Marin Ivančić

Glavni kondicijski trener Rijeke preporodio je prvu momčad Bijelih na planu fizičke spreme: “Nosi nas glad za uspjehom”

Denis Frančišković

RIJEKA ENERGETSKI SPREMNA ZA ZAVRŠNICU - Marin Ivančić/Foto V. KARUZA

RIJEKA ENERGETSKI SPREMNA ZA ZAVRŠNICU - Marin Ivančić/Foto V. KARUZA

Tajna uspjeha? Nekakva glad za uspjehom. Jakirović kao osoba ima izraziti pobjednički mentalitet. Jako je staložen i tolerantan. Zna vladati grupom i ključ je svega - tvrdi Ivančić



RIJEKA Ovogodišnji HNL dobio je neku novu Rijeku. Nova je »krvna slika« momčadi, mentalitet, gard, rezultati… Ali vidno je podignuta i fizička sprema igrača. Bio je to jedan od krucijalnih problema nikad lošije jeseni, na svom predstavljanju novi trener Sergej Jakirović jasno je detektirao stanje i aktualni fizički trenutak momčadi označio problemom od kojeg treba početi i sve ostalo rješavati.


Problema je bilo i na planu psihološke stabilnosti poljuljanog i uzdrmanog sastava, u višku kadra i manjku kvalitete. No, duga zimska stanka itekako je dobrodošla, trebalo je zapeti, proliti dosta znoja, pretrčati puno kilometara, dosta sati provesti u teretani. I rezultati su se odmah vidjeli u prvom kolu na gostovanju u snježnom Gradskom vrtu kad su Bijeli u nastavku ubacili u brzinu više i energetski bili puno bolji od Osječana. Momčad je inače padala i bila u »crvenom« već oko 60. minute, od tada, a i sada djeluje puno okomitije i s napunjenim »spremnicima goriva«.


– Svaki put kad dođemo u neki klub postoje inicijalna testiranja. Procjenjujemo energetsku spremnost igrača i odmah smo vidjeli taj problem na prvim testiranjima – kaže Marin Ivančić, glavni kondicijski trener Rijeke. – No, već na oko se moglo vidjeti kako momčad pada u drugim poluvremenima i kaska za drugim sastavima. Pripreme su nam išle u prilog zbog SP-a, imali smo 50-ak dana, što je malo atipično. Optimalna su četiri tjedna, a mi smo ih imali sedam.




Druga važna stvar bila je povijest ozljeda koju smo dobili od fizioterapeuta tako da smo svakom igraču pristupili individualno. Pogotovo glede korektivnih vježbi kako se ozljede ne bi ponavljale. Samo zdrav igrač u kontinuitetu može polučiti neki napredak. Primarni cilj bio je održati igrače što duže zdravima. Uspjeli smo, osim nekih viroza, nismo imali nekih većih problema s novim ozljedama.


Jedan dio igrača postao je dio rubrike »otpisanih«. Upravo jer nisu pratili nove zahtjeve. Među njima je bio i Halilović.


– Bilo je igrača koji, ne da nisu htjeli, nego jednostavno nisu mogli. Svi su dobili šansu, nije bilo nikakvih skrivenih namjera u smislu da se želimo nekog riješiti. Oni nisu to mogli pratiti, bilo im je preteško. Halilović najeksponiraniji? Svi znamo kakav je bio talent, a i vjerovali smo da ga možemo vratiti i probuditi. I on je imao neke ranije probleme, upalu pluća i bolesti.


A što je pravi razlog zbog kojeg nije mogao sve pratiti, ne mogu točno reći. Kod Jakirovića svaki igrač zna na čemu je, otvoren je i za suradnju, a tako funkionira i cijeli stožer. Evo, neki dan smo imali jednu situaciju na treningu s kojom nismo bili zadovoljni. Igrači su morali ostati i odraditi to do kraja. Reagirali smo odmah, na dnevnoj bazi, ne na tjednoj, mjesečnoj. Nema skrivanja.


Dilaver i ubijačina


Iskusni Emir Dilaver znao je istaknuti kako su pripreme bile »ubijačina«, ali kako se na kraju sve isplatilo.


