Trebao je to biti komentar o još jednoj sjajnoj predstavi naš reprezentacije. Trebao je da na scenu nisu stupili divljaci. Baklje su počele letjeti po terenu na opće čuđenje i zvižduk cijeog stadiona. Navijači su se sami počeli obračunavati sa – stokom. Jer kako drukčije nazvati ljude koji dolaze na stadione da bi pravili nered. Jučer su divljaci prodali reprezentaciju i osramotili Hrvatsku. Neviđeni primitivizam, navodno splitskih navijača. Idiota! Sjećate se Milana studenoga 2013. godine kada je prekinuta utakmica s Italijom. Azzurri su bili na koljenima, poslije nereda na tribinama vratili su se u utakmicu. Završilo je neriješeno umjesto uvjerjive hrvatske pobjede. Tako je bilo i sinoć u Saint Etienneu. Naša je reprezentacija vodila, istina primila je jedan gol, ali imala situaciju pod kontrolom do – prekida. Začuđeni i šokirani Mandžukić pitao je suigrače: »Zar je to moguće!«.

Česi su se vratili u život zahvaljujući hrvatskim navijačima. Koje je Ante Čačić s pravom nazvao teroristima. Milano i Split (Poljud) su najveće sramote hrvatskog nogometa. Prošlo je godinu dana (12. lipnja), još uvijek nisu otkriveni »umjetnici« koji su nacrtali svastiku. Požurivanju predsjedice Kolinde Grabar Kitarović unatoč. Država nije napravili ništa, zar se treba čuditi ovoj sramoti u Saint Etienneu? Divljaci su preuzeli reprezentaciju, kao obračun sa Zdravkom Mamićem i Šukerom. Ti su ljudi za »ludačke košulje«. Europa nam se smije, i žali Hrvate zbog takvih navijača. Kao da nismo odigrali dovoljno utakmica bez publike, a čekaju nas još dvije… Ruski huligani, za razliku od Hrvata nisu kukavice, potući će se, razbiti pola grada, dok je našima vrhunac umijeća – švercanje baklji. Sinoćnja bruka jamačno je planirana. U očekivanju kazne, potvrdili smo da smo narod – idiota. Terorističkim činom napadnuto je najveće bogatstvo, nogometna reprezentacija. Ni krivi ni dužni igrači koji se svim srcem bore za Hrvatsku. Iako s debelim bankovnim računima i slavom velikih igrača.

Ante Čačić nije poput legendarnog trenera Liverpoola, Williama Billa Shanklyja, koji je rekao da postoje dvije velike momčadi, Liverpool i rezerve Liverpoola. Čačić, trener koji u klupskoj karijeri nikada nije počeo dvije utakmice s istim sastavom, jučer nije imao srca dirati ono što je dobro – momčad koja je Tursku zgazila kao opušak cigareta. Realizacija je nešto drugo. Bez obzira što svatko s klupe može odmah zaigrati. Odlučio se na onu drugu vaijantu, »na treningu ćemo popraviti ono što nije valjalo«. Strinić je počeo utakmicu i odigrao veoma dobru partiju, strpao u džep svog igrača i sudjelovao u stvaranju igre prema naprijed. Badelj je defenzivno odradio veliki posao. Čačić je izvagao sve i odlučio, ne dirati ništa.

Česi definitivno nisu bolji od Turaka. Turci su tukli po nogama kao kovači, Česi su htjeli igrati ali nisu mogli zbog nedostatka kvalitete. U umornim i starim nogometnim rokerima inat se probudio kada su bili na konopcima.

Rosicky je u Badeljovu zagrljaju teško dolazio do prostora, a tu je pored njega odmah bio i Modrić.

Česi su morali igrati na sve ili ništa. Ali nisu imali hrabrosti preuzeti rizik. Naši su stoperi, Ćorluka i Vida (skoro su zabili gol u prvom poluvremenu), u sendvič strpali jedinog napadača, Lafatu, a oni koji su mislili prijetiti s krila, naletjeli bi na Srnu i Strinića. Na sredini Česi nisu imali ništa. Hrvatka je dominirala, imala je posjed lopte, a rješenja tražila po bokovima (sedam udaraca iz kuta do odmora !), ali vratar Cech i stoperi dobro su kontrolirali situaciju.

Ivan Rakitić je preuzeo dirigentsku palicu. U rasporedu 4-4-1-1, djelujući iza Mandžukića, ali između dviju defenzivnih čeških linija, unosio je nemir u suparničke redove. Lasom ga nisu mogli uhvatiti. Iskusni Plasil i Darida, dva zadnja vezna (4-2-3-1), nisu znali kako zatvoriti prostor. Nagradio je sam sebe pogotkom u drugom poluvremenu, jer igrao je mestralno. U jednom trenutku sam protiv cijele češke momčadi.

Ivan Perišić je godinama naš najbolji igrač. Igra lijevo, desno… Tako je bilo i jučer. I zabija! Kada naši reprezentativci nisu mogli nacrtati akciji, a nisu uspjevali pronaći suigrača udarcima iz kuta, Perišić je, nakon Badeljove osvojene lopte, krenuo u otvaranje češke konzerve. Kobrina akcija s lijeva, lopta je otišla u suprotni kut. Cech, jedan od najboljih vratara svih vremena, ugrizen je! Česi više nisu imali što braniti.

Smanjili su rezultat iz prekida, a onda izjednačili s bijele točke kada su naši igrači već bili u »navijačkom ludilu«.

Tužan dan za hrvatski nogomet! Izdaja!