Danas u 14.30 sati po srednjoeuropskom, odnosno hrvatskom vremenu u 15.30, na stadionu Tottenhama u Londonu počet će susret američke Nacionalne nogometne lige (NFL) između Denver Broncosa i New York Jetsa. Bit će to treća od ukupno šest ovosezonskih NFL utakmica koje se igraju u Europi, a kao i svaka dosad – bit će rasprodana do posljednjeg mjesta.

Čarolija američkog nogometa već gotovo dva desetljeća puni europske stadione: od 2007. godine, kada je NFL prvi put gostovao u Londonu, svaki je susret na Starom kontinentu dočekan s oduševljenjem i – punim tribinama. Liga je odavno shvatila da je Europa tržište koje ne donosi samo zaradu, nego i novu, sve brojniju vojsku zaljubljenika u američki nogomet.

ISTINSKO ISKUSTVO

Razlozi tolikog oduševljenja europske publike nisu samo u nedvojbenoj kvaliteti NFL-a i uzbudljivosti tog, nama još uvijek nesvakidašnjeg sporta, nego i u posebnom odnosu koji sve veći broj ljubitelja američkog nogometa razvija prema tim utakmicama. Taj odnos, premda karte uglavnom kupuju Europljani, sve je bliži onom tipično američkom krajnje pozitivnom poimanju sporta.

Sve se to jasno moglo osjetiti prošle nedjelje, kada smo imali priliku biti dio pravog NFL spektakla – sjajne utakmice između Cleveland Brownsa i Minnesota Vikingsa, koja je pokazala zašto američki nogomet u Europi više nije samo atrakcija, nego i istinsko sportsko iskustvo.

Ono što europskim posjetiteljima svake od europskih NFL utakmica, a tako je bilo i s ovom između Vikingsa i Brownsa, odmah upada u oči nekoliko je stvari, posebno kad takve sportske događaje uporedite s europskim nogometnim utakmicama. Prva stvar koje na ovim utakmicama nema su – specijalci. Dok bi bilo koja nogometna europska utakmica ovakvog ranga, čak i manji derbiji u Hrvatskoj, primjerice Rijeka – Istra, bila praćena uočljivim postrojbama specijalne policije, u Londonu je te nedjelje bilo puno pripadnika osiguranja odjevenih u reflektirajuću žutu odoru te znatno manje klasičnih engleskih policajaca. I, zanimljivo, svi su bili nasmijani i spremni pomoći jer nitko od njih nije osjećao nikavu prijetnju.

Druga stvar posvuda uočljiva i potpuno netpična za hrvatske, pa i znatno šire nogometne utakmice su – osmijesi! Dok na domaćim utakmicama, čak i kad nije riječ o derbijima, vlada manje ili više napeto ozračje popraćeno psovkama i navijačkim pjesamama u kojima se uglavnom nekoga mrzi pa se agresija može, kako se to kaže, opipati, u Londonu su rame uz rame išli navijači oba kluba, zabavljali se, smijali, uživali i veselili se. I nisu tu bili samo navijači Minessote i Clevelanda. Dojam je da se oko i na Tottenhamovom stadionu našlo u dresove odjevene navijače baš svih američkih NFL momčadi! Zbog svega toga i ova je utakmica bila mala svetkovina NFL-a, američkog nogometa i poimanja sporta kao zabave, prijateljstva i suradnje, ali nikako mržnje, agresije, nasilja….

Sve to, naravno, prelilo se potom na stadion gdje je 62.000 ljudi bilo tako smješteno da su jedni uz druge sjedili navijači suparničkih momčadi kao i oni u dresovima klubova koji ove godine u Europu neće ni doći. I nitko nikome nije smetao, nitko nikoga nije gledao poprijeko ili se ljutio ako navijaš za ekipu koja nema tvoje boje.

SVE U ŠESNAEST

Pomogao je pri tom i sjajan zabavni program koji je ipak ekskluzivitet NFL-a i koji cijelom događaju daje poseban ton. U velikoj je to mjeri i zbog specifičnosti američkog nogometa kao sporta. Naime, zbog iznimnog inteziteta u ovoj su igri češće stanke, što zbog ozljeda, što zbog sudačkih provjere raznih situacija, ali i zbog pravila igre koja nalažu da se u određenim situacijama igra zaustavi. Takve pauze znaju trajati od minutu-dvije do tri-četiri minute, a tu stanku organizatori popunjavaju glazbom koja udara iz moćnih zvučnika te snimkama publike od koje mnogo njih jedva čeka da ih kamera uhvate te da oduševljeno počnu mahati.

Uz to na ovoj utakmici gostovao je i rock bend uživo. Riječ je bila o sastavu Rick Parffit JNR, grupi koju je osnovao sin pokojnog gitarista grupe Status Quo, Ricka Parffita seniora. Rukovođen očevim rock nasljeđem, ali i poticajnim ozračjem, bend je, kad god bi im se pružila prilika, svoje dvije-tri minute ispunio čvrstim i ritmičnim američkim i britanskim rockom što je u kombinaciji s izborom »glavnog glazbenog urednika« stvaralo moćnu rock smjesu koja je u pojedinim trenucima poput »Hey Jude« Beatlesa ili »Don’t Look Back in Anger« grupe Oasis, prekrasni Tottenhamov stadion pretvarala u moćnu rock arenu na kojoj su refreni spomenitih pjesama završavani zbornim pjevanjem bez pratnje glazbe.

