RIJEKA Rijeka je bodovno nabubrila u prvih pet proljetnih kola, Sergej Jakirović i društvo s travnjaka osvojili su 13 bodova i izjednačili rekord Matjaža Keka iz proljeća 2017. kad je osvojen isti broj bodova i – dvostruka kruna. Za svaku pohvalu. Najbolja su to proljeća Bijelih u eri Damira Miškovića, no bilo je i ranije sličnih.

Rijeka je na proljeće isti broj bodova (13), u različim okolnostima i formatima liga osvajala još tri puta i to 1992., 1994. i 1997. godine. No, to su rezultati iz ere neke druge Rijeke, Rijeke iz ratnih godina koja je često teško preživljavala i spajala kraj s krajem. Oni najveći rezultati, trofeji i organizacijski iskoraci bilježe se zadnje desetljeće. Upravo su Bijeli u to vrijeme »žarili i palili« hrvatskim travnjacima i bili itekako zapaženi u Europi, no onda se dogodila jesen 2022.

Momčad je doživjela toliko bolno prizemljenje da su mnogi navijači Bijelih strahovali i od ispadanja. Srećom, pojavio se trener Jakirović i promijenio krvnu sliku rostera, momčad je dobila više »kisika« i jurnula u drugi dio prvenstva kao prije pet godina.

Vrijednost rezultata Jakirevićeve momčadi ima puno veću težinu od onih Keka, prije svega zbog okolnosti u kojima se sve događalo i događa. Platežno jača i financijski moćnija Rijeka i Kek tada su imali itekako bolje preduvjete i kadar (Bradarić, Mišić, Elez, Andrijašević, Gorgon, Bezjak, Prskalo…), dok je sadašnja momčad ušla u nastavak pred velikim teretom jeseni.

I četiri od pet utakmica igrala u gostima. Kekova tadašnja Rijeka je imala i ogled više na Rujevici, a startala je s tri pobjede, nad Osijekom (2:3), Interom (1:2) i Lokomotivom (2:1). Nakon toga je remizirala s Hajdukom na Poljudu (1:1) pa pobijedila doma Slaven Belupo (3:2).

Zanimljivo, Kek je još jednom bio blizu ponavljanja ovog ostvarenja, a bilo je to sezonu kasnije, 2018. godine kada je osvojeno 12 bodova nakon pobjeda nad Istrom 1961 (4:0), Dinamom (4:1), Lokomotivom (3:1) i Interom (0:3), dok se jedini poraz dogodio u Osijeku (2:1). To je vrijeme Žute, Kvržića, Bradarića, Čolaka, Leovca, Pavičića… i tada posebno pamtljive pobjede nad Dinamom od 4:1 u kojoj su strijelci bili Heber (2), Pavičić i Čolak.

Rožman najslabiji

Od ostalih trenera u Miškovićevom mandatu nitko nije uspio to ponoviti, najviše bodova, njih devet osvojio je Goran Tomić u proljeće prošle godine kada su Bijeli pobijedili Lokomotivu (3:2), Šibenik (4:2) i Hajduk (1:3), a izgubili od Dinama (2:0) i Osijeka (1:0). Najskromniji proljetni start u to vrijeme imao je pak Simon Rožman 2021. kada je osvojeno samo pet bodova, uz jednu pobjedu i dva remija.

Trinaest bodova Rijeka je osvajala i na proljeće ratne 1992. kad je tek startalo prvenstvo nakon što je pobijedila Šibenik (2:0), Cibaliju (1:0), Dubravu (0:1) i HAŠK Građanski (1:0), a remizirala s Istrom (1:1). Ponovila je to i 1994. trobodima nad Istrom (2:0), Belišćem (2:0), Zagrebom (1:2) i Radnikom (6:0) te gostujućim remijem s Cibalijom (1:1) kao i 1997. u Ligi 16 kad su Riječani startali s četiri pobjede (Istra 0:2, Orijent 4:0, Šibenik 0:1, Osijek 2:0) pa podijeli bodove s Varteksom u Varaždinu (0:0).

Sličnom bodovnom učinku bila je nadomak i Gračanova Rijeka 1999. kad se borila za naslov te pobijedila Šibenik (0:1), Zadarkomerc (4:1), Hrvatski dragovoljac (3:0 i Mladost 127 (1:2), a izgubila od tadašnje Croatije (3:0).

Otkrivanje i skrivanje

U natjecanjima HNL-a bilo je s druge strane i jako loših proljetnih startova. Pritom treba izvojiti tri u kojima je osvojeno isto toliko bodova u prvih pet kola. Godine 1996. Rijeka je startala s čak četiri poraza (Hajduk 0:3, Inker 3:1, Segesta 0:1, Marsonia 1:0), a tek u petoj utakmici pobijedila Inker (2:0).

Tada su se igrale Prva A i Prva B liga, a Bijeli su u prvom dijelu završili pretposljednji, na 11. mjestu u A ligi ispred Istre 1961 s kojom su bili bodovno izjednačeni (17). U nastavku natjecanja igrali su Ligu »za A« i osvojili treće mjesto.

Godine 2001. dogodila se obrnuta situacija, Riječani su prvo pobijedili Zagreb (0:1) u Ligi za ostanak, a onda naredali četiri poraza (Slaven Belupo 0:1, Čakovec 1:0, Cibalia 1:2, Šibenik 3:0). U proljeće 2010. na startu momčad je triput remizirala sa Zagrebom (1:1), Cibalijom (1:1) i Hajdukom (1:1), a onda izgubila od Šibenika (0:1) i Karlovca (2:0).

Sve su to statistički podaci koji puno otkrivaju, ali i puno skrivaju. Za momčad s Rujevice najvažnije je da se dogodila zimska renesansa, da Rijeka buja s rezultatima unatoč što igra još nije na željenoj razini, a u pobjedama joj je čest saveznik i isprovocirana sreća.

Ono što je još obećavajuće, Rijeka u ovom trenutku ima još dosta unutarnjih rezervi, praktički još jednu dobru drugu momčad u kojoj se za sada primjerice nalaze Zlomislić, Grgić, Smolčić, Krešić, Goda, Banda, Liber, Obregon, Jurić…