»Naša mala tajna«

Sandi Cenov: “Tjeskobe od potresa i korone rješavao sam se na motoru, besciljnim vožnjama gradom”

Edita Burburan

Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Poznati hrvatski pjevač i autor, zaljubljenik u motore, oktane i Kvarner, nedavno snimio novu pjesmu »Naša mala tajna«



Sandi Cenov sve je svoje snove zasanjao na Kvarneru još kao mali dječak. Za to što se zaljubio u motore i oktane kaže krive su zvijezde.


Baš na dan njegova rođenja održavala se utrka na Preluci, a njegova trudna majka jedva se uspijela prevesti iz Opatije do Sušaka u pauzi između dvije utrke.


Kasnije su ga romatičarski zaljuljali valovi i plavetnila Kvarnera, pa i danas sjećanja ispisuju nove ljubavne stihove. Prisjetimo se samo nekih njegovih pjesma kao što su »Ljubav za sve«, »U tvojim mislima«, i mnoge duge koje su nam svima još uvijek u uhu, a nerijetko se i danas čuju na radio postajama kao univerzalne himne za radosna, ali i zaljubljiva raspoloženja.





Ipak, najponosniji je tata na svijetu, jer njegova djeca Zara i Mikula uz suprugu Ilinku već 15 godina čine sav njegov svijet.
Koliko optimizma i vedrih nota nosi u svom životu govori i njegova nova pjesma koja se trenutačno vrti kao novi potencijalni hit.


Nedavno ste snimili novu pjesmu »Naša mala tajna« u suradnji s dječijim zborom Zagrepčanke i dečki, mislim da je to prvi put da surađujete s dječijim zborom?


– Ovoj općoj depresiji u inat napisao sam i snimio »Našu malu tajnu«, najoptimističniju i, čini mi se, najveseliju pjesmu ikad. Mogao bih to usporediti s onim ratnim vremenima, kada je u inat ratnim razaranjima i svim strahotama tog vremena nastala kao najveći opozit svemu tome – pjesma »Ljubav za sve«.


A kako sam naknadno htio još pojačati dojam tog optimizma, koji nam je jako potreban ovih dana, preko zajedničkih prijatelja sam stupio u kontakt s dječjim zborom, koji je apsolutno među najboljima u zemlji.


I eto, na obostrano je veselje nastala ova nova verzija pjesme, za koju smo i zajedničkim snagama snimili i spot, koji je pred koji dan i premijerno prikazan. Prvi sam put surađivao s tim preslatkim klincima, a nadam se da ne i zadnji put, jer imam ja još pjesama u svojoj razigranoj duši…


Samo iskrenost


Znači i za vas, nakon punih tri deseteljeća na sceni postoji nešto što radite prvi put?


– Tako se čini, da. Hahahaha… Stvarno je teško nakon ovolikih godina smisliti nešto novo, ali da – suradnja s dječjim zborom je upravo to. A prije nekoliko sam dana doživio jos nešto po prvi put. Naime, nakon jednako tako duge karijere na dva kotača – po prvi put sam se provozao na motoru s kravatom. Zbog nekog snimanja sam je morao staviti, a tako mi se nije dalo sjesti u auto….


Ipak, mali broj umjetnika uspio se održati na sceni. Koju ste čaroliju vi upotrijebili?


– Znam da možda zvuči otrcano, ali jedini je odgovor iskrenost. I to što i dalje u svakoj novoj pjesmi uživam kao i na početku karijere. I još uvijek se s istim veseljem i s istim žarom penjem na pozornicu. A to publika osjeti, pa se na mojim koncertima uvijek dogodi ta neobjašnjiva kemija. Jer svaki put pokušam kroz svoje pjesme na koncertima ispričati svoju stvarnu životnu priču, pa tu nema mjesta za bilo kakvo varanje publike. A ona mi svaki puta vrati sve te emocije, utkane u pjesme. I to je to.


Je li istina da kad ste davnih dana osnovali bend da niste znali svirati niti jedan instrument?


