Projekti osnaživanja ekološke svijesti i kulture: nastava izvan učionice ovdje je jako važna

Marin Bolić

Oblikovanjem ponašanja i osobnosti učenika očekuje se da će njegovo ponašanje i način života, kao ekološki educirane osobe, biti u funkciji održivog razvitka i održivog društva



Zamislite da se probudite ujutro te na mjestu betonskih građevina, dućana, picerija, parkirališta, tvornica i trgovačkih centara ugledate cvijeće, oaze, polja, rijeke i drveće. Kad bi vas potom neki slučajni prolaznik obavijestio da ste u raju, koliko vas bi voljelo u tom trenutku imati kosilicu da njome pređe preko tratinčica?


Tako bi otprilike zvučalo pitanje koje bi prije 35 godina postavio David Byrne, član američkog benda Talking Heads. On je autor teksta pjesme »(Nothing But) Flowers«, koja je izašla 1988. godine, a riječ je o jednom duhovitom, satiričnom djelu, gdje se moderni čovjek – i to iz osamdesetih, a zamislite tek današnjeg – ne može priviknuti na iskonski život pa stoga gunđa.


Međutim, ne bi se moglo reći kako je pjesma kritika tehnološkog i industrijskog napretka, već tematizira jednu čudnu odioznost prema zelenim površinama i prirodnim resursima, kojima gotovo svakodnevno svjedočimo.




Kako ne bi odgojili ovakvu generaciju antiekoloških čangrizavaca, u ovom ciklusu predstavljanja projekata što su prijavljeni na Natječaju za najbolje ekoprojekte dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova, u organizaciji Novoga lista i Ine, istaknut ćemo dva nasumično odabrana, koji za cilj imaju učenicima ukazati na sve prednosti i blagodati prirode.


Aktivizam i očuvanje prirode


Prvi koji ćemo izdvojiti je ekoprojekt Osnovne škole Jagodnjak iz istoimene općine u Osječko-baranjskoj županiji, s nazivom »Moja škola – eko škola«. Njegove su voditeljice učiteljica prirode i biologije Biljana Mačak, učiteljica informatike Eva Barić, psihologinja Jelena Lakić te ravnateljica škole Antonia Mioč, a na njemu sudjeluje više od dvadeset učenika škole. Njihov je glavni cilj odmaknuti djecu od dugotrajnog boravka pred sadržajima digitalne tehnologije.


– Naši su razredi malobrojni te nam je cilj učenike okrenuti prema iskustvenom učenju. Kako današnje generacije puno vremena provode pred ekranima te je primjetan negativan utjecaj nekontroliranog korištenja tehnologije na njihov psihofizički razvoj, odlučili smo projektne aktivnosti škole usmjeriti na boravak na otvorenom kad god je to moguće i pokušati usmjeriti učenike ka zdravom životu, aktivizmu i očuvanju prirode, rekla je ravnateljica škole Antonia Mioč.


Već su poduzeli korake k tome da ostvare zacrtano, pa su u suradnji s lokalnom zajednicom te sredstvima iz nekoliko projekata organizirali brojne aktivnosti.


– Zasadili smo školski voćnjak, školski vrt i sagradili staklenik. Posebno bih izdvojila Erasmus projekt MEFS koji je uvršten u primjere Erasmus dobre prakse, govori Mioč.


U njihovu novom programu, vezanom uz ekoprojekt »Moja škola – eko škola«, stoji kako je u sklopu njega planirano održavanje četiri radionice na teme vezane uz ekologiju. Nakon toga bi sljedeći korak bio opremanje staklenika podlogom, gredicama i sustavom za navodnjavanje kap po kap. Učenici bi kroz sate Tehničke kulture pomogli domaru prilikom montaže opreme za staklenik. Nakon toga kupilo bi se povrće i začinsko bilje koje bi učenici posadili i vodili brigu o njemu.



U staklenik bi montirali i jednostavan sustav za navodnjavanje u kojem bi prikupljali kišnicu te je koristili za navodnjavanje biljnih vrsta. Kroz sate izvannastavne aktivnosti Domaćinstvo učenici bi koristili proizvode iz staklenika te pripremali zdrave obroke za ostale učenike škole. Osim što bi se koristilo u školskoj kuhinji, začinsko bilje učenici bi pakirali i prodavali na sajmovima u okviru rada školske zadruge.


Opremanjem staklenika ove aktivnosti su održive i u idućim školskim godinama te bi i buduće generacije na isti, praktičan način mogle učiti o ekološkoj proizvodnji i održivosti. Voditelji ekoprojekta smatraju kako bi radom u školskom vrtu, stakleniku i voćnjaku osposobili učenike za kasniji život te ih upoznali i s poduzetništvom odnosno načinom kako samostalno proizvesti hranu i kasnije je iskoristiti.


