RIJEKA Na Rujevici mogu odahnuti, momčad pod vodstvom trenera Gorana Tomića napravila je potajno priželjkivano čudo i osvanula na trećem mjestu HNL-a. Nešto čemu se uistinu malotko mogao nadati u turbulentnoj sezoni i nakon velike prednosti Gorice koja se promovirala u najvećeg gubitnika sezone.

Istina, bilo je u Rijekinom trijumfu i dosta sreće, ali i nju treba isprovocirati. Znalo se da se Gorica ne može tek tako dobiti na mišiće, da će trebati strpljivosti sve do posljednjih minuta utakmice. Ovaj put kamenčići mozaika koji vodi u Konferencijsku ligu popločeni su prije svega rukopisom novog trenera Tomića čiji je hrabar pristup u većini utakmica i inzistiranje na igri za gol više, koliko god u nekim utakmicama momčad nije slijedila njegove zahtjeve, donio plodove koji su obradovali sve na Rujevici.

Jednostavno, više od ovog u prvenstvu nije moglo, u Kupu je ostala mrlja neplasmana u finalni obračun i obranu Rabuzinova sunca.

– Sigurno da je pao neki teret s leđa. To vam je tako. Kad te ljudi pozovu u novi klub, očekuju i ostvarivanje nekih ciljeva. S te strane apsolutno sam presretan je smo ispunili glavni sportski cilj, odnosno ulazak u Europu – kaže Tomić. – Sretan sam zbog samog kluba, ali i igrača i navijača. Znam koliko je navijačima stalo da klub igra opet europske utakmice. Čestitke? Bilo ih je jako puno i sa svih strana. Mislim da smo napravili veliku stvar. Kad se vratimo unazad dva mjeseca, treće mjesto je po mnogima bilo nedostižno. Ljudi nisu vjerovali da možemo to ostvariti. Bilo je važno da uhvatimo četvrto mjesto, na treće uopće nitko nije obraćao pozornost. Bio sam optimist po tom pitanju, vjerovao sam u to, a to najbolje znaju ljudi u klubu. Drago mi je da smo uspjeli.

Na neki način predvidjeli ste baš ovakvu utakmicu u kojoj je bilo dosta taktiziranja i čekanja, jednu šahovsku partiju u kojoj se čekalo koja će momčad zabiti drugoj matni potez?

– Bila je to doslovno šahovska borba. Od same pripreme utakmice, varijanti koje smo pripremali pa do izvedbe na travnjaku. Bilo je i nekih dilema prije utakmice, razmišljali smo i što napraviti ako uđemo u završnicu utakmice s neriješenim rezultatom. Donijeli smo neke odluke koje su se možda činile čudne. Primjerice, povlačenje Menala na mjesto lijevog beka. No, na kraju su ti potezi donijeli pobjedu. Ono što smo pripremali i zamislili, uistinu se i dogodilo. Da je bilo obrnuto, zasigurno bi svi govorili zašto smo išli s nekim nelogičnim odlukama.

Pukovnici ili pokojnici

Uspjeli ste na neki način reprizirati prošlu godinu kad se s Lokomotivom u posljednjoj utakmici svladali Osijek u Gradskom vrtu i osvojili drugo mjesto?

– Ova utakmica je bila puno teža od te utakmice kad sam vodio Lokose. U Lokomotivi sam tada bio duže i sva tri kluba koja su se borila za visoke pozicije imala su osiguranu Europu prije zadnjeg kola. Bilo je pitanje samo tko će u borbu za kvalifikacije Lige prvaka, a tko Europske lige. Bilo je i puno lakše s psihološke strane. Ove godine situacija je bila drugačija, jedna momčad morala je ostati razočarana.

Slavlje na travnjaku dovoljno je govorilo koliko je momčadi značila ova pobjeda, sve je izgledalo kao da su igrači osvojili neki trofej?

– Za nas je u ovom trenutku Europa trofej. Peto mjesto bio bi neuspjeh i vidjelo se koliko je igračima bilo stalo do uspjeha. Igranje u Europi nosi posebnu težinu i draž. S neriješenim bismo bili u nekim varijantama ili »pukovnici ili pokojnici«. Deset minuta nas je dijelilo od (ne)uspjeha. I da je ispalo drugačije, ušli bismo u novu sezonu bez neke draži. Ovako imamo razloga za zadovoljstvo i vremena za dobru pripremu nove sezone.

Ovo je praktički bila i posljednja utakmica ove skupine igrača. Kakav dojam su ostavili na vas?

– Puno je reklo to slavlje na kraju utakmice i potrošnja igrača premda možda u nekim utakmicama to i nije baš tako izgledalo. Demantirali su to i pokazali da su karakterna momčad. Momčad koja je kao i sve u ligi imala i crnih rupa i padova forme. Kad podvučemo crtu, mogu reći da su to vrhunski dečki. I slavlje u svlačionici dovoljno govori o tome.