– Teško je to objasniti današnjoj generaciji. Tada je imati svoj bend bilo najcool na svijetu. Možda kao da ti danas umre stric u Americi i ostavi silne milijune dolara, pa si glavni u društvu. A tada svi milijuni ovog svijeta nisu bili veća fora od činjenice da imas svoj bend. A kad sam ga već osnovao, morao sam malo i naučiti svirati. Nije bilo druge (smijeh).


Foto: MORGAN MATIJEVIć

Foto: MORGAN MATIJEVIć


Univerzalna priča


Osim što svoje pjesme izvodite, vi ih i potpisujete, znači li to da još uvijek otkrivate nove dimenzije u ljubavi?


– Ne bih rekao da su to nove dimenzije. Više je to na neki novi način ispričana neka univerzalna ljubavna priča. S tim da uvijek imam u glavi činjenicu da svi mi zapravo imamo isto srce koje voli. Pa ako mene neki događaj, koji opusujem dira, nadam se da će dirnuti i one, koji to slušaju, jer su možda isto to doživjeli, ali nisu to sročili u pjesmu i iskreno priznali to što ih tišti. Nije to nimalo jednostavno, ali uvijek kad duboko posegnem u svoj romantični svijet to bude itekako prepoznato od moje publike.


Žene vas jednostavno vole, vaš je Instagram prepun ljepotica! Naišla sam na misice, glumice, pjevačice, a među njima ubacile su se i Neda Ukraden, ali i naša Riječanka Slavica Eccelstone?! Volite li i vi njih?


– O da! Žene su te koje pokreću ovaj svijet i da ih nije, sve što mi muškarci radimo, bilo bi potpuno besmisleno. Od zarađivanja, odjevanja, odlaska u teretanu, šišanja, brijanja…. Ma sve pada u vodu ako nemamo nekog koga želimo zadiviti. A to su žene. Mislim da svaki pravi muškarac dijeli moje mišljenje.


Šalu na stranu, ipak unatoč brojnim obožavateljicama već 15 godina ste u skladnom braku sa suprugom Ilinom s kojom imate i dvoje prekrasne djece Zaru i Mikulu. Kako ste uspjeli zahtjevan estradni raspored uskladiti s obiteljskim obavezama?


– Eh! A valjda sam se naludovao dovoljno prije nego što sam sreo onu pravu i postao tata. A imam i tu sreću da je supruga pametna i obrazovana stoga i uvijek zanimljiva osoba, koja ima razumijevanja za moj posao. Mada to ne volim baš nazivati »poslom«. Glazba, putovanja, koncerti, komponiranje – to mora biti razlog života, a ne posao.


Pokazuju li vaša djeca sklonosti za glazbom?


– Zasad samo vole glazbu na najjače. A hoće li ih to odvesti u taj predivni glazbenički svijet, to još uvijek ne znam.


Vezan za Kvarner


Ljeta provodite Lovranu, a često ste i u Opatiji. Ostali ste vezani za Kvarner?


– Zaista volim život u Zagrebu, ali ne možete zamisliti koliko mi je srce puno kad ulazim u Opatiju, gdje sam kod none provodio divne dane svog djetinjstva. A kasnije i noći, kad se malo odraslo… Hahahaha…


Da, jako sam vezan za Kvarner i jednog dana priželjkujem svoju mirovinu tu i nigdje drugdje. A imam i dokaz za to! Jedna od mojih mnogobrojnih tetovaža je pet zvjezdica, koje sam istetovirao kad je tadašnji gradonačelnik imao viziju da bi Opatija trebala biti grad s pet zvjezdica, pa je moja tetovaža obol toj viziji.


I još uvijek, kad god negdje po zemlji, a pogotovo van nje, ugledam negdje registraciju »RI«, srce mi bude veliko k’o kuća i ovim se putem ispričavam svima u koje buljim i smijem se k’o kreten samo zato što im tablica počinje s tim voljenim »RI«.


Photo: Jurica Galoic/PIXSELL


Ovdje na Preluci ste se zaljubili i u motore?