– Baš me obradovala ta njegova izjava. On je igrač koji je igrao na višim razinama i veće utakmice. I kad kaže da je bilo naporno i da je zadovoljan, znači da smo stvarno pogodili. Teren je najbolje mjerilo kako izgledamo, a naravno i rezultati.


U nedjelju s Osijekom za Riječane počinje završni ligaški sprint. Točnije zadnja runda od deset kola koja će opet završiti u Osijeku i dati nove brojne odgovore. Rijeka je na dobrom putu, dojam je da ovakvo stanje duha i spremnosti samo treba zadržati.


– Dosta nam je igrača nedostajalo u stanci zbog reprezentativnih obveza i imat ćemo ukupno četiri dana pripreme za Osijek. Glede završnice prvenstva mislim da smo trenutno u vrhuncu forme, da energetski nećemo imati nikakvih problema. Tako koncipiramo i tjedni raspored treninga, početkom tjedna su intenzivniji treninzi, krajem tjedna spuštamo intenzitet kako bi igrači na utakmici bili maksimalno »našpanani« i svježi. Imamo tu energetsku bazu spremnosti, ovo sad su sada sve određene finese.


Zanimljivo je da su i juniori gotovo izjednačeni sa seniorima po pitanju spremnosti što su pokazale brojke. Trener Goran Gajzler posebno je ponosan na tu činjenicu.


– Njih mogu komentirati u vidu igrača koji nam se priključuju. Oni su u jako dobrom stanju, energetski dobri i radne navike su im dobre. Mogu pohvaliti Omladinsku školu jer radi se jako dobro. To se vidi i po Friganu i Hodži koji su potekli iz Škole. Kroz proces kaljenja u Orijentu i Hrvatskom dragovoljcu, pokazali su da mogu participirati i u sadašnjoj prvoj momčadi Rijeke. Rijeka ide u dobrom smjeru u tom smislu.


Matija Frigan vidno je dobio na eksplozivnosti i kretnjama.


– Naravno da dosta pažnje posvećujemo treninzima brzine i izdržljivosti. Kao i eksplozivnosti. Mi svaki tjedan, odnosno utorkom, imamo dva treninga koja su posvećena baš tome. To su uglavnom mladi igrači, ima prostora za napredak i mogu se još »brusiti«. U svemu je jako bitno i samopouzdanje. Onda je i govor tijela drugačiji. Jako smo zadovoljni glede Frigana i mladih igrača.


Škola i volontiranje


Momčad izgleda kompaktnija i pokretljiva u oba smjera. Koliko prosješno pretrče igrači Rijeke?


– Ovisno o pozicijama. Vezni igrači trče između 11 i 12 kilometara, bekovi između 10 i 11, stoperi između devet i 10. Prosječno je to oko 10.5 do 11 kilometara. Sam taj volumen trke mi iskreno nije toliko zanimljiv, važniji mi je broj sprinteva i visokointezivnog trčanja. Bitno je koliko igrač može ponavljati brze reakcije. U tome je najveća razlika u nogometu. Vratari? Gojko Mrčela već godinama radi jako dobar posao, on ima svoje metode rada, u pripremama sam vodio neke stvari koje se tiču fitnesa, ali 99 posto stvari Mrčela radi s vratarima. Ali Rijeka se po tom pitanju ne brine i ne mora se brinuti već duže vrijeme.


Ivančić je već sedmu godinu u nizu surađuje s Jakirovićem. Riječ je o zagrebačkoj školi, zajedno su počeli u Sesvetama kao drugoligašu.


– Potom je bila sezona i pol u Gorici, sezona u Mariboru, Zrinjski i sad Rijeka. Usporedo s njegovom trenerskom karijerom počela je i moja kondicijskog trenera. Završio sam Kineziološki fakultet u Zagrebu, a usporedo sam radio s Omladinskom školom Sesveta. Jako puno sam volontirao u Zagrebu s trenerima koji se bave fizičkom pripremom. Znao sam što želim i dosta sam bio posvećen radu u različitim centrima, na seminarima. Puno sam radio s djecom i to je s psihološke strane jako dobro za trenera.