Podbačaj u Puli

Kad vratite film unatrag, koji vam je najljepši i najgori trenutak od dolaska na Rujevicu?

– Definitivno najgori trenutak mi je prvo poluvrijeme u kup utakmici koje smo odigrali u Puli. To je bio totalni podbačaj. Pokušali smo se vratiti u drugom dijelu, čak smo to skoro i uspjeli kao u dosta utakmica ove sezone. A kao najbolji trenutak izdvojio bih ovu pobjedu protiv Gorice. Ona ipak ima najveću težinu.

Što ste željeli poboljšati s ovom momčadi, ali jednostavno nije išlo?

– S fazom napada sam apsolutno zadovoljan, izvukli smo maksimum napadačkog potencijala. Zabili smo puno golova i stvarali jako puno prigoda. Međutim, nikako nismo uspjeli zadržati stabilnost u zadnjoj liniji. Lako smo dobivali neke golove. Tu smo trebali biti bolji i čvršći. Ipak, zadovoljan sam što smo kao momčad izvlačili utakmice. I ta obrana je izvukla puno utakmica. Pa i zabila neke ključne golove.

Možete li nekom od ovih igrača, bez obzira ostane li ili ode, predvidjeti lijepu nogometnu karijeru?

– Ne bih izvlačio pojedince, ali vidjelo se od kada sam tu da su neki igrači iskoristili svoju priliku. Neki nisu, nažalost, zbog taktičkih razloga, ali to je tako. S dolaskom novog trenera »nekome svane, nekom smrkne«. Netko igra više, netko manje. Ali drago mi je da je napadački dio momčadi pokazao svoju raskoš.

Što vam je rekao predsjednik Damir Mišković nakon utakmice? Djelovao je poprilično sretan?

– Naravno da je bio sretan jer ostvarili smo zajednički cilj. Samo se nadam da ćemo opet stvoriti jednu konkurentnu i moćnu momčad, a s povratkom navijača na tribine kao vjetra u leđa od prvog kola krenuti po nove pobjede.

Rijeka će ove godine pred novo prvenstvo sigurno poprimiti bitan redizajn, trebat će, dojam je, stvoriti neku posve drugu momčad. Koliko će to biti olakšavajuća ili otežavajuća okolnost?

– Puno je lakše kad se ostvari neki cilj. Sada možemo u miru slagati novu momčad. Najveći posao je sada na našim direktorima i skautima jer liga se pokazala kao izuzetno zahtjevna. Ako se želimo boriti za sam vrh, nužna su pojačanja u svim linijama. Želimo li konkurirati Dinamu i Osijeku za sami vrh, moramo se pojačati.

Brzina, moć, glad…

Kakvu biste vi Rijeku željeli stvoriti da bude po vašem guštu i da može ozbiljno parirati Dinamu i Osijeku? Na kakav profil igrača biste se orijentirali?

– Volio bih prvenstveno da imamo brzu i fizički moćnu momčad. Momčad koja slama protivnika ritmom i koja je puna tranzicija. Bili smo na tragu takve igre u nekoliko utakmica. Posebno u onih 70 minuta u Velikoj Gorici. A onda bismo taktičke finese i automatizme radili u hodu.

Hoćete li inzistirati na ostanku nekog od sadašnjih igrača?

– Neke igrače jednostavno teško je zadržati. Moramo sjesti i vidjeti. A sigurno da nam je potrebna »svježa krv«. I još bih jedno dodao – zanimaju me igrači »gladni« uspjeha. To mi je također jako bitno.

Još je malo daleko govoriti o Konferencijskoj ligi, ali očekivanja su uvijek velika s obzirom na zaradu, ali i činjenicu da je Europa najbolji izlog za igrače?

– Naravno da bismo najsretniji bili da uđemo u skupine. A za to će nam trebati kvalitetna pojačanja.

Vratar Šibenika Nediljko Labrović i sam je najavio dolazak na Rujevicu. Imate li saznanja koliko su se pratili neki od igrača u posljednje vrijeme?

– Ne bih ništa komentirao dok nešto ne bude službeno. Svaki kvalitetan igrač je dobrodošao, a o detaljima su upućeniji sportski operativci kluba.

Kako vam je raditi u ovom stožeru, jesu li Miletić, Mrčela i Matrljan dovoljna podrška i prava operativa?

– Svima njima je kao i meni stalo da budemo što bolji. Spomenuo bih tu i Radu Ljepojevića, zaduženog za video- analize. To su ljudi koji su lojalni, što je meni najbitnije. Pošteni su i radišni te vole Rijeku.