Kako bi učenike potaknuli na razmišljanje o reciklaži, osim radionica, ekoprojektom je predviđeno postavljanje kanti za reciklažu na više lokacija u školi. Učiteljica informatike bi pak s učenicima sedmih i osmih razreda izradila brošuru na temu 3R prakse koja bi sadržavala savjete za smanjenje pojedine vrste otpada iz naše svakodnevice, načine ponovne upotrebe te mogućnosti recikliranja. Brošura je zamišljena u digitalnom formatu te bi bila dostupna na web stranici škole, a na taj se način nadaju uključiti i širu lokalnu zajednicu.


Također, u ekoprojektu »Moja škola – eko škola« OŠ Jagodnjak piše kako se ekološki odgoj i obrazovanje javljaju kao nužni faktori društvenih procesa, a očituju se u djelovanju na razvoj djeteta u cilju oblikovanja i osnaživanja ekološke svijesti i ekološke kulture. Izvanučioničkom nastavom u školskom okolišu teži se potaknuti interakciju djeteta s prirodom.


– Novim projektom, »Moja škola – eko škola« nastojimo opremiti staklenik, pribaviti opremu za rad u njemu i osigurati okolinu u kojoj će učenici moći primijeniti teorijsko znanje u praksi. Oblikovanjem ponašanja i osobnosti učenika kroz ovaj projekt očekujemo da će njegovo ponašanje i način života kao ekološki educirane osobe biti u funkciji održivog razvitka i održivog društva općenito, zaključuje ravnateljica Mioč.




Aktivan i produktivan život u zajednici


Drugi ekoprojekt što predstavljamo u ovom ciklusu je »Marijin eko vrt« Katoličke osnovne škole »Josip Pavlišić« iz Rijeke, voditeljice kojega su učiteljice razredne nastave Marijana Miškulin i Martina Simonetti. Potaknuti aktualnim društvenim zbivanjima, sa željom za promjenom i aktivnim doprinosom školskoj i lokalnoj zajednici, od školske godine 2021./2022. aplicirali su za dobivanje statusa međunarodne Eko škole, a već iduće 2022./ 2023. ga i dobivaju. Da je škola jako dobro povezana s lokalnom zajednicom svjedoče brojni primjeri, od kojih nam Simonetti ističe nekolicinu.


– Sakupljamo baterije u suradnji s udrugom Friš, skladištimo jestivo ulje u suradnji s tvrtkom Bio – goriva iz Varaždina, prikupljamo hranu i higijenske potrepštine za utočište za beskućnike Ruže sv. Franje, sakupljamo plastične boce i tetrapak pakiranja koje prenamjenjujemo u hranilice za ptice i vaze za cvijeće. U suradnji sa školskom kuhinjom, redovito odvajamo otpad i stvaramo kompost za naš školski vrt.


Zahvaljujući školskom kuharu i osvojenom Kaufland natječaju »Škola voća«, brinemo o zdravoj i raznolikoj prehrani, izrađujemo i eko društvene igre, tješilice za bebe od recikliranog materijala, balzame od ljekovitog bilja, mirisne soli, ekozdjelice za cvijeće i brojne druge, nabraja Smonetti.




Na krilima ovih uspjeha, krenuli su i s novim projektom, a učiteljica Simonetti objašnjava nam motive za njegovo pokretanje i glavne ciljeve.


– U sklopu izvannastavne aktivnosti Školski vrt, ove školske godine odlučili smo urediti učionicu na otvorenom pod nazivom »Marijin eko vrt«. Iako se naša škola nalazi u širem centru grada Rijeke, okružuje ju specifičan zeleni pojas, pogodan za uređenje različitih metodičkih učionica/ vježbaonica za učenike. Cilj je prikazati kako se uz malo truda i uz dobre organske tehnike može uzgajati zdrava hrana. Također, u školskom vrtu poseban se naglasak stavlja na očuvanje bioraznolikosti te se sade autohtone biljne vrste. Prikazuje se način prikupljanja i čuvanja sjemenja. Učenici se brinu o pčelama, pticama i kukcima te imaju prilike vidjeti kako je u prirodi sve povezano, govori Martina Simonetti.


Pred vrijednim osnovnoškolcima nisu laki zadaci, međutim sigurno će dati sve od sebe da ih ostvare. Neki od njih su priprema zemlje, zatim sadnja trajnica, pa malčiranje, tj. pokrivanje tla raznim organskim tvarima, što za cilj imaju održavanje optimalnih uvjeta za rast biljaka te sprečavanje, odnosno usporavanje rasta korova. Također, planiraju provesti i prirodno navodnjavanje kišnicom itd.


Također, važni ciljevi ovog ekoprojekta su potaknuti senzibilitet mlade generacije po pitanju okoliša i njihovo osposobljavanje za donošenje odluka o razvitku društva u budućnosti te potaknuti ih da uoče direktnu povezanost čovjeka i prirode te da razumiju uzročno-posljedične veze ljudskog nemara prema prirodi.


– Živimo u vremenima kada naši učenici provode puno vremena ispred ekrana, bez socijalnih kontakata. Želja nam je potaknuti ih na aktivan i produktivan život u zajednici, ističe Simonetti.


I zato, za kraj da parafraziramo Leonarda Cohena, uzmimo jedino preostalo stablo i gurnimo ga u rupu u našoj kulturi.