Snimio Roni BRMALJ
Drago mi je da smo uspjeli napraviti nešto plemenito i dati doprinos ovoj hvale vrijednoj humanitarnoj akciji. Volim igrati, uživam u nogometu i u druženju sa svojim nogometnim prijateljima. Naravno, pogotovo volim obući dres »Intera« - rekao je Javier Zanetti
Vjerojatno najveći kapetan slavnoga »Intera« svih vremena, Javier Zanetti, predvodio je na Rujevici veteransku momčad »nerazzurra« u dvoboju protiv riječkih vršnjaka i oduševio nogometnu Rijeku uveličavši središnji dio prvog dijela humanitarne akcije »Sve za našu djecu – Kao kap vode na dlanu«, što za cilj ima prikupljanje sredstava za Udrugu DIRA obitelji djece s poteškoćama u razvoju.
»Il capitano« je s brojem četiri na leđima i žutom kapetanskom vrpcom oko lijeve nadlaktice u nekoliko navrata karakterističnim prodorom podsjetio na svoja najbolja izdanja u crno-plavom dresu i pobirao aplauze dobro popunjenih tribina rujevičkoga stadiona. Naravno, i napotpisivao se autograma i napozirao pred objektivima fotoaparata i mobilnih telefona za neke povijesne »selfieje« i drage uspomene.
– Drago mi je da smo uspjeli napraviti nešto plemenito i dati doprinos ovoj hvale vrijednoj humanitarnoj akciji. Kažete da je vrijeme za mene stalo? Volim igrati, uživam u nogometu i u druženju sa svojim nogometnim prijateljima. Naravno, pogotovo volim obući dres »Intera«, baš kao i moji suigrači. To smo ovom prilikom i pokazali. Već sam bio u Hrvatskoj, ali ovo je prvi put da sam Hrvatsku posjetio da bih igrao nogomet. Za »Inter« je velika stvar sudjelovati u ovakvim akcijama, nadam se da ova neće biti posljednja – rekao je poslije utakmice Javier Zanetti, koji se na terenu ponašao poput pravoga kapetana. U svakom trenutku brinuo je da formacija ostane postojana, znao je pronaći pravi trenutak kada svojim angažmanom mora dati impuls momčadi, bio je na licu mjesta kada je trebalo miriti neke »ratoborne« glave (Karagounis – Dobrić), naravno i prigovoriti sucu, ali i čestitati protivniku i gledatelje pozdraviti pljeskom. Kapa dolje, gospodine Zanetti.
Prekrasno i neponovljivo
Utakmica, što se na trenutke otrgla prijateljskom karakteru i poprimila natjecateljski naboj, okončana je remijem na obostrano zadovoljstvo. »Nerazzurre« je u vodstvo doveo Bianchi (22’) odmjerenim udarcem poslije kojega je lopta odsjela u »maloj mrežici« nemoćnoga riječkoga vratara Velimira Radmana, a rezultat u smiraju susreta izjednačio Edo Flego udarcem s bijele točke poslije (ne)dvojbenoga prekšaja Colonnesea na Milinoviću. Uzalud je Zanetti nevoljko mahao rukom poslije Bebekova zvižduka, a Colonnese pokušavao nagovoriti »Mlinku« da prizna sucu kako prekršaja nije bilo. Flego Luci Mondiniju, nasljednjiku legendarnoga »Interova« vratara Francesca Tolda, koji je u tim trenucima bio na terenu u ulozi igrača, nije ostavio puno mogućnosti. Mreža se zatresla, a Edo proslavio jedan od najslađih pogodaka u karijeri.
– Ne zabija se svaki dan pogodak »Interu«. Trema? Bio sam siguran da ću zabiti, zato sam i uzeo loptu – poručio je Flego. Tko zna bi li ishod nadmudrivanja s »Interovim« vratarem bio isti da je, umjesto Mondinija, među vratnicama bio Toldo.
– U ovakvim utakmicama rezultat zaista nije bitan – kaže Toldo. – Dobro smo se zabavljali, drago mi je da je utakmica privukla veliki broj gledatelja. S »Rijekom« smo uspostavili jako dobre odnose, riječ je o klubu koji je organizacijski na vrlo visokoj razini i može biti primjer mnogima. Nadam se da ćemo u budućnosti sudjelovati na sličnim humanitarnim akcijama, a drago mi je ako smo gledateljima uspjeli pokazati barem dio našega nogometnoga umijeća koje smo pokazivali tijekom aktivnih igračkih dana.
Lijepo je na tribinama bilo vidjeti djecu iz udruge DIRA koja su uživala u potezima vremešnih majstora u kopačkama. Predsjednik udruge Josip Brašnić nije skrivao zadovoljstvo.
Jedan je Haso
Organizator akcije Dalibor Horvat »Hoky« padao je s nogu od umora, ali s usana mu nije silazio osmijeh zbog svega što se događalo na Rujevici. »Hoky« je bio jedan od rijetkih koji nije oblijetao Javiera Zanettija, on se radije ponosio darovanim dresom »Sarajeva« s brojem osam na leđima i potpisom Admira Hasančića na plećima. Tipični Dado.
– Haso je uvijek bio moj. Svaka čast svima, ali meni je posebno drago da je Haso potegnuo iz Bosne i Hercegovine, da je iz Slovačke stigao plemeniti čovjek Peter Lerant, da su se akciji odazvali moji prijatelji iz Rijeke, ali i svih krajeva Hrvatske. Svi smo mi ovdje bili u službi humanitosti, ali nisam ni sumnjao u plemenitost svih onih koji su izravno sudjelovali u ovoj akciji – zaključio je Horvat.
U predigri središnje utakmice snage su odmjerile momčadi All Star i Humanih zvijezda, golijadu su obilježili majstorski potezi Admira Hasančića i Gorana Vlaovića, ali i Senada Brkića, Tomislava Ercega, Srebrenka Posavca, mukotrpni pokušaji postizanja pogotka velikoga riječkoga rukometaša Mirze Džombe, pretrčani kolometri nekad uspješnoga boksača Marija Šivolije, nogometno umijeće riječkoga »Demolitionmana« Igora Ivoševića, bravurozne vratarske intervencije riječkoga bubnjara Bobe Grujičića, ali i vratarskog kolege Ganea Rimatorea. Bilo je i sklizanja na rujevičkom travnjaku, neuspjelih pokušaja škarica i peta, pogrešnih pasova… I neka ih je bilo. Sve je to nogomet. Najljepše je, naravno, bilo za trećih poluvremena obiju utakmica, jer… I to je nogomet. Pogotovo u njihovim godinama. Ima li išta bolje od hladnog piva poslije tuširanja… Ni Zanetti nije odolio.