Škola iz Sesveta

Zanimljivo, gotovo cijeli stožer Bijelih vuče korijene iz Sesveta. U Rijeci su se svi dobro snašli.


– Živim na Kantridi, odmah iznad stadiona. Tu mi je i obitelj, a slobodno vrijeme svodi se na šetnju uz more. Prošetamo i Korzom. Vodim obiteljski život. A ostalo je Rujevica. Ima dana kad dođemo u osam ujutro, a izađemo u 20 sati. Analiziramo, popunjavamo kadar, razmišljamo o kraju posudbi nekih igrača, novoj sezoni… To sve je živa materija, mijenja se iz dana u dan. Inače sam iz Sesveta. Sva trojica smo od tamo, Jakirović, pomoćnik Marko Salatović i ja. Praktički smo susjedi – kaže Ivančić.

Kobni za Rijeku


Zrinjski je bila posebna priča ovog stručnog stožera.


– U Zrinjskom smo u 73 utakmice došli do 53 pobjede. No, kad smo došli, stanje je bilo jako slično kao i ovdje. Energetski je momčad bila dosta loša, uz loše radne navike. Trebalo nam je vremena i podrška uprave. Nakon šest mjeseci smo odradili sve bitno, digli se i osvojili suvereno naslov prvaka, s jednim porazom u 33 kola. I izlazak u Europu bio je jako dobar, po meni za BiH prilike čak i nerealan. Nesretno smo dobili gol »škaricama« u 121. minuti, a onda ispali na jedanaesterce.


Ivančić i Jakirović uspjehe su gradili postupno, ali praktički od nule. S godinama se stvorilo veliko prijateljstvo i povjerenje.


– Obojica smo potekli iz sredina gdje nismo imali nikakve tehnologije. U Gorici i Sesvetama kupio sam opremu od svojih novaca. Sjetim se tog prvog treninga u Gorici, raspadnutog Peugeota 206 i iza u bunkeru oprema u vrijednosti od pet tisuća kuna. I s time smo se išli u Prvu ligu »tući« s Dinamom i Hajdukom. Onda dobijemo Hajduk pet puta, Rijeku isto toliko. Tajna uspjeha? Nekakva glad za uspjehom. Jakirović kao osoba ima izraziti pobjednički mentalitet. Jako je staložen i tolerantan. Zna vladati grupom i ključ je svega. Izgradili smo veliko prijateljstvo i oboje smo slični, obiteljski ljudi. Živimo nekakav normalan život. Krenuli smo od ničega, a sada došli u klub koji ima sve. Tko to ne bi iskoristio. Radi se puno sustavnije, a prije je bilo puno improvizacije.


Gorica je bila velika enigma za Rijeku. Matjaž Kek dao je ostavku nakon poraza u Velikoj Gorici, pobjeđivalo se najviše Igora Bišćana potom Simona Rožmana. Ležala nam je nekako Rijeka u to vrijeme. I dandanas protivnički igrači vole doći na Rujevicu. Prva HNL utakmica nam je bila baš protiv Rijeke. Izgubili smo 2:0. Nakon toga nas je krenulo. Igrači su motivirani kad ovdje dođu zbog terena i publike koja je jako blizu. Takvi smo tada bili i mi. I uspijevali smo. A rijetko tko je mogao odnijeti bodove iz Gorice – zaključuje Ivančić.


Vukčević najbrži, Grgić, Galešić i Djouahra jako blizu

Andrija Vukčević, lijevi bočni crnogorski reprezentativac i dalje je najbrži igrač Rijeke. No, ima sve opasniju konkurenciju.


– Vukčević je najbrži, potom slijedi Grgić, a čak je i stoper Galešić tu. Možda tako ne djeluje, ali jako je brz. Njihove brojke u sprintu na 30, 40 metara su jako dobre. Čak je i Djouahra tu negdje. Vukčević trči oko 36, Grgić 34 kilometra na sat – kaže Marin.