastojali smo ispuniti naš plan priprema. Nije bilo lako, ali dečki su zbilja dali sve od sebe. Poštedi li nas taj COVID-19 nekih daljnjih izostanaka, mislim da ćemo biti dobri.

Zaštitni znak

Ispada da nad trenerima lebdi stalna neizvjesnost, ispada da praktički do same utakmice ne znaju hoće li taj nemilosrdni virus napasti nekog igrača.

– Tako je kako je, ne trenira se u kompletnom sastavu, stalno netko izostaje, ali smo majstori prilagodbe koji mogu improvizirati i u kratkom vremenu napraviti puno toga. Ali, vidjet ćemo s kojim ćemo se sve problemima još morati suočiti.

U kratkom razdoblju postojanja mlade hrvatske države rukomet je postao jedan od zaštitnih znakova kvalitete sporta. Razni Horvatovi prethodnici su se naosvajali medalja na najvećim međunarodnim natjecanjima, Hrvatska je dva puta bila olimpijski pobjednik, jednom svjetski prvak. Po onoj »Vox populi, vox Dei« narod odgovara na te uspjehe, reprezentaciju stalno prate skupine brojnih navijača. Ljudi poput pokojnog Velimira Kljaića-Kljuna ili Line Červara utrli su zlatni trag kojim sada kroči Hrvoje Horvat, izdanak slavne bjelovarske obitelji, trener čiji je otac Hrvoje, legendarni Cveba, bio najbolji rukometaš na svijetu. Hrvoje mlađi je uglavnom pred vrlo visokim ciljevima koje su postavili njegovi slavni prethodnici.

– Hrvatska rukometna reprezentacija je godinama stvarala svoj kult pa zato i imamo vojsku navijača, zato nas prati toliko ljudi. To je reprezentacija koju prati najveći broj navijača. Na to smo ponosni, to nam daje samo jedan dodatni motiv i veliku obavezu da uvijek budemo pravi, da uvijek damo sve od sebe. Kada na taj način promišljaš i radiš, tada zapravo i nema nekog stresa i dodatnog problema jer jednostavno treba prvo biti pošten prema sebi, a onda i prema onome što se radi.

Iz igračkih redova su se čule poruke da ne treba gledati suparnike, nego samo sebe, ovaj hrvatski »pogled u ogledalo« ukazuje sliku obnovljene, pomlađene reprezentacije.

– Sigurno da je pravi put taj po kojem moramo svoju igru dovesti do određenog optimuma, do nekakve gornje granice do koje možemo igrati. To će, istina, ovisiti i o zdravstvenom kartonu. Tako da ne razmišljamo puno o protivnicima jer imamo dosta svojih problema. Naravno da ćemo analizirati svakog suparnika. Dogovorili smo se da uvijek idemo korak po korak. To je jedini pravi put kojim se može dati maksimum.

Prva stanica na hrvatskom putu je Francuska, reprezentacija najveće svjetske klase. Trikolori su, istina, u velikim problemima zbog koronavirusa i ozljeda, ali njihova momčad kod svih uvijek izaziva itekakvo štovanje. U skupini C Hrvatska potom u subotu igra sa Srbijom, a onda u ponedjeljak s Ukrajinom.

Najvažniji susret

– Već smo pokazali da za Francusku imamo rješenja. Odigrali smo s njima fantastičnu utakmicu u Montpellieru gdje nam je nedostajalo malo snage, možda čak i malo vjere, da ih možemo pobijediti na njihovom terenu. Tu smo već pokazali da se s Francuzima može igrati. Ako uspijemo ponoviti tu igru, vjerujem da imamo velike izglede da ostvarimo pobjedu odmah na otvaranju. To bi nam onda uvelike olakšalo daljnji put. Dva dana poslije Francuske očekuje nas utakmica sa Srbijom, koja je zapravo za nas najvažnija na prvenstvu.

Izbornik i njegova momčad svakako imaju plan i viziju kako odigrati susret koji Horvat smatra ključnim.

– Stalno govorimo da gledamo sebe, u ovom slučaju razmišljamo o utakmici s Francuskom, daleko nam je susret sa Srbima. Protiv njih želimo biti maksimalno koncentrirani. Srbija je ozbiljna reprezentacija koja je uvijek imala velik broj dobrih pojedinaca, a u zadnje vrijeme pokazuje da je postala i dobar kolektiv, pretvorila se u pravu momčad. Sigurno je da su izazovan suparnik gdje će trebati svi biti na gornjim granicama svojih mogućnosti i pružiti maksimum.

Prvenstvo još nije ni počelo, ali po starom običaju razmišlja se o krajnjim dosezima.

– Nezahvalno je sada davati nekakve prognoze. Osobno bih bio zadovoljan da svaku utakmicu odigramo na gornjoj granici naših mogućnosti, odnosno da na terenu uspijemo pokazati ono što znamo. Mislim da bi to bila najveća pobjeda mene kao izbornika, da vidim dečke da daju svoj maksimum. Naravno da imamo svoje snove i želje. Želimo borbu za medalju i od toga ne odustajemo. Bez obzira na sve nedaće i poteškoće pokušavamo raditi najbolje što možemo.

Obrana

To sve i u »uvjetnoj varijanti« da se Hrvatska bez Cindrića i Duvnjaka ipak može boriti za odličje.

– U prijateljskim susretima s Rusima vidjeli smo da dobrim dijelom utakmice možemo držati visoki tempo, odigrati dobro napadački i obrambeno. Ako to uspijemo spojiti u 60 minuta i s ovako prorijeđenim sastavom, možemo biti jako nezgodni. Vjerujem da ćemo se pokazati u najboljem svjetlu bez obzira u kojem sastavu istrčali. Individualna kvaliteta će odlučivati o obrani koju ćemo igrati i načinu na koji ćemo igrati.

Igračima je pritom itekako nužna mentalna snaga u stresnim utakmicama te vjera u vlastite mogućnosti.

– Napravili smo dobar kolektiv, što je primarno da bi se napravio dobar rezultat. Prava smo obitelj, što nam zapravo daje najveću snagu jer niti jedan pojedinac nije jak kao pravi, zdravi kolektiv.

Odraz kolektivnog rada u rukometu jest upravo igra u obrani koja je posljedica zajedničkog rada, svaki igrač treba biti kotač u stroju.

– Dobra obrana je prvi preduvjet da bismo imali samopouzdanje. Po tom defenzivnom dijelu vidi se koliko smo spremni za velike stvari. Taj dio igre se toliko ne cijeni, to je onaj, recimo, prljavi dio rukometne igre i ako se tu niste spremni podrediti kolektivu i dati sve za rezultat, onda ne možete igrati dobru obranu. Ako se razmišlja samo o napadu, o tome koliko ćemo golova zabiti, onda smo zapravo pogriješili.

Znamo, naime, da su se sve medalje osvajale jer je primarno temelj bila dobra, čvrsta, agresivna, koncentrirana obrana. Još uvijek je nismo pokazali, još je uvijek ostalo nekakvih repova, no dogovaramo se i radimo na tome. Svjesni smo, što je jako bitno, da tu imamo prostora za napredak i da to nije naše najbolje izdanje.