Noćne scene i puno radnih sati

Romina Tonković, jedna od najpoželjnijih mladih hrvatskih glumica: ‘Dovoljno sam luda da se ničega ne bojim, osim zmija i visine”

Edita Burburan

Foto: Josip MIŠKOVIĆ

Foto: Josip MIŠKOVIĆ

Ovaj mjesec filmski set dijeli s holivudskom zvijezdom Kate Beckinsale



Glumica riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, 28-godišnja Romina Tonković trenutačno je jedna od najpoželjnijih mladih hrvatskih glumica. Ovaj mjesec filmski set dijeli s holivudskom zvijezdom Kate Beckinsale. Noćne scene i puno radnih sati za Rominu su poželjno okruženje jer, kako i sama kaže, željna je novih znanja i avantura.


Ipak, čini se kako je Rominu filmska kamera rano otkrila, jer već na prvoj godini Akademije angažirao ju je redatelj Arsen Ostojić u filmu »F20«. Bilo je to pravo vatreno krštenje, jer osim što nikada nije stajala ispred filmskih kamera, još se manje skidala ispred njih. Njezina zrelost i doraslost tako zahtjevnom zadatku i za mnogo starije i iskusnije kolege također nisu prošli nezapaženo u filmskim i glumačkim krugovima.


Romina je inače rođena Zagrepčanka koja je u Rijeku stigla na studij kod Rade Šerbedžije, koji joj je i danas glavni mentor. Nakon srednje škole odlučila se baviti glumom.




Bila je oduševljena kad je kao članica dramske skupine shvatila kako se od glumačke igre može i živjeti. Majka, koja ju je uvijek podržavala, imala je samo jedan uvjet – da »ispegla« jezik, pa se Romina bacila na učenje. Pohađala je privatne sate, čitala i učila ovaj put njoj o mnogo zanimljivim stvarima.


Ipak, na zagrebačkoj je Akademiji dobila odbijenicu nakon čega dolazi u Rijeku u glumačku školu Rade Šerbedžije. Zbog toga je uz Rijeku vežu brojne lijepe i važne uspomene.


Neizostavno je spomenuti i njezine ostale filmske uloge kao onu u filmu Milana Trenca »Ribanje i ribarsko prigovaranje«, gdje glumi na hvarskom dijalektu. Trenutačno je angažirana na setu filma »Canary Black« gdje glumi mladu hakericu. No ovo nije jedini Rominin strani projekt, već je glumila u filmovima »The Guardian Angel«, »Dag fur Dag«, »Infinity pool«, te seriji »McMafia«.


U predstavi »I Cyrano i djevojčica«, Foto: Dražen Šokčević


Uzbudljiv set


Svi mediji bruje o vama, mladoj hrvatskoj glumici koja je zaigrala pored holivudske zvijezde Kate Backinsale, što kažete na to?


– Jako je uzbudljivo! Kad sam dobila ulogu, nisam uopće bila svjesna koliko je to velika stvar sve dok nisam došla na set i vidjela tu veliku ekipu. Kakva luda scenografija! I, naravno, ja pored Kate Beckinsale uživo, a koju sam s divljenjem gledala u njezinim filmovima »Pearl Harbor«, »Underworld«, »Van Helsing«…


Možete li nam prenijeti djelić atmosfere sa seta?


– Na setu je vrlo aktivno. Atmosfera je vrlo radna, radi se po dvanaest sati dnevno, što je inače zakonski propisana satnica rada na filmu. Svi su na setu jako dragi i usredotočeni na ono što rade. Kad imamo zakazano noćno snimanje, dan uglavnom provedem spavajući i odmarajući kako bih mogla odraditi cijelu noć i biti prisutna i fokusirana na setu. Također, vodim računa o zdravlju pa nastojim dopuniti prehranu s puno vitamina kako bih zadržala dobar imunitet i ne bih se razboljela.


Film vam stoji i već imate neka iskustva, kamere su vam se rano počele smiješiti?


– Da, dobila sam ulogu kod Arsena Ostojića u filmu »F20« i to je bilo moje prvo i najveće filmsko iskustvo. Nakon toga su krenuli pozivi na audicije, a s time i novi projekti.


Trenutačno ste na angažmanu u Rijeci, kako vam se to čini?


– Jako sam sretna što sam dobila priliku da radim u ansamblu u kojem su tako izvanredne glumice i glumci, među kojima su i neki moji kolege s faksa. Rad s takvim ansamblom izuzetno je rijetko i važno iskustvo.


