Willow Avenue (Avenija vrba) zagrebački je rock bend iz Vrbika, a čine ga Mary May (Marija Butirić) Jack de Shaw (Jakša Perković) te Ante Perković. Ružno doba pandemije koronavirusa ova je trojka iskoristila za kreativan pristup glazbi pa su u jednom stanu svog Vrbika stvorili osam pjesama, taman dovoljno za debitantski album »Come What May«, album ugodan za slušanje, posebno onima koji vole nježniji i sofisticiraniji pristup rock glazbi, kao i spajanje raznorodnih stilova.

Pjesme o oproštaju

Naime, većina pjesama ovog dobrog albuma počinje akustičnim uvodom, nakon kojeg slijedi nježni glas Mary May te diskretna pratnja ostalih instrumenata, da bi potom u drugom dijelu pjesme stvar preuzela čista glazba, pri čemu skladbe najčešće kreću prema bržem ritmu i kroz prevladavajuće električne gitare koje usprkos ubrzanju ritma nisu agresivne i bučne. Naprotiv.
Taj će se pristup zasigurno dopasti mnogima, tim više što oba Perkovića iskazuju veliko umijeće korištenja instrumenata, a sve to »blagoslovljeno« je zaista lijepim glasom Marije Butirić koja je i autorica tekstova te melodija, što znači da je njen doprinos stvaranju albuma zaista velik. Potražimo li na albumu najhitoidnije i najradiofonijske trenutke, onda su to svakako pjesme o oproštaju – »Hello, Goodbye« te »Days Like Dogs« u kojima jedostavnim pristupom gitarama, dobrim vokalom i ukupnim ozračjem podsjećaju na rane dane kultne grupe Velvet Underground. Na tom je tragu i uvodna »Museums« s temom prolaznosti, kao i »Seven Days« najtiši te najbaladičniji trenutak albuma. No, vrhunac tog »laganini« pristupa glazbi svakako je sjajna »Downstream«, sjajna pjesma o blagotvornom utjecaju ljeta, o opuštanju i uživanju po onom svima znanom ljetnom feelingu kad sami sebi i svojima najradije kažemo – Ajmo danas ne raditi ništa, samo uživati i opuštati se, eventualno se osvježiti, zaroniti…

Rezultat sazrijevanja

No, trojka iz Vrbika u stanju je izaći iz blagih i nježnih gitarističkih trenutaka pa tako u »For Your Money« svjedočimo poigravanju s jazz obrascima kroz minimalizam u korištenju instrumenata, ljubavna »The Cure« dodiruje u većem dijelu pjesme jazz i latino, da bi završila čvrstim gitarističkim rock pristupom, a završna »More Love in the Streets« čista je »ljubavno kritička« s dobro pogođenim stihovima o tome kako je više ljubavi na ulici nego na plahtama, odnosno u krevetu tog nezadovoljnog para.
– Ovo je album prihvaćanja svega što život nosi, on je rezultat sazrijevanja. Ujedno je i katarza duše, plivanje u mulju i iluzijama i izdizanje iz pepela. Ovo je također album otpuštanja, prepuštanja, pročišćenja, izlaska iz mraka na svjetlo. Neke melodije na albumu su stare gotovo 40 godina, a u život ih je iznjedrila sinergija trojca koji je neplanirano počeo stvarati zajedno, uslijed prvog lockdowna, poručuje Willow Avenue, trio iz skrivene avenije u zagrebačkom kvartu Vrbiku.

Bend tišine

»Mi smo bend tišine« reći će Ante Perković, objašnjavajući glavnu poveznicu između pjesama, dok će Jakša Perković istaknuti minimalizam kao glavnu nit vodilju i organski pristup produkciji albuma. Za Mary, ovo je album koji liječi i mijenja nabolje. Dojam je da su njih troje zadovoljni ostvarenjem, a takva će biti reakcija i većine slušatelja, od kojih će mnogi uživati u ovom »laid back« albumu.