– Imam tu sreću da sam uspio zakačiti tih par posljednjih utrka za svjetsko prvenstvo na Preluku, a samim time i atmosferu tih nekoliko ludih dana u Opatiji, kada je sve bilo u znaku motora, pristiglih iz cijele Europe.


A, taj »benzin u krvi«, možda je potekao zbog činjenice što sam rođen 17. lipnja, u nedjelju ujutro na dan utrke, u bolnici na Sušaku. A fićo s trudnom mamom je na putu iz Opatije za Rijeku morao proći kroz Preluk i to između dva treninga najbržih svjetskih motociklista tog vremena.


Vlasnik ste Lotusa Elise S2, a sudjelovali ste i u službenom reallyju, snovi su vam se ostvarili?!


– Sjesti u trkači auto, staviti kacigu i rukavice i najčvršće stisnuti trkače pojaseve je nešto što se ne da opisati riječima. A eto, upravo to sam radio prošle godine puno puta. Točnije – prije svakog »brzinca« na rallyju.


I sad kad zažmirim i prisjetim se tog osjećaja prije samog starta – cijelim mi tijelom prođu oni slatki trnci. I opet bih ja to, ali nažalost kod nas sponzori baš i nemaju razumijevanja za taj divni i atraktivni sport, a rally je ipak preskup gušt za jednog glazbenika u Hrvatskoj.


Šašavi tata


Osim Lotusa, vlasnik ste i Harly Davidsona, ljeti pretpostavljam ne silazite iz »sedla«?


– Taman prije sve ove frke s koronom zajahao sam po prvi put Indiana, nakon 18 godina na Harleyu. Pa sam do neba zahvalan Indianu što sam svaku tjeskobu, izazvanu potresom u Zagrebu i korona krizom, rješavao stavljanjem kacige na glavu i besciljnim vožnjama po gradu.


Ipak, ni Lotus ni Harly nisu baš zgodni za razvoženje djece u školu?


– Tko kaže!? Hahahaha… A šašavi tata znači i šašava djeca. Voze se oni sa mnom u tim nesvakidašnjim prijevoznim sredstvima od malih nogu, pa su već navikli da nose kacigu ili izvode sve vratolomije, koje su potrebne za ulazak i izlazak iz Lotusa.


Ima li nešto o čemu još maštate, priželjkujete?


– Uvijek ima! Što si ja onako slobodno prevodim da sam još uvijek mlad! Hahahaha… Ima već nekoliko godina otkako sam osmislio jedan potpuno novi tv format, pa ga već godinama razrađujem i radim na tome da u neko skorije vrijeme bude i realiziran na nekoj našoj, a možda i na nekoj stranoj televiziji.


A ako to realiziram – velika će mi želja biti ispunjena, pa živim u nadi da će se onda pojaviti i neka nova velika neispunjena želja.


Vas adrenalin stvarno još uvijek puca na najjače?!


– A šta se može…. Eeeeeeeh!!


Foto: VLATKA VUZIć ARTKOM


Najljepši adut


Autor ste brojnih hitova koji se i često zavrte i na radio postajama. Zapravo, zanima me može li glazbenik u Hrvatskoj živjeti od tantijema?


– Teško pitanje. Skromno se živjeti može, ali svaki i najminimalniji luksuz je u Hrvatskoj ipak rezerviran za neke druge poslove. Ali kad se kombinira to i puno koncerata tijekom godine, onda nekako može..


Često ste na koncertima, možete li se pohvaliti koliki broj koncetata odradite u godini dana?


– Pa svaki vikend skoro. A ako je i neki vikend slobodan – slijedeći su dvije svirke. Znači pedesetak koncerata u prosjeku, što po Hrvatskoj, što izvan nje.


Traperice i lula su, rekla bih, vaš zaštitni znak, imate li još nekih skrivenih aduta?


– A najljepši adut za moj imidž su zapravo moja djeca, koja su preslatka, pametna, fino odgojena i skromna. A to je najcool ukras jednog ponosnog tate.


Sandi Cenov i supruga Ilina, Foto: IGOR KRALJ/PIXSELL