Posebna je priča ponuda hrane, pića i »ostalog«. Veliki Tottenhamov fan shop smješten u podnožju stadiona za ovu je prigodu pretvoren u službeni NFL dućan, a gužva koja je vladala do pred samu utakmicu sigurno je još jednom na lice NFL gazda navukla itekako širok osmijeh. Radilo se »sve u šesnaest« pri čemu je na deset kasa kupce upućivalo nekoliko pomagača koji su svakom tko bi prišao izvikivali broj kase koja je bila slobodna. Cijene? Za naš džep baš i nisu male, ali ne ide se na NFL utakmicu svaki dan. Evo cijena temeljnih navijačkih memorabilija u funtama – zimska kapa 33, šilterica 50, NFL hudica s logom utakmice 60 ili 70, hudica pojedinog kluba 80, dresovi pojedinih igrača – od 105 do 120 funti. Preračunajte u eure (pa i u kune) i vidjet ćete da baš i nije jeftino. Hrana i piće? Svega i svugdje. Na samom stadionu svaki od pet katova nudi šankove na kojima najčešće idu pivo (6 -7 funti) i hot dog (4-5 funti), ali i niz drugih pića i hrane. Van stadiona izvrsno i raznoliko pri čemu je najpametnije malo se potruditi jer se znaju naći sasvim dobri lokali za doručak ili ručak, ali i sjajni skupi kafići poput kultnog »Totenham No. 8« u kojeg da biste uopće ušli treba na dan utakmice platiti 10 funti!

TRI SATA PROLETE U TRENU

Zbog svega navedenog tri sata, a to je otprilike neki prosjek NFL utakmice, prolete u trenu. No, gdje je tu sport, pitate se? Ima ga, itekako ga ima. Utakmica do tada dviju ponajboljoh obrambenih NFL momčadi ponudila je žestoku borbu i moćne sudare koji se na tribinama kad lupi tijelo o tijelo ili kaciga o kacigu čuju puno bolje nego na TV-u. Utakmica je imala itekakvu dinamiku i zanimljivost jer su Brownsi kao austajderi poveli te u samu završnicu utakmice ušli s prednošću od 17:14 da bi dvadesetak sekundi prije kraja Vikingsi sjajnim dodavanjem Carsona Wentza došli do pobjede od 21:17. Brižljivi statističari zabilježili su da je ovo bila prva utakmica u povijesti NFL-a u kojoj je quarterback, odnosno razigravač bio rookie, odnosno debitant te je svoj prvi nastup u NFL-u ostvario – izvan SAD-a! Riječ je o Dillonu Gabrielu, razigravaču Brownsa, a svoje visoke vrijednosti tijekom odlične utakmice potvrdio je Justin Jefferson, wide receiver Vikingsa, dok su veliki potencijal najavili running back Brownsa Quinshone Judkins i tight end David Njoku.

Sve u svemu – nezaboravno! Pa ako volite sport, posebno američki nogomet te imate vremena i novaca, evo vam prijedloga za izlet – iduće nedjelje na Wembleyu u Londonu igraju LA Rams i Jacksonville Jaguars, a 9. studenog Olimpijski stadion u Berlinu ugostit će Indianpolis Coltse i Atlante Hawkse. Posljednja ovosezonska europska NFL utakmica bit će odigrana u Madridu gdje će se 16. studenog ogledati Washington Commanders i Miami Dolphins.

MILIJUN DOLARA PO UTAKMICI U EUROPI

Ima li što loše u svemu? Indirektno – da. Naime, dva dana nakon odgledane utakmice odvrtjeli smo na Arena Sportu prijenos uživo koji je išao tog dana. I odmah – razočaranje. Zašto? Zato jer, bar smo tako čuli, stroga pravila NFL prijenosa priječe doživljaj kakav ima publika na stadionu. Drugim riječima sve snimke publike, sva glazba koja je bila izniman dio utakmice, svi odlični komentari službenog spikera – u TV prijenosu se ne čuju! Šteta. Ali i razumljivo. NFL želi da dođete na utakmicu!

S odigravanjem utakmica van SAD-a, NFL je krenuo 2007. godine, a prva »europska« utakmica bila je ona u kojoj su 28. listopada 2007. igrali Miami Dolphins i New York Giants. Uz Englesku, gdje je odigrano najviše NFL utakmica van SAD-a, američki klubovi gostovali su i u Njemačkoj, Brazilu, Irskoj, Meksiku, Španjolskoj i Australiji. Hrvatska? Teško. Stadioni su nam premali…

Podaci koje je NFL objavio o prodaji karata kažu da, primjerice, na utakmice u Londonu prosječno dođe tek 3 posto Amerikanaca, 22 posto su stanovnici Londona, 60 posto iz ostalih dijelova Velike Britanije, a 15 posto iz ostalih dijelova Europe. Najniže cijene karata u Engleskoj kreću se od 44 funte na Wembleyu i 64 funte na Tottenhamovom stadionu pa do onih vrijednih 400 i 500 funti. Po istim tim podacima karte za sve ponuđene susrete u prodaju kreću devet mjeseci ranije, a sve se prodaju – u dva dana! Za spomenutu prvu utakmicu odigranu 2007. godine u Londonu kapacitet od 40. 000 mjesta prodan je u potpunosti u 90 minuta!

Nisu svi zadovoljni nastupima NFL momčadi u Europi. Brojni navijači američkih klubova, pogotovo pretplatnici, protive se gostovanjima jer im to znači minimalno utakmicu manje u tekućoj sezoni. No, mamac koji privlači vlasnike klubova za koje navijaju je itekako jak. Po nastupu u Europi NFL svakoj momčadi uplati – milijun dolara!