RIJEKA Zanimljivo ligaško nadmetanje na trećeligaškom Zapadu ulazi u završnicu, četiri kola prije kraja ambiciozni Halubjan je nadomak naslova, dok je puno više nepoznanica na začelju gdje su Cres i Medulin 1921 praktički otpisani, ali i dobar dio momčadi želi pobjeći iz opasne zone trinaestog i četrnaestog mjesta koja je još uvijek trusna.

Zapaženim smjerom ovog proljeća brode Kirci, momčad Marijana Tomića napravila je velik i pohvalan posao, ali ne još uvijek sa završnim potpisom. Crikvenica je deseta, sakupila je ove godine 22 boda, jesenas skromnih 13. Crikveničani su na dobrom valu unatoč svim poteškoćama, sedam puta su ovog proljeća pobjeđivali, triput gubili uz samo jedan remi.

Ključna je bila serija od osam utakmica u kojoj je momčad samo jednom poražena (Halubjan) i jednom remizirala (Medulin). Redom su »padali« Krk, Rudar, Cres, Kraljevica, Buje i Banjole. Sve za vedrije tonove nad Kotorom, nakon olovne i sumorne jeseni…

– Uprava je odlučila da nam je ostanak prioritet, nakon što smo krenuli s nezavidne predzadnje pozicije. Ove godine ispadaju možda dvije, a možda i četiri momčadi i znali smo da je to bez pojačanja nemoguća misija – kaže trener Tomić. – Još su četiri kola prije kraja i smatram da smo s tri boda sigurni. Nije još gotovo, ali na dobrom smo putu i moram pohvaliti sve igrače jer ozbiljno su shvatili trenutak i situaciju. Prihvatili su su treninga i ozbiljnog rada, često napornog, no bez toga ne ide.

Brazilski kvartet

Crikvenica je ove godine dobila dodatni brazilski štih. Kvartet Fernandes Silva Jefferson, Wesley Loregian, Ian Cavalcanti i Breno Toseto bitno su podigli poljuljanu momčad.

– Tajna je u pojačanjima koja su podigla kvalitetu rada. Drukčije je raditi s 15 igrača, nego sa sedam, osam na svakom treningu kao što je bilo jesenas zadnjih mjesec dana. Nismo imali širinu kadra, bilo je odlazaka i na nekim je utakmicama u zapisniku bilo 12, 13 igrača. A to je razina županijske lige… Brazilci su vrijedni i mirni dečki, kvalitetno rade i svaki trener bi poželio takve igrače. Tu su bitni disciplina i pristojnost. Stvarno su primjer sportaša.

Već ovog vikenda gost Crikvenice je drugoplasirani Pomorac. Slijedi susjedski derbi s Nehajem u Senju, potom zadnja domaća utakmica u kojoj u goste dolazi Novalja te sudar s Rovinjom u posljednjem kolu.

– Pomorac je u dobroj formi ovog proljeća, vratili su se na pravi kolosijek, a kolega Lopac bio je i meni trener dok sam igrao za Vinodol. Kostrenjani su se probudili i bit će to zahtjevna utakmica. Oni igraju za sebe i prestiž, kao i većina lige jer osim Halubjana nitko nije zatražio licencu. Raspored? Znamo kako je igrati u Senju i da malo tko tamo pobjeđuje. Novalja i Rovinj također su u borbi za ostanak. Nadam se da ćemo što prije osigurati ta tri boda s kojima bismo bili sigurni.

Način života

Tomić je znano lice vinodolsko-crikveničke nogometne rivijere, ali i šire. Na neki način živi nogomet.

– U Vinodolu sam pet godina trenirao seniore, sada sam tri u Crikvenici. S 26 godina sam preuzeo prvu momčad Vinodola, što nije bilo lako. No, imao sam dobru i domaću momčad koja me je podržala. Nakon toga sam se snalazio sve bolje i bolje. U Crikvenici moram pohvaliti uvjete, upravu i predsjednika Lukarića. Stali su iza mene, a ja nisam htio napuštati klub u takvoj nezavidnoj situaciji. Obostrano povjerenje se isplatilo, nadam se da smo blizu luke spasa i da ćemo osigurati ljepša vremena za Crikvenicu.

Osim što je kormilar Crikvenice, Marijan, u svojoj 36. godini još uvijek aktivno igra za Vihor iz Baške.

– Tamo je situacija stabilna, momčad je blizu vrha. Da smo uvijek bili kompletni, bili bismo još bolji. Nije baš jednostavno, doslovno sam sedam dana u tjednu zauzet nogometom. Ali hvala i mojoj supruzi što me trpi, ha, ha… Nije sve to lako, treninzi su četiri puta tjedno, subotom je Crikvenica, nedjeljom obično Baška. Ispada da sam nekako tek jedno poslijepodne u tjednu slobodan – zaključuje Tomić.