Prije ili kasnije svi pobjegnu iz »Zajca«, hoćete li i vi? Naime, između redaka najavili ste odlazak u inozemstvo?


– Smatram da je konstantna potraga vrlo bitna za progres čovjeka, pa tako i mogući odlazak. Preseljenje je samo dio te potrage.


Što očekujete od eventualnog odlaska u inozemstvo?


– Voljela bih se još školovati i usavršavati. Potencijalni bi odlazak bio vezan isključivo uz odlaske na neke radionice, nove škole, umjetničke rezidencije…


Predstava »Fahrenheit 451«


Loše ocjene i gluma


Čujete li se s vašim mentorom Radom Šerbedžijom, ima li on savjete za vašu karijeru?


– Čujemo se, naravno. Svi njegovi savjeti u principu navode na kontinuirano razvijanje, učenje i upoznavanje sebe kako bi bio jasan smjer kojim se želi ići. Uz to bilo bi poželjno po mogućnosti naći i dobrog agenta negdje u inozemstvu.


Koje glumačke crte smatrate svojim glavnim adutima?


– Rekla bih kako sam dovoljno luda da se ničega ne bojim, osim zmija i visine, ali kad bi me na filmu stavili u te situacije, mislim da bih i to prevazišla.


Priznali ste kako ste se na glumu upisali zbog loših ocjena, mislite li da se od svakog može napraviti glumac?


– Bila sam nezainteresirana za školu, ali moji su profesori, nasreću, shvatili što bi me možda moglo zanimati, te su me pozvali u dramsku grupu nakon čega sam saznala da postoji Akademija. Za prijemni sam se pripremala dvije godine, radila sam na govoru, učila o općoj kulturi, čitala drame i poeziju. Glumu sam upisala zbog upornosti i rada, a ne zato što sam imala loše ocjene.


Kad bi vas sad netko pitao kakvu ulogu priželjkujete, što bi bio vaš izbor?


– U kazalištu Peear Gynta, to mi je želja još od Akademije, a na filmu je taj spisak toliko dugačak da jedino ima smisla kazati kako bih se rado uhvatila ukoštac sa svakom inteligentno napisanom ulogom.


A kad pogledate u budućnost, gdje biste se voljeli vidjeti?


– U filmu Rubena Östlunda.


Izjavili ste i kako vas Hollywood ne zanima, zašto?


– Nije da me ne zanima, samo mi se naprosto čini kako je tamo konkurencija toliko velika da to može progutati čovjeka.


Mlada ste glumica i pretpostavljam kako još uvijek gledate svaku prigodu za usvajanje novih znanja. Tko vam je najčešći uzor?


– Moji najveći uzori su moji profesori Rade Šerbedžija i pokojni Mladen Vasary, od njih sam najviše toga naučila.


Za hakericu ste se pripremali mjesec dana, koliko vam je inače potrebno za napraviti ulogu?


– Ovisi što radim, nema pravila.


U predstavi »Naš odgoj« iz riječkih studentskih dana


Čar glumačkog poziva


Jeste li kroz svladavanje uloga usvojili i neka praktična znanja korisna za svakodnevni život ?


– Apsolutno, u tome je čar našeg poziva, imamo privilegij konstantnog učenja jer svaka nova uloga zahtijeva novu vrstu istraživanja nečeg što nam možda nikad ne bi palo na pamet istraživati.


Izvan scene i filmskog seta, tko je Romina Tonković, što je zanima, što čita, sluša, na što se smije, čemu i kome se raduje?


– Radujem se dobrom koncertu, druženju, volim sve što ima veze s wellnessom i izležavanjem. Kuhanje me izrazito ispunjava i volim istraživati razne kuhinje, čak mislim da bih bila kuharica da nisam glumica. Od knjiga volim dobre romane, iako najviše čitam stručnu literaturu o kazalištu, glumi, psihologiji, zdravlju.


S obzirom na to da ste nekad trenirali sinkro plivanje, zaplešete li još ponekad u bazenu ili moru?


– Samo kad prijateljima pokazujem što još znam od sinkroniziranog plivanja, a ne znam više baš puno toga, pa se utopim, nimalo graciozan prizor, ha, ha, ha…


Pet kratkih

Crveno ili crno?


– Ovisi kako se osjećam.


Al Pacino ili Leonardo di Caprio?


– Anthony Hopkins.


Horor ili SF?


– SF.


Glavna uloga na daskama ili sporedna u holivudskoj filmskoj produkciji?


– Sporedna u holivudskoj produkciji.


Tenerifi ili krstarenje Jadranom?


– Krstarenje Jadranom, uvijek!

Foto: Josip